
Partizanova tromost je postala negledljiva
Vreme čitanja: 3min | sub. 20.12.25. | 15:43
Crno-beli izgledaju kao ubedljivo najsporija ekipa u čitavoj Evroligi
Kada je sezona počela i kada je na tabeli pisalo da Partizan Mozzart Bet posle četiri kola ima tri pobede, svi su mislili da ova sezona može da bude nešto posebno. I jeste... Posebno je loša. Zbog čega? Mnogo je tu faktora, možemo sada da pričamo kako se sve raspalo od povrede Karlika Džonsa - jer stvarno jeste - ali to ne opravdava činjenicu da je ova ekipa toliko fizički inferiorna, spora, uz to i nezainteresovana, a to je sada toliko očigledno da je postalo bolno gledati kako izgleda na terenu.
Naravno da zbog blamaže u Kaunasu sve ostavlja još lošiji utisak, da izdanje crno-beli izaziva fizičku bol kod gledalaca, ali je činjenica da Partizan verovatno u ovom trenutku igra najsporiju košarku. U vremenu kada sve pršti od atleticizma, brzine, eksplozivnosti i trčanja, crno-beli su toliko pasivni i inertni... Jedna situacija ostavila je jako loš ukus u ustima, toliko da su društvene mreže preplavljene scenom kada Žalgiris kreće u kontru u četvrtoj četvrtini pri rezultatu 84:51. Domaćin je postigao lak koš, ali upečatljivije je bilo to da su sudije odreagovale brže i eksplozivnije došle do tog kraja terena od igrača Partizana, tačnije od Sterlinga Brauna i Vanje Marinkovića.
Izabrane vesti
Sve ovo potvrđuje tezu o kojoj je donekle pričao novi sportski direktor Žarko Paspalj. On je istakao da mu se ne dopada košarka koja se igra, apostrofirajući da je previše spora za ono što zahteva Evroliga i da igrači kao što su Šejk Milton, a pre svega Nik Kalates nisu u stanju da isprate.
Čini se da jedini igrač Partizana u spoljnoj liniji koji može da isprati moderne trendove je Dvejn Vašington koji je zaista izvanredan kada su atletske sposobnosti u pitanju, ali on je trenutno jedan igrač koji ima i svojih problema. Nema potrebe da ističemo snagu Tajrika Džonsa i Bruna Fernanda, kao i svestranost Isaka Bonge, ali u današnje vreme sve počinje od bekovske linije, a Partizanova je u najmanju ruku katastrofalna.
Istina je da je sve moglo da izgleda drugačije. U ovom momentu i slepima je jasno kakav majstor košarke je zapravo Karlik Džons. Igrač koji ne pleni brzinom, ali je u stanju da u svom tempu kontroliše čitavu utakmicu što je poseban talenat koji poseduje jako mali broj igrača. Sa njegovom povredom cela koncepcija Partizan Mozzart Beta se survala kao kula od karata, a definitivno nije pomogla činjenica da je pre toga odlučeno da Frenk Nilikina nije potreban ovoj ekipi. Francuz je prosleđen Olimpijakosu gde igra donekle bolje nego u Partizanu. Njegove fizičke predispozicije bi možda sada došle do izražaja jer bi mu lopta bila uvek u rukama, ali poznato je koliko je Nilikina bio sklon povredama.
Dolazak Kalatesa nije doneo bog zna šta u igri Partizana. Grk jeste smiren na lopti, zna da donese dobru odluku, da uputi precizan pas, ali u današnje vreme imati plejmejkera koji je spor i koji nema šut sa distance... Jednostavno, teško da može da vam donese dobre rezultate u kontinuitetu.
Sada, po ko zna koji put se postavlja pitanje... Šta dalje?
Prvo i osnovno treba da stigne trener. Medeni mesec Mirka Ocokoljića je završen i to umalo najtežim porazom Parnog valjka u Evroligi. Posle četiri vezane pobede od kojih je najznačajnija ona protiv Crvene zvezde, stigli su šamari od Virtusa i Žalgirisa, kroz koje su svi problemi postali kristalno jasni. Očekuje se tokom naredne nedelje da stigne i Đoan Penjaroja, ali i Kameron Pejn. Treba očekivati i potragu za krilnim centrom jer svi već vide šta se dešava sa Džabarijem Parkerom i tu nema pomoći koji god trener da stigne, a posebno Penjaroja koji zna šta može i ne može da očekuje od Amerikanca.
Partizan će nekako morati da poradi na fizičkoj spremi, jer gledati kako vas iz nedelje u nedelju ekipe pretrčavaju je jednostavno nedopustivo...

tagovi
Obaveštavaj me
KK Partizan Mozzart Bet
Evroliga.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)

.jpg.webp)



.jpg.webp)
.jpg.webp)




