Kris Džons i Nik Vajler Beb (©MN Press)
Kris Džons i Nik Vajler Beb (©MN Press)

Kada zakažu Zvezdini pogonski motori

Vreme čitanja: 8min | sre. 18.11.26. | 16:42

I ko upravlja Zvezdinom igrom kada njeni kreatori izgube kontrolu?

Uvreženo je mišljenje da je u dobro organizovanoj košarkaškoj ekipi plejmejker mnogo više od igrača koji prenosi loptu na protivničku polovinu i započinje napad. Produžena ruka trenera na parketu, odgovoran za ritam, organizaciju i odluke od kojih često zavisi učinak njegovih saigrača. A, kada izgubi sigurnost u tim zadacima, posledice se osećaju u igri kompletnog tima.

Upravo se sa takvim problemom Crvena zvezda suočila tokom dva uzastopna gostovanja u Evroligi. Porazi od Real Madrida (84:105) i Armanija (77:91) u razmaku od četiri dana suštinski su se razlikovali po načinu na koji su se utakmice razvijale, ali imali su jednu značajnu zajedničku karakteristiku - igrači zaduženi za organizaciju napada, kontrolu lopte i sprovođenje zamisli Ibona Navara nisu uspevali da odgovore zahtevima. I njihove greške značajno su uticale na igru Crvene zvezde. Rezultat toga su najteži poraz ove sezone i, objektivno gledano, neuspeh koji je u teoriji mogao da se izbegne, no po zakonu velikih brojeva šampionu Italije moralo je da "otčepi" protiv nekoga. Na nesreću crveno-belih, bili su žrtva Armanijeve šok-terapije u režiji Luke Bankija.

Izabrane vesti

Petak, 20.30: (1,80) Barselona (15,0) Crvena zvezda (2,25)

Statistika je neuimoljiva... Kris Džons, Nik Vajler Beb i Džered Batler zajedno su protiv Real Madrida izgubili 11 lopti, od ukupno 15 koliko ih je imala Crvena zvezda. Džons i Batler po četiri, Vajler Beb tri. Već u narednom kolu, Džons je napravio pet, a Vajler Beb četiri izgubljene lopte, odnosno zajedno su bili odgovorni za polovinu timskih grešaka. Podsetimo, Batler nije igrao zbog bolesti, a posle neslavnog gostovanja u Lombardiji otvorilo se pitanje da li je Zvezda ušla u period (osetnijeg) pada forme ili je pritisak moranja stigao igrače.

Zvezdini glavni kreatori igre su u dve utakmice bili odgovorni za 20 od ukupno 33 izgubljene lopte ekipe, odnosno više od 60 odsto svih grešaka u posedu. Naravno, ne treba sve gledati bukvalno, jer nisu sve izgubljene lopte direktna posledica loših odluka organizatora igre i dosta je faktora koji utiču na rasplet jednog napada, bilo da su agresivnost protivničke odbrane i pravovremeno čitanje igre, loše kretanje saigrača ili jednostavno rizici koji pojedina dodavanja nose. Ipak, kada se greške ponavljaju u tolikom broju, odgovornost igrača koji najviše vremena provode sa loptom postaje tema kojoj vredi posvetiti određenu pažnju.

Posebno u slučaju Krisa Džonsa, jednog od najvažnijih igrača Crvene zvezde tokom dosadašnjeg dela sezone. Njegove prethodne partije pokazivale su koliko znači imati organizatora koji istovremeno može da kreira za saigrače, postiže poene i pritom veoma dobro kontroliše loptu. U prvih devet evroligaških nastupa Džons je upisao 53 asistencije i samo deset izgubljenih lopti. Napredna statistika je tada ukazivala da je sa odnosom od 5,3 asistencije po izgubljenoj lopti bio među najpouzdanijim plejmejkerima takmičenja. A onda je samo na poslednja dva gostovanja upisao devet izgubljenih lopti, uz šest asistencija. Gotovo isti broj grešaka kao u prvih devet utakmica, iako je u Madridu i Milanu zajedno proveo na parketu nešto više od 40 minuta.

U Milanu je, recimo, imao odličan šut iz igre, 4/5, uključujući dve važne trojke tokom preokreta u drugoj četvrtini. Njegov individualni napadački kvalitet nije bio sporan, ali odnos od tri asistencije i pet izgubljenih lopti teško može da zadovolji kriterijume koji važe za jednog od glavnih organizatora evroligaške ekipe. Naročito kada se uporedi sa učinkom Darijusa Tompsona, koji je za Armani imao osam asistencija i samo jednu izgubljenu loptu.

Sličan problem imao je i Nik Vajler Beb, od kojeg se ne očekuje da bude jedan od vodećih strelaca, ali se traži da ima sigurnost sa loptom, da donosi kvalitetne odluke i da unese stabilnost u oba smera igre. Iako on nije prirodno "jedinica" on je vremenom sebe uobličio kao plejmejkera i u toj ulozi se dosad najbolje snalazio, pogotovo tokom vremena u minhenskom Bajernu. Ne može se reći da je vrsni napadač, jer je svoju klasu najčešće demonstrirao kao defanzivac... Ipak, protiv Reala i Milana zbirno je postigao pet poena, uz sedam izgubljenih lopti. Posebno je podbacio u Italiji, gde je za dvadesetak minuta imao tri poena, dve asistencije i četiri izgubljene lopte.

Od Vajler Beba se, s obzirom na njegovo iskustvo i ulogu u timu, očekuje da donese sigurnost u organizaciji napada, naročito kada ekipa gubi ritam. U Madridu i Milanu upravo je taj doprinos izostao. Džered Batler je dolaskom Ibona Navara postao neko ko više barata sa loptom, u odnosu na period kod Saše Obradovića. Promena njegove uloge očigledno je uticala na kvalitet izdanja u ovih 12 rundi i to je evidentno... Njegovo uklapanje u Zvezdin sistem još traje, što je važna okolnost pri ocenjivanju individualnog učinka. Batler poseduje kvalitet za kreaciju i rešavanje napada, nije mu prvi put da ima više loptu u rukama, ali njegov nastup u Madridu pokazao je da trenutno ni on ne predstavlja garanciju stabilnosti. Protiv Reala imao je četiri izgubljene lopte, uz dva poena i tri asistencije. Izostanak u Milanu dodatno je ograničio Navarove mogućnosti da raspodeli odgovornost među spoljnim igračima.

Koliko su nakupljeni problemi u organizaciji uticali na Zvezdinu igru, verovatno najbolje pokazuje utakmica u Milanu. Crveno-beli su šutirali 57,1 odsto za dva poena i 43,5 odsto za tri, imali efektivni procenat šuta od čak 60,3 odsto, a ipak su izgubili sa 14 poena razlike. Milano je uputio čak 18 šuteva iz igre više, zahvaljujući između ostalog i znatno manjem broju izgubljenih lopti. Zvezda je uprkos veoma dobroj realizaciji ostala na samo 77 poena, jer veliki broj napada nije uspevala da dovede do završnice. I to evidentno predstavlja sve ozbiljniji problem.

U takvim okolnostima dodatno dolaze do izražaja trenutna forma i karakter Tajsona Kartera, koji je protiv Reala postigao 18, a protiv Milana 21 poen. Amerikanac je u obe utakmice bio najefikasniji igrač Zvezde, a naročito se istakao u Italiji, gde je pogodio devet od 15 šuteva iz igre i podelio četiri asistencije. Karter je individualnim kvalitetom uspevao da nadoknadi deo problema u napadu, ali se Zvezda previše često oslanjala na njegove poene iz teških pozicija, umesto da kroz organizovanu igru traži povoljnije pozicije za realizaciju. E, kada glavni kreatori ne uspevaju da uspostave odgovarajući ritam, veći deo odgovornosti prelazi na igrače koji su prvenstveno zaduženi za postizanje poena. I to stvara disbalans u igri i promašeno veče, poput onog u Forumu. I ne treba sada umanjivati sve što je Zvezda uradila dosad, ali je propustila dobru šansu da upiše još jednu recku, naročito gledajući period sezone u kojoj se ekipa nalazi, pred gostovanje Barsi, pa Fenerbahčeu, Valensiji i Panatinaikosu, uz dolazak Virtusa u utorak.

Ibon Navaro i Kris Džons (©Star Sport)Ibon Navaro i Kris Džons (©Star Sport)

Posledice loše organizacije Zvezdine igre u ove dve utakmice ne završavaju se samo propuštenim prilikama za lakšu realizaciju napada. Košarkaška igra je takva da izgubljena lopta neretko ostavlja odbranu potpuno nepripremljenom, naročito kada nastane iz lošeg dodavanja ili nepotrebnog driblinga i protivnik tada dobija priliku da napadne koš pre nego što se petorka postavi.

Zato i nije slučajno što je Navaro posle poraza u Milanu govorio o nedovoljno dobroj timskoj igri, previše driblinga i slabom protoku lopte... Zvezda jeste imala individualna rešenja, ali nije dovoljno često uspevala da ih pretvori u kvalitetne, povezane napade. Počelo je loše, sa čak sedam izgubljenih poseda u prvom kvartalu, a iako se ekipa donekle adaptirala u nastavku, nije uspela značajno da stabilizuje igru u dužem vremenskom intervalu. Recimo, u Madridu je problem bio nešto drugačiji. Real je od samog početka nametnuo fizički intenzitet i već posle prve četvrtine vodio 38:20. Zvezda je ukupno ostvarila 22 asistencije, osam više nego protiv Milana, ali njeni organizatori nisu uspeli da se prilagode agresivnosti domaćina. Džons, Vajler Beb i Batler imali su zajedno devet asistencija i 11 izgubljenih lopti, uz samo 12 postignutih poena i ako, objektivno, slabiji ofanzivni učinak spojimo sa slabom odbranom, rezultat kakav je viđen u Madridu mnogo je razumljiviji.

MOZZART RELAX radi za tebe – Tvoj tim povede sa 16 razlike, i tip kec ili dvojka je odmah dobitan

Problemi sa koncentracijom, međutim, nisu bili ograničeni samo na igrače spoljne linije. Podatak da je Milano ostvario 20 ofanzivnih skokova, uključujući pet uzastopnih u jednom napadu tokom druge četvrtine, govori o ozbiljnim propustima u kolektivnom izvršavanju zadataka. Zvezda je nekoliko puta uspevala da odbrani prvi napad protivnika, ali nije završavala posao adekvatnim zagrađivanjem i osvajanjem lopte. Odsustvo Čime Monekea svakako je predstavljalo otežavajuću okolnost, ali takav broj dozvoljenih ofanzivnih skokova ne može da bude isključivo odgovornost centara ili posledica nedostatka jednog igrača.

Ipak, poslednja dva poraza ne oslikavaju u potpunosti Zvezdin učinak sa izgubljenim loptama od početka sezone. Zanimljivo je da su među ekipama sa najvećim prosečnim brojem grešaka uglavnom klubovi iz donjeg dela evroligaške tabele. Baskonija je na 15,2, Bajern, Asvel i Makabi na po 14,2, a Armani na 13,9 po utakmici. Zvezda je sa približno 13,4 izgubljene lopte u društvu Fenerbahčea i Žalgirisa, koji imaju po 13,3, dok je Panatinaikos na 13,8. Da, primeri ovih ekipa pokazuju da broj izgubljenih lopti ne mora nužno da određuje položaj na tabeli, ali baš kako i rekosmo, mnogo toga zavisi od načina na koji te greške nastaju, njihovih posledica i kvaliteta igre u ostalim segmentima.

Navaro zato pred gostovanje Barseloni mora da pronađe način da vrati sigurnost svojim organizatorima igre i bolje raspodeli odgovornost među njima. Njihov kvalitet nije nestao za dve utakmice i to niko ne tvrdi, posebno je to jasno u Džonsovom slučaju. Međutim, upravo prethodne dobre partije podižu kriterijume i čine poslednja izdanja još slabijim u poređenju sa onim što je Zvezda od svojih organizatora već dobijala.

Dva uzastopna poraza nisu dovoljan razlog da se dovodi u pitanje kvalitet Zvezdinih plejmejkera, ali jesu ozbiljno upozorenje. Izostala je prepoznatljiva sigurnost u organizaciji, a sa njom i kontinuitet igre koji je Zvezdi prethodno donosio rezultate. Upravo je to problem koji Navaro zajedno sa svojim saradnicima i pre svega glavnim kreatorima mora da reši...

EVROLIGA - 13. kolo

Četvrtak

18.15: (3,00) Makabi Tel Aviv (16,0) Dubai (1,50)

19.00: (2,25) Žalgiris (15,0) Panatinaikos (1,80)

20.00: (1,35) Bajern Minhen (16,0) Baskonija (3,70)

20.30: (3,20) Olimpija Milano (16,0) Fenerbahče (1,45)

20.45: (3,00) Pariz (16,0) Hapoel Tel Aviv (1,50)

21.00: (1,25) Valensija (17,0) Virtus Bolonja (4,70)

Petak

19.30: (1,35) Efes (16,0) Asvel (3,70)

20.15: (1,80) Olimpijakos (15,0) Real Madrid (2,25)

20.30: (1,80) Barselona (15,0) Crvena zvezda (2,25)

20.45: (1,45) Partizan Mozzart Bet (16,0) Bešiktaš (3,20)

*** Kvote su podložne promenama


tagovi

KK Crvena zvezdaEvroligaKris DžonsIbon NavaroNik Vajler BebDžered Batler

Obaveštavaj me

KK Crvena zvezda
Evroliga

Sledeća vest