
Iz prve ruke o atletskoj zveri i francuskom čudu: Bog je Vernuu dao svaku moć
Vreme čitanja: 4min | čet. 15.01.26. | 13:53
„Ima brzinu, eksplozivnost, snagu, šut, igru na dva. Sve to će ga definisati kao jednog od najboljih igrača na svetu“, kaže Radomir Drašović ta Mozzart Sport
Velika sportska nacija je Francuska, verovatno i najveća u Evropi uz Španiju. Vaterpolo ni izbliza nema status kao fudbal ili košatka, pa ni rukomet ili odbojka, ali na Tomu Vernua u zemlji gledaju kao na superstara. Prepoznatljiva figura, atletska zver, neko koga zbog specifičnih fizičkih karakteristika porede sa Kilijanom Embapeom, a još više sa Viktorom Vembanjamom.
Postoji valjan razlog. Imati takvu konstituciju i onako batratati loptom i biti prava atrakcija u NBA ligi – tako nešto se pojavi kao i Halejeva kometa. Verovatnoća da ćete je videti je jednom u životu, neko ni toliko. Takve predispozicije ima i Toma Vernu. Kada bi neko došao na bazen i odabrao da prati samo šta on radi – ne bi pogrešio. Dejan Savić ga je okarakterisao kao majstora vaterpola, a srpski bek Radomir Drašović se na dnevnom nivou ove sezone uveravao za šta je sve sposoban.
Izabrane vesti
Ali, pre no što je olimpijski šampion krenuo iz prve ruke da priča i Tomi Vernuu i ostalim francuskim reprezentativcima, koji će biti prva prepreka Srbiji u drugoj fazi Evropskog prvenstva, da čujemo kako je njemu na obali Mediterana, gde boravi od letnjih meseci.
Nekoliko godina igrao si u srpskoj ligi, na kraju minule sezone odlučio si da promeniš sredinu i ponovo odeš u inostranstvo. Andrija Prlainović je Azurnu obalu zamenio Kragujevcem, a ti si iz Radničkog otišao u Marselj. Pola godine si u klubu, imao si vremena da vidiš i dobre i loše strane igranja u Francuskoj. Kako ti se čini klub, jesi li zadovoljan odabirom?
„Prezadovoljan sam, mogu da kažem bez trunke razmišljanja. Kada se pomene Marselj, tu nema negativnih konotacija. Dosta je novih igrača, sa još dosta stvari treba da se upoznamo, kao što je sistem igre, ali ekipa je fenomenalna. Klub je vrhunski, atmosfera za rad i napredak je vrhunska. Zaista sklop momaka koji me oduševljava. Mislim da u bližoj budućnosti možemo velike stvari da uradimo“, rekao je Radomir Drašović za Mozzart Sport.
Saigrač si u Marselju sa Tomom Vernuom, momkom koji spada među najsvestranije vaterpoliste na svetu. Pojavio se na viskom nivou kao dete, rano je dobio šansu zbog neverovatnih fizičkih predispozicija. I dalje je mlad, tek su mu 23 godine i Vjekoslav Kobešćak će graditi igru oko njega, kao što bi i svako da ga ima u timu. Šta ga čini tako posebnim?
„Bog mu je dao svaku moć, kako bi neko birao – ima brzinu, eksplozivnost, snagu, šut, igru na dva. Zaista je u svakom segmentu na visokom nivou, ako ne i najvećem. Primer je pravog profesionalca i šampiona, a tako je mlad i može još stvari u igri da unapredi. Sve to će ga ga definisati kao jednog od najboljih igrača na svetu. Možda jeste već i sada“.
(©Starsport)Nema kapitena Uga Kruzije, pa ko još od francuskih vaterpolista, ako po strani stavimo Tomu Vernua, može da nam zagorča život?
„Vernu je neverovatan, ali ne svodi se sve na njega. Francuska ima još mladih, brzih i agresivnih igrača. Definitivno ne smemo da ih potcenimo, baš iz razloga što su rasterećeni. Kod njih nema pritiska. Imaju Romana Mariona, Vernua, Aleksandrea Buea, Uga Fontanija... Oni su duži period u reprezentaciji, a izdvojio bih i Lorisa Kanovasa, mog saigrača u Marselju. Zablistao je protiv Crne Gore. Odličan je napadač, dobre partije prikazuje i Stiven Vitran. Kako na turniru u Trebinju, tako i na Evropskom šampionatu. Na njih dvojicu treba obratiti pažnju, pored glavih asova“, poručio je bek Marselja i srpske reprezentacije, te nastavio u istom tonu, sa puno poštovanja, da priča o klupskim saborcima koji će mu u petak biti protivnici u bazenu Beogradske arene:
„Ako bi se izuzeo Vernu, ako bismo njega stavili po strani, definitivno je njihova najveća prednost brzina. Dobri su plivači, uz to su i agresivni i znaju šta rade. Ulaze u utakmice bez straha, nikome neće biti lako sa njima“.
Bilo je bolnih trenutaka kada naletimo na Francuze, poput onog ispadanja u osmini finala Evropskog prvenstva u Splitu. Bilo je i onih kojih se rado sećamo, kao što je pobeda na Olimpijskim igrama u Parizu. Šta nipošto ne smemo da uradimo, šta je to što moramo da izbegnemo?
„Kada ne otvorimo kako treba, kada ne uđemo u utakmicu kako treba – odmah lopta ide u prečku. Ona koja bi trebalo da se odbrani, nekako se ušunja. I onda ulazimo u problem sa rezultatom. Znali smo, ali ovo do sada nam je pokazatelj da pristup mora da bude ne 100, nego 101 odsto. Bilo da je to Francuska ili neko drugi. Imamo istoriju sa Francuskom, bio je taj poraz u Splitu, nerado je se sećam i ne bih na taj period da se vraćam, a ni na neke druge utakmice. Nemamo prava na grešku, to je sve što treba da znamo“, završio je Radomir Drašović razgovor za Mozzart Sport.
.jpg.webp)




_Cropped.jpg.webp)









.jpg.webp)
