Kajri Irving (©AFP)
Kajri Irving (©AFP)

Neki drugi Kajri: Pokušavali su da me unište, uspeo sam da pobedim i sad hoću da se oslobodimo zla

Vreme čitanja: 7min | sub. 04.05.24. | 09:27

“Filantropija nije samo reč, to je način na koji sam odrastao. Ako imam dolar u novčaniku i to mi je poslednji koji imam, da ću ga nekom kome je potrebniji. Tako sam oduvek razmišljao. Ako imaš mnogo, obično si čovek koga najviše iskorišćavaju. Mnogo je bola bilo u mom životu dok sam odrastao. Zbog toga sam srećan što sada mogu druge da činim srećnim“, rekao je plej Mavsa

Kajri kakvog smo ranije poznavali je mrtav, živeo novi Irving!

Setite se samo perioda kada je pandemija virusa korona bila na vrhuncu. Uključenja uživo na društvenim mrežama, priče da je Zemlja ravna ploča, promocija antisemitskog filma “Od jevreja do crn..ga: Probudi se, Crna Ameriko” zbog čega je ostao bez ugovora sa Najkijem, pa odbijanje da se vakciniše zbog čega šest meseci nije igrao košarku... Sve je to bio Kajri Irving tokom boravka u Bruklinu. Ipak, otkako se preselio u Dalas postao je potpuno druga osoba.

Izabrane vesti

Ne beži od prošlosti Kajri, ali veruje u moć isceljenja i dobro u ljudima. Čak je pomalo neverovatno slušati novog Irvinga, al se ova verzija svima mnogo više dopada.

“Želim da kroz svoj životni vek pomognem da se ljudi oslobode zla. Pre svega rasizma, netrpeljivosti, ekstremizma koji nas sve deli. Uvek ću stajati na strani mira i jedinstva. Filantropija nije samo reč, to je način na koji sam odrastao. Ako imam dolar u novčaniku i to mi je poslednji koji imam, da ću ga nekom kome je potrebniji. Tako sam oduvek razmišljao. Ako imaš mnogo, obično si čovek koga najviše iskorišćavaju. Mnogo je bola bilo u mom životu dok sam odrastao. Zbog toga sam srećan što sada mogu druge da činim srećnim, što sam došao do NBA nivoa. Sada mogu da imam jači uticaj na nove generacije“, počeo je Irving, pa nastavio:

“Mnogi me vide kao neshvaćenog, zato želim da malo promenim taj narativ. Neki ljudi su govorili u moje ime, iako me ne znaju. Svestan sam da sam javna osoba, ali društvene mreže nisu ogledalo mene. Ovde, kada dođem pred vas, niko ne može u potpunosti da shvati ko sam ja. Kada imaš one koji bi hteli da te unište, da te nateraju da prestaneš da radiš ono što voliš ili jednostavno odustaneš od toga da posmatraš sebe na jedan način, to je sve deo procesa odrastanja i ozdravljenja. Hvala mom terapeutu i porodici što su uvek bili tu za mene, u najtežim vremenima“.

Sada je među starijima u svlačionici i kako sam kaže - pokušava da se prilagodi novim generacijama i eri u kojoj se košarka igra.

“Porasli smo kao grupa, ne samo na terenu. Dosta smo toga radili i van terena. Imamo dosta mladih momaka u timu, koji vole da slušaju svoju muziku, da igraju video igrice i rade neke druge stvari, ali smo uspeli svi da se povežemo. Svestan sam da je ovo sasvim druga era košarke i da u njoj moram da budem lider na drugačiji način, treba im prići malo drugačije kako bih izvukao najbolje iz njih. Znam da su svi jako motivisani, ali sam se trudio da ih guram dalje, da probiju granice i budu bolji. Nekada oni to ne vide, ali mi je bila želja da ih navedem da shvate neke stvari, da mogu više. Pritom je Džejson Kid sjajan cele sezone, prilagodio sam se. Važno nam je da imamo te razgovore, muškarac sa muškarcem, mada imamo i dame u timu, i one su takođe slobodne da govore, to moram da naglasim. To su razgovori u kojima se izgovaraju samo iskrene stvari“.

Nastavio je priču u tonu sličnom dosadašnjem.

“Kao mlada osoba, tokom odrastanja u ovom društvu, pogotovo u SAD, jako je teško biti javna osoba i neko koga stalno citiraju. Nije ni fer, ali postoji nipodaštavanje od strane javnosti na koje moraš da se navikneš. Ne osećam se kao da sam neshvaćen, već pokušavam da pokažem onu pravu stranu sebe. Nije mi ni briga više šta drugi misle, jer na kraju dana idem svojoj kući, porodici sa kojoj najviše volim da provodim vreme. Cenim dobrotu i uzajamno poštovanje“.

Luka Dončić je na početku plej-ofa govorio kako oseća da ne radi dovoljno i da čak razočarava Kajrija, ali je u poslednje dve utakmice uprkos povredi kolena uspeo da se podigne i vrati.

“On mi je kao brat, 'hermano'. Agresivan je, lider je, zna ko je, igra pored nekog kao što je Luka Dončić, vrlo je lako. Kada je neko tako poseban, lako je pasti u neku sekundarnu ulogu. Ali, kod nas nema toga, primarno i sekundarno. Mi smo svi jedan tim i zajedno uspevamo, zajedno padamo. Tako je cele sezone. Svako ima svoju ulogu, svako donosi nešto svoje na sto. Kada Luka i ja krenemo da igramo zajedno, osećam se sjajno. On je klinac od 25 godina. Uvek se trudim da bude nasmejan, zadovoljan. Pritom je i novopečeni otac, podržavam ga i u stvarima koje nemaju veze sa košarkom“.

Sada malo o utakmici i prolazu u konferencijsko polufinale. Na poluvremenu je imao dva, do kraja 30 poena, pa je novinare zanimalo da li mu je i šta Džejson Kid rekao na poluvremenu.

“Nije trebalo ništa da mi kaže na poluvremenu“, kaže Irving i nastavlja:

“Ništa nije ni bilo potrebno reći uopšte. Igrali smo dobro, saigrači su često napadali koš, možda nisam imao poseda koliko sam obično navikao ili koliko bih želeo. Ali, samo sam pratio tok utakmice i čekao svoju šansu da pokažem svoj kvalitet i šta mogu, da ih pobedimo zajedno, da igramo dobru odbranu i dođemo do lakih poena“.

Trojka preko Pi Džej Takera uz faul je ubila Kliperse u pojam i definitivno pogurala Dalas ka pobedi.

“Smejao sam se sa momcima pošto sam ispalio šut, nisam čak ni gledao da li je lopta ušla ili ne. Bio sam fauliran, a kada sam pao samo sam provirio da li je ušla. Po reakciji saigrača sam shvatio da jeste i najbolji deo svega je što su me podigli da bismo proslavili. Bio je to baš 'bodež' za kraj serije, nešto što je definitivno stavilo tačku. Posle tvrde odbrane morali smo da budemo nagrađeni u napadu. Ovo je nesebična grupa momaka i svi slavimo jedni druge. Ako ostanemo u tom raspoloženju, možemo mnogo toga da postignemo u ovoj seriji“.

Džejson Kid i Kajri Irving često u svojim javnim istupima govore dosta sličnih stvari, reklo bi se da imaju istu tačku gledišta.

“Ne dešava se često da sa nekim deliš rođendan, a da je to top pik, neko ko je osvajao titulu i radio velike stvari. On toliko toga može da ponudi kao čovek, mnogo saveta, trudi se da radi mnogo na tome, da izvuče ono najbolje iz igrača. U našem odnosu se dosta toga bazira na stvarima koje se dešavaju van terena. Toliko toga smo prošli obojica, jasno je da sam mlađi, ali imam stariju dušu jer sam odrastao pored dosta starijih ljudi. Došao sam u NBA u vreme kada se košarka igrala drugačije, u drugoj eri. Zato imam veliko poštovanje prema klasičnoj košarci i onima koji su nas učili igri. Sada on kroz mene živi ovu eru, vidim da razume košarku najviše nivoa i kao trenera. Kada imaš takvog trenera, to mnogo znači. Idemo zajedno korak, po korak. Čak i kada sam bio mlađi imao sam želju da mi on bude trener“.

Kajrijev učinak u utakmicama kada postoji opasnost od eliminacije je izvanredan, jer ima svih 13 pobeda.

“Ne razmišljam o tome, jer to nije moj ceo učinak u plej-ofu. Vodio sam mnogo borbi sa svojim momcima u ligi, ali kada kažete da mi je učinak 13-0 u tesnim završnicama, to te dovodi u situaciju da imaš određenu obavezu, da nateraš protivnika da ti se preda. To je jedna od najtežih stvari u sportu. Zato i želim da pokažem veliko poštovanje prema Klipersima i celoj organizaciji, bila je baš dobra borba. To sam im i rekao po završetku utakmice. Izazvali su me, izvukli najbolje iz mene. Zdrava borba, mi smo napredovali i sada imamo mogućnost da idemo dalje, da se borimo u narednoj seriji“.

Za kratko vreme postao je miljenik navijača, iako je stigao u Dalas sa etiketom toksične osobe.

“U ligi sam već neko vreme. Zahvalan sam svima koji su bili sa mnom od početka i koji su još uz mene, kao i novim generacijama koje me prate. Velika je to obaveza, moraš da vodiš računa kako se ponašaš i šta pričaš, tako se i postavljam u svom svakodnevnom životu. Kao mlađi nisam razmišljao ni o čemu od toga. Nisam znao ko sam, sada sam jako ponosan na to kakva sam osoba postao. Meditiram i dosta vodim računa o tome da ostanem prizeman, pogotovo u onom što govorim i radim. Pokušavam da vodim balansiran život. Iskoristio sam vreme da krenem i u duhovno putovanje, da saznam ko mi je familija sa majčine strane, da upoznam rođake sa očeve. Košarka nije uvek bila prioritet, ali sam uvek bio fokusiran. Znam da su me ljudi gledali drugačije i čak osuđivali, ne znajući ko sam zaista kao osoba. Sve je ovo proces odrastanja. Nemam vremena da bilo kome zameram nešto i svađam se sa bilo kim, već želim da budem primer za ostale“.

Ono po čemu je Irving posebno oduševio publiku u Dalasu je nivo zalaganja na oba kraja parketa.

“Neki od najboljih svih vremena prepoznati su po tome što su radili velike stvari na oba kraja terena i to me vuče kada sam na parketu. Da bih mogao to da radim kvalitetno, treba telo da bude očuvano, da bi mogao da čuvaš najbolje od najboljih. Moraš mnogo da radiš, da poštuješ rivala, da ga proučavaš i učiš košarku stalno. Želim da uvek imam veći uticaj na oba kraja terena. Naravno da mi je napad važan, ali pokušavam da budem efikasan i u odbrani, da se merim sa najboljima i težim ka tome da budem u tom društvu. Za to je potreban kontinuitet i jaka snaga volje“.

Oklahoma će biti domaćin prve dve utakmice konferencijskog polufinala, a početak te serije je u noći između utorka i srede.


tagovi

Kajri IrvingNBA ligaDalas Maveriks

Obaveštavaj me

NBA

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara