Kevin Panter (©Printscreen/EuroInsiders)
Kevin Panter (©Printscreen/EuroInsiders)

Panter: Da smo prošli Real, osvojili bismo Evroligu! Navijači Zvezde me i danas mrze

Vreme čitanja: 27min | sre. 18.11.26. | 16:12

"Ali nisam otišao iz Zvezde u lošim odnosima. Znao sam šta radim kada sam odlučio da pređem u Partizan"

Da li bi Partizan 2023. godine postao šampion Evrope da se druga utakmica četvrtfinalne serije protiv Real Madrida nije završila masovnom tučom? Večno je pitanje na koje nikada nećemo saznati odgovor. Ipak, Kevin Panter nema dilemu i to je jasno rekao tokom gostovanja u podkastu EuroInsiders.

Nekadašnji kapiten crno-belih i danas veruje da je generacija koju je sa klupe predvodio Željko Obradović imala sve što je potrebno za osvajanje Evrolige. Iako su od tih događaja prošle više od tri godine, priznaje da povremeno razmišlja o tome koliko je jedan incident mogao da promeni tok njegove karijere. Američki bek, danas član Barselone, u opširnom razgovoru za EuroInsiders otvoreno je govorio o periodu provedenom u Beogradu, odnosu sa Obradovićem, razlozima zbog kojih je svojevremeno napustio Armani Milano i prihvatio ponudu Partizana, iako je klub tada igrao Evrokup. Prisetio se i poteškoća kroz koje je ekipa prolazila na početku povratničke sezone u Evroligi, posebne povezanosti među igračima i trenutka kada se sve promenilo.

Izabrane vesti

Posebno zanimljiv bio je njegov osvrt na prelazak iz Crvene zvezde u Partizan i reakciju navijača crveno-belih, ali i na događaje iz Madrida, kada je sukob sa Serhijom Ljuljem pokrenuo tuču koja je obeležila čitavu četvrtfinalnu seriju. Panter je govorio i o tome zašto je odbijao prilike da zaigra u NBA ligi, kako se njegov odnos prema evropskoj košarci menjao tokom godina, ali i zbog čega smatra da trenutno ne postoji bolji individualac od njega u Evroligi.

U jednom trenutku tvoja karijera dobila je veoma zanimljiv zaokret. Igrao si za Milano u Evroligi, imao odličnu statistiku i pružao sjajne partije, a onda si odlučio da pređeš u Partizan, koji je tada igrao Evrokup. Zašto?
"Željko".

18.00: (3,20) Bešiktaš (16,0) Real Madrid (1,45)

Dakle, već si znao za njega pre nego što si otišao u Partizan?
"Znao sam ko je, ali nisam znao mnogo o njemu. Zapravo sam se raspitao, istraživao i saznao dovoljno da bih razumeo o kome se radi. Jer, moraš da shvatiš, kada sam igrao za Crvenu zvezdu, igrao sam protiv njega. On je tada bio trener Fenerbahčea. To je bio prvi put da sam zapravo počeo da shvatam ko je Željko Obradović. Pre toga nisam znao ko je. I dalje sam bio relativno nov u evropskoj košarci. A onda sam dobio poziv da pređem u Partizan, u Evrokup. I nisam baš razumeo tu situaciju. Jer smo upravo igrali Fajnal-for Evrolige sa Milanom".

I upravo si zbog toga počeo da razmišljaš kako će ljudi gledati na takvu odluku?
"I onda počnem da razmišljam o tome kako će ljudi gledati na mene. Hoće li pomisliti da sam prihvatio ponudu samo zbog novca? Jer ja ne donosim odluke na taj način".

A, da li je i novac bio razlog za prelazak?
"Mislim, finansijski je sve imalo smisla. Mora da ima smisla i sa te strane. Tako da su se sve stvari poklopile. Jedino što nije imalo smisla bilo je to što Partizan nije igrao Evroligu".

Teško mi je da poverujem da je to bila finansijski najbolja ponuda koju si imao. Sigurno si dobio neke veoma ozbiljne ponude posle takve sezone.
"Imao sam još jednu ponudu, ali jednostavno nisam želeo da idem tamo. Neću reći koji je klub bio u pitanju. Ali imao sam još jednu ponudu i nisam želeo da je prihvatim. Rekao sam sebi: 'Ne'. A kada sam počeo da razumem Željkovu viziju, ono što je pokušavao da napravi i izgradi, stvari su postale jasnije. Moraš da shvatiš da je to evroligaški trener. Najbolji trener u istoriji evropske košarke. Takav trener ne bi ni trebalo da bude u Evrokupu. I onda se vraćamo na ono o čemu sam govorio ranije u razgovoru. Dugoročni cilj, vizija i plan. Njegov plan bio je da se Partizan vrati u Evroligu i da se oko toga izgradi nešto ozbiljno. I ja sam razmišljao ovako: ako igram za njega, to je praktično kao da već igram u Evroligi. Razumeš šta hoću da kažem? On je evroligaški trener. Čak i ako igraš Evrokup, zbog njega će svi pratiti taj tim. Sva pažnja biće usmerena na vas. A kada imaš takvog trenera, misliš li zaista da ćeš još dugo ostati u Evrokupu? Nećeš. Ipak, bila je to teška odluka, brate. Ne kažem da je bilo lako".

To je bila ozbiljna opklada. Jer ako ne osvojiš Evrokup, tvoja vrednost na tržištu odmah pada. A Partizan ga nije osvojio, ali je dobio specijalnu pozivnicu za Evroligu.
"Tačno. A mi nismo osvojili Evrokup. Dobili smo vajld-kard. Ali potpisao sam dvogodišnji ugovor, tako da smo već u mojoj drugoj sezoni igrali Evroligu. Hoću da kažem da je sve to bilo rizično. Ali, ako bolje razmislim, cela moja karijera do tog trenutka bila je puna rizika. Godinama sam potpisivao jednogodišnje ugovore. Jedan za drugim. A jednogodišnji ugovori su veoma rizični. Stalno govorim ljudima da sam šest godina zaredom igrao u poslednjoj godini ugovora. Znaš li koliko je mentalno teško kada šest uzastopnih godina igraš znajući da ti na kraju sezone ističe ugovor, pre nego što konačno potpišeš nešto dugoročnije? Takav mi je bio način razmišljanja na početku karijere. Morao sam stalno da budem fokusiran. Jer bilo šta što bi me izbacilo iz ritma moglo je da promeni pravac u kojem je moja karijera išla".

Mislim da me i danas mrze navijači Zvezde, ali nisam otišao u lošim odnosima

Kevin Panter (©MN Press)Kevin Panter (©MN Press)

Da li je tvoj prelazak u Partizan doživljen kao kontroverzan? Ipak, prethodno si igrao za Crvenu zvezdu. Da li si razumeo koliko je to osetljivo ili, kao Amerikanac, nisi toliko obraćao pažnju na rivalstvo? Kakva je tada bila atmosfera?
"Ne, znao sam šta se dešava".

Moramo da pričamo o tome. Često se šalimo na tu temu, ali nije nikakva tajna. Ljudi to znaju. Nisi baš najveći ljubitelj Crvene zvezde. Gde je zapravo došlo do prekida tog odnosa? Šta se dogodilo?
"Mislim da je sam moj odlazak u Partizan izazvao takvu reakciju kod druge strane. Ljudi su se pitali: 'Šta to radiš? Šta ti se dešava? Zašto ideš baš tamo?' Jer su oni to doživeli lično. Za njih je to bilo nešto lično. Ali ja sam razumeo šta sam uradio. Razumeš? Mislim da me i dan-danas mrze. I dan-danas. Mada, zapravo ne znam. Nisam siguran".

Pretpostavljamo da je tako, naročito posle svega što se dešavalo.
"I ja bih pretpostavio. Ali mnogo puta ne smeš previše da se oslanjaš na ono što vidiš na društvenim mrežama. Društvene mreže mogu da te navedu da pomisliš da te svi mrze, a onda u stvarnom životu vidiš da ima mnogo ljudi koji te vole. Tako da zapravo ne znam. Ne razmišljam previše o tome. Ali znao sam šta radim kada sam odlučio da odem u Partizan. Ne kažem da sam to uradio namerno. Ali, čoveče, ovo je posao. Ovo je košarka. Ovo je biznis. I tako sam gledao na celu situaciju".

Ljudi moraju i to da razumeju. Košarka je tvoj posao, način na koji zarađuješ za život. A u tom trenutku to je možda bila najbolja prilika koju si imao. Pogledaj, recimo, Matijasa Lesora. I on je napravio isti prelazak kao ti. Ali obojica ste napustili Crvenu zvezdu u lošim odnosima. Zato pokušavam da razumem...
"Ne mislim da sam otišao u lošim odnosima. Stvarno ne mislim. Ne bih rekao da smo se rastali loše. Jednostavno su se stvari tako dogodile. Tako je ispalo. Ali jesam dobijao svakakve komentare. Ljudi su mi govorili zaista ružne stvari. Obraćali su mi se na neverovatan način".

A vidi se i koliko voliš Zvezdine navijače. Mislim da si im prošle sezone uputio jedan baš lep gest. Predivan, zaista predivan gest.
"Kakav gest? Ne sećam se".

Ma, jedan predivan, baš gospodski gest, znaš...
"Dobro... Ali oni pričaju, dobacuju mi i govore svašta. Meni se to zapravo dopada. Volim to. To je deo igre. Zato to ne shvatam previše ozbiljno. Sve je to u redu".

Počeli smo sa skorom 4-9, a onda se sve promenilo

Kevin Panter (©MN Press)Kevin Panter (©MN Press)

Navijači Partizana i danas sa velikom nostalgijom govore o vašoj generaciji, o godinama kada si igrao sa Matijasom Lesorom i ostalim momcima. Ali zašto? Šta je tu ekipu činilo toliko posebnom?
"Zato što smo veoma loše počeli tu sezonu. Imali smo skor 4-9. Prolazili smo kroz težak period, pokušavali da pronađemo rešenja, a mnoge stvari jednostavno nisu imale smisla. Ja sam bio kapiten. Znaš i sam šta to znači. Mnogo toga se dešavalo. Prvi put sam bio u toj ulozi i bilo mi je teško da se prilagodim. Pokušavao sam da se pobrinem da svi ostali budu dobro. Stavljao sam druge ispred sebe".

Da li si želeo da budeš kapiten ili ti je ta uloga jednostavno dodeljena?
"Ne, oni su došli kod mene sa tom idejom. Ja nikada nisam bio čovek koji će da kaže: 'Hej, hoću da budem kapiten'. To jednostavno nije moja ličnost. Ali ako mi neko kaže: 'Želim da budeš kapiten i ovo očekujem od tebe', onda u redu. Ako je to ono što želite, nema problema. Samo što je to za mene bila potpuno nova uloga. Morao sam da naučim kako da se nosim sa njom. Uvek sam želeo da budem siguran da su svi moji saigrači dobro. Zato sam sebe pomalo stavio u drugi plan, kako bismo kao ekipa mogli da funkcionišemo. Zbog svega toga sam tokom prvog dela sezone prolazio kroz prilično težak period. Pokušavao sam da pronađem sebe, da shvatim kako da se nosim sa svim tim stvarima. A onda se nešto promenilo. Kao da smo pritisnuli prekidač. Ne mogu da se setim tačno kog meseca se to dogodilo, ali kada smo jednom napravili taj preokret, više nije bilo zaustavljanja. Odjednom se sve poklopilo. Sve je počelo da funkcioniše. Sve ono što nam je trener govorio tokom priprema, sve stvari koje nam je pokazivao dok smo gledali snimke utakmica, odjednom su počele da imaju smisla. Sve se složilo u istom trenutku. Bilo je gotovo kao na filmu. A mi smo sve radili zajedno. Družili smo se, izlazili zajedno, išli na večere. Stalno smo bili zajedno".

To je danas veoma retko, zar ne? Mnogi košarkaši igraju zajedno, ali kada se završi trening ili utakmica i odu kući, svako nastavlja svojim putem.
"Upravo to. I mislim da nas je baš to činilo toliko posebnim. Mi smo bukvalno sve radili zajedno. Šta god da smo organizovali, u devet od deset slučajeva bila je tu gotovo cela ekipa. Zajedno smo dobijali ribanje dok smo gledali snimke utakmica. Zajedno su nas hvalili. Sve smo prolazili zajedno. Mislim da nas je to učinilo posebnim, naročito kada se setiš kako smo počeli sezonu. Nismo dobro krenuli. A onda smo uspeli da prebrodimo taj težak period i napravimo veliku seriju dobrih rezultata. Mislim da je upravo to bilo važno".

MOZZART RELAX radi za tebe – Tvoj tim povede sa 16 razlike, i tip kec ili dvojka je odmah dobitan

Sećamo se onog muzičkog spota koji ste snimili za Partizan. Gledamo ga otprilike svaka dva meseca i svaki put nas uhvati nostalgija. U našem podkastu ugostili smo mnogo momaka iz te generacije. Bili su nam Matijas Lesor, Zek Ledej, Joanis Papapetru, Danilo Anđušić... Svi pričaju o Aleksi Avramoviću, svi pričaju o toj ekipi. I mi, kao ljubitelji košarke, osećali smo da se dešava nešto posebno. Bilo je neverovatno gledati vas kako igrate. Kao da ste lebdeli iznad parketa.
"Da. Uživali smo. Stvarno je tako izgledalo i tako smo se osećali. Ali na početku nije bilo lako. Početak je bio baš težak".

Real Madrid, tuča i pitanje koje će zauvek ostati

Kevin Panter (©Guliver Images)Kevin Panter (©Guliver Images)

Postoji jedna stvar o kojoj smo pričali sa svim momcima iz te ekipe i moramo i sa tobom da razgovaramo o tome. Tuča protiv Real Madrida. Prvo pitanje je sledeće: da se ta tuča nije dogodila, a znam da možemo do sutra da pričamo šta bi bilo kad bi bilo, misliš li da bi Partizan te godine postao šampion Evrope?
"Po mom mišljenju, mislim da bi. Sto odsto".

Da li se zbog nečega kaješ kada razmišljaš o tome šta se dogodilo?
"Ne, ne kajem se. Ali razmišljao sam o tome šta bi bilo da su se stvari drugačije odvijale. Iskreno, u glavi sam prošao mnogo različitih scenarija. Šta bi bilo da su uloge bile obrnute? Kako bi onda cela situacija izgledala? Šta bi bilo da nisam reagovao? Igrao sam se sa mnogo različitih mogućnosti u glavi. Danas to ne radim toliko često kao ranije, ali svojevremeno sam mnogo razmišljao o tome. Jer mislim da su ljudi predstavili situaciju tako da sam ja ispao negativac".

Ali ti si reagovao na nečiji postupak.
"Upravo to. Ja sam reagovao, a onda su ljudi govorili da nije trebalo tako da reagujem. Razumeš šta hoću da kažem?".

Upravo o tome želim da razgovaramo. Naravno, svi smo videli snimke i ono što se dogodilo. Ali možeš li da nas provedeš kroz tu noć i objasniš šta se zaista desilo?
"Reći ću ti ovako. Kada igram košarku, za mene je to uvek samo košarka. Ne radim ništa dodatno, ništa van onoga što se dešava na terenu. Bez obzira na to da li moj tim pobeđuje ili gubi, ne radim takve stvari. To jednostavno nije moj način. Dakle, igram košarku. Pobedili smo u prvoj utakmici. U redu. U drugoj utakmici ponovo vodimo. Meč je praktično završen. Mislim da smo imali oko 15 poena prednosti. Ja radim ono što inače radim. Igram svoju košarku. Ne provociram nikoga, ne dobacujem, ne pričam ništa".

Dakle, tokom utakmice uopšte nisi razgovarao sa Ljuljem?
"Ja uopšte ne pričam dok igram. Nikada. Možeš bilo koga da pitaš. Čak i ako igram protiv najboljeg prijatelja, ne pričam. Ne dobacujem protivnicima. Samo igram košarku".

Zato je njegova reakcija toliko čudna. Bila je veoma oštra, posebno kada se uzme u obzir da ti zapravo nisi ništa uradio. Samo si driblao u svom stilu, onako kako se igra u Bronksu.
"Reći ću vam nešto. Ovo sada govorim generalno, nema nikakve veze konkretno sa njim. Mnogo više boli kada te neko na terenu potpuno nadigra, a pritom ti ne kaže nijednu jedinu reč. To boli više od bilo čega drugog. Kada neko stalno priča, provocira te i dobacuje, onda imaš razlog da mu uzvratiš. Ali kada te neko nadigrava, radi šta hoće na terenu, a pritom ti ne govori ništa, to pogađa na potpuno drugačiji način. Potpuno drugačiji. Video sam i komentare ljudi koji su govorili da nije trebalo tako da driblam. Molim? Dobro, važi. Znao sam kakvu istoriju stvaramo u tom trenutku. I hteo sam da pustim svoju igru da govori umesto mene. To je sve. On je reagovao onako kako je reagovao. Ja sam reagovao onako kako sam reagovao. I to je to. Sada je sve deo istorije. Šta je bilo, bilo je. Ljudi mogu da pričaju šta god žele o tome. Ali većina onih koji komentarišu nikada se nije našla u takvoj situaciji. Zato se ne opterećujem previše njihovim mišljenjem. Jer nikada ne znaš kako ćeš reagovati dok se sam ne nađeš u takvoj situaciji".

Ljudi moraju da razumeju da ti se u takvom trenutku praktično isključi mozak i da počneš instinktivno da reaguješ.
"Da. U tom trenutku moja reakcija bila je: 'Stvarno si pokušao da me povrediš'. I moj mozak je potpuno promenio način na koji sam razmišljao. Na snimku možeš da vidiš trenutak kada sam pokušao da se zaustavim. Imao sam taj kratki trenutak u kojem sam shvatio gde se nalazim i šta se dešava. Ali već je bilo kasno. U tom deliću sekunde pomislio sam: 'Dođavola, ne mogu...' Ali već je bilo prekasno. Sve je već izmaklo kontroli".

A tvoji saigrači nisu reagovali zato što su želeli da naprave problem, nego zato što su hteli da zaštite jedni druge. Bili ste toliko povezani da je svako instinktivno razmišljao da mora da zaštiti svoje momke.
"Upravo tako. Ali reći ću ti još nešto. Mislim da sve u životu treba da se dogodi s nekim razlogom".

Šta misliš, koji je bio razlog da se sve to dogodi baš na takav način? Koja je bila neka šira svrha svega toga?
"Ponekad jednostavno nemaš odgovor. Ne mora svaka stvar koja ti se dogodi u životu da ima objašnjenje koje odmah možeš da razumeš. Ponekad ti život donese određeno iskustvo. Ti iz njega nešto naučiš, sazriš, napreduješ i nastaviš dalje. A kasnije možeš da ispričaš priču o tome šta se dogodilo. To je sve. Ta tuča je sada deo istorije Evrolige. A Evroliga je neverovatno takmičenje. Ima bogatu istoriju i taj događaj je postao njen deo. Da li je to dobro ili loše, sada je manje važno. Takve stvari se jednostavno događaju. Ovo je košarka. Momci igraju sa ogromnom strašću. Svi žele da pobede. Mnogo toga je na kocki. Zato ponekad mogu da se dogode i takve stvari. Šta je bilo, bilo je. Za mene je to sada prošlost".

Imali smo u podkastu Vensana Poarjea, koji je bio sa druge strane te tuče. Ispričao nam je da je Real doputovao u Beograd sa dodatnim obezbeđenjem, čak sa ljudima koji su inače zaduženi za bezbednost fudbalskog tima. Leteli su privatnim avionom, nisu objavljivali kada stižu i sve je bilo organizovano u ogromnoj tajnosti. Kao da je putovala neka tajna služba. Kakva je atmosfera bila na trećoj utakmici?
"Čoveče, mislim da nikada nisam video toliko ljudi u Štark areni. A igrao sam tamo mnogo puta".

Koliko misliš da ih je bilo? Više od 20.000?
"Sigurno više od 20.000".

Koliko bi procenio, otprilike?
"Iskreno, mislim oko 23.000. Ali tada su ljudi bili svuda. Kao da smo pravili nova mesta u dvorani. Ljudi su sedeli gde god su mogli, stajali... I imaj na umu da to nije bilo samo zbog onoga što se dogodilo u drugoj utakmici. Naravno da je i taj incident doprineo atmosferi. Ali moraš da razumeš i nešto drugo. Mi smo bili na korak od Fajnal-fora. Vodili smo 2-0 u seriji. Dakle, nije sve bilo samo zbog tuče. Bilo je mnogo više od samog incidenta. Naravno, ono što se dogodilo u Madridu dodalo je još vatre i podiglo atmosferu. Ali mi smo bili na pragu nečega što taj klub nije uradio ko zna koliko godina. I to sa grupom igrača koju smo imali i putem kojim smo prošli. Vodili smo 2-0. Pred nama su bile dve utakmice kod kuće. Imali smo priliku da izborimo Fajnal-for pred svojim navijačima. A pre početka serije mnogi su nas otpisali. Sećam se da mi je neko pre početka serije postavio pitanje: 'Kakav rezultat očekujete u Madridu? Da li biste bili zadovoljni jednom pobedom?' Pogledao sam tog čoveka potpuno ozbiljno i rekao: 'Hoćemo da pobedimo obe utakmice'. Jer ako u bilo koju utakmicu uđeš sa razmišljanjem da je dovoljno da podeliš pobede sa protivnikom, izgubićeš obe. Moraš da uđeš sa stavom da želiš obe pobede. Da ideš po obe. A ako se na kraju vratiš sa jednom pobedom, u redu, nema problema. Ali iznenadio bi se koliko stvari možeš da postigneš kada sebi kažeš: 'Želim obe pobede i uzeću ih'. I mi smo pobedili obe utakmice. A ljudi su bili šokirani. Ja sam samo razmišljao kako mnogi od njih u startu imaju potpuno pogrešan mentalitet. Kada gostuješ tako iskusnoj ekipi, moraš da imaš potpuno drugačiji pristup. Ne možeš da odeš tamo i razmišljaš kako bi bilo dobro da uzmeš jednu utakmicu. Ne. Moraš da odeš sa stavom da ćeš uzeti obe pobede, a onda se vratiti kući. To je bio naš mentalitet. Moramo da uzmemo te utakmice. Potrebne su nam. Gladni smo uspeha".

Ali da se vratimo na treću utakmicu. I Partizan i Real su tada imali nekoliko igrača koji nisu mogli da nastupe zbog suspenzija, zar ne?
"Mislim da jesu".

Zašto ste onda izgubili treću utakmicu?
"Ne znam. Vodili smo. Ponovo smo imali prednost".

Da li je presudilo iskustvo?
"Ne. Ne bih prihvatio takvo objašnjenje".

Bili ste oslabljeni bez tebe i Lesora, ali opet, pred 23.000 ljudi, imali ste prednost. I Dante Egzum je bio povređen, zar ne? Pojavio se na štakama.
"Iskreno, ne znam. Znam da Matijas i ja nismo igrali. A sećam se da Dante nije bio potpuno spreman. Ne mogu čak ni da se setim da li je igrao u trećoj utakmici. Ako jeste, sigurno nije bio na sto odsto. Definitivno nije bio potpuno zdrav. A što se tiče tvog pitanja, kako smo izgubili iako smo imali toliku prednost... Stvarno ne znam. Ne znam".

Kažeš da je sada sve to istorija, ali izgleda da te ponekad ipak malo muči.
"S vremena na vreme, da. Ponekad razmišljam o tome. Jer se zapitam kako bi moja karijera izgledala da su se stvari drugačije odvijale".

To je jedan od najluđih trenutaka u istoriji Evrolige. Naravno da moraš ponekad da razmišljaš o tome.
"Naravno. I znam da bismo, da smo prošli tu seriju, osvojili Evroligu. Siguran sam u to. Stalno smo govorili o tome, brate. Bili smo na potpuno drugom nivou. Ali ne govorim samo o tome kako smo igrali košarku. Naš mentalitet je bio potpuno drugačiji. Bili smo spremni da izađemo na teren i pobedimo bilo koga ko se nađe preko puta nas".

Da je Partizan osvojio Evroligu, ne može da se zamisli kako bi Beograd izgledao. Grad bi goreo. A gledati vas, Džejmsa Nanelija, Lesora, Zeka Ledeja... Čak i Jama Madara. Bilo je toliko zabavno.
"Čoveče, slušaj... Bilo je to posebno vreme. Stvarno smo imali nešto posebno".

Hteo sam garantovan ugovor u NBA, ne da me otpuste preko noći

Kevin Panter (©MN Press)Kevin Panter (©MN Press)

Kada si počeo da gradiš ime u Evropi, da igraš velike utakmice i imaš odlične sezone, da li si ponovo razmišljao o odlasku u NBA?
"Da, imao sam opcije. Definitivno".

Posle koje sezone si imao najviše opcija, posebno u tom ranijem delu karijere?
"Kada sam završio sa AEK-om ili Virtusom? Mislim da je ipak bio Virtus. Jer sam posle toga otišao u Olimpijakos. Kada sam završio sezonu u Virtusu, nakon dve uzastopne titule u FIBA Ligi šampiona, otišao sam u minikamp Minesota Timbervulvsa. I tamo sam pokidao. Bio sam odličan. Pozvali su me u kancelariju. U to vreme dvosmerni ugovori bili su još relativno nova stvar u NBA ligi. Ja sam počeo profesionalnu karijeru 2016. godine, kada je još postojala D-liga. Nije bila G-liga. Bila je D-liga. Tako da sam stvarno prošao i video mnogo toga. Ponudili su mi dvosmerni ugovor, a to je bio prvi put da sam se susreo s takvom vrstom ugovora. I ja sam praktično rekao da mi to ne odgovara. Finansijski uslovi nisu bili dobri. A i Olimpijakos je tada došao sa veoma zanimljivom ponudom. Bila je finansijski mnogo bolja od tog dvosmernog ugovora. U tom trenutku već sam počeo bolje da razumem evropsku košarku. Počeo sam da razmišljam da možda ovde stvarno mogu nešto ozbiljno da napravim. Razgovarao sam sa agentom o tome koliko daleko možemo da doguramo. Razumeš šta hoću da kažem? Dokle možemo da stignemo?".

Dakle, odbio si tu ponudu za dvosmerni ugovor. To je bila prva NBA ponuda, a koja je bila druga?
"Klipersi".

Da li je ugovor bio garantovan?
"Ne. Upravo je to problem".

Ti si želeo garantovan ugovor?
"Moraš da ga želiš".

Nikada nisi dobio ponudu za potpuno garantovan ugovor?
"Ne, nikada. Ali to je način na koji oni posluju. I još nešto sam naučio tokom godina. Na internetu pročitaš da je neki ugovor garantovan, ali ono što se zapravo dešava iza zatvorenih vrata... Veruj mi. Recimo, pročitaš vest u kojoj piše da je neki igrač potpisao dvogodišnji ugovor vredan deset miliona dolara. I to je sve što vidiš. Ali kada pogledaš sitna slova u ugovoru, u većini slučajeva shvatiš da novac zapravo nije u potpunosti garantovan. Kada sam počeo da razumem šta se stvarno dešava iza svega što čitamo na internetu, počeo sam drugačije da razmišljam. Jer internet je jedna stvar. Svi znamo da ima mnogo naslova koji su tu samo da privuku klikove. Počeo sam da postavljam pitanja, da pratim druge igrače koji potpisuju ugovore, da zovem agenta i pokušavam da saznam šta se zaista dešava. Radio sam svoj domaći zadatak, istraživao. I onda shvatiš: čekaj, pa ovaj ugovor uopšte nije potpuno garantovan. A na internetu su ga predstavili kao da jeste. Mnogo puta mi igrači donosimo zaključke na osnovu onoga što pročitamo na internetu. Pomisliš da tvoj agent ne radi dobro svoj posao, da nešto nije u redu, da je sve to neka glupost. A onda saznaš šta se zapravo dešava iza kulisa i shvatiš da taj ugovor nikada nije ni bio potpuno garantovan".

Šta ti je danas najvažnije kada donosiš odluke o karijeri? Nekim igračima je i dalje najvažniji NBA san, dok drugi pre svega razmišljaju o novcu.
"Kod mene se način razmišljanja menjao tokom godina. Na početku karijere razmišljao sam samo o NBA. Samo NBA, NBA, NBA. Ali želeo sam da odem tamo pod određenim uslovima. Nisam želeo da budem u NBA samo da bih mogao da kažem da sam tamo. Jer sam još veoma rano shvatio koliko je važna pregovaračka pozicija. Ako nemaš dovoljno jaku pregovaračku poziciju, teško ćeš uspeti u NBA. NBA mnogo zavisi od toga ko ima veću moć u pregovorima. Zato sam sebi rekao da ću otići samo ako budem imao dovoljno jaku poziciju. Nisam želeo da NBA klub ima svu moć, a ja nikakvu. Ili je potrebno da postoji neka ravnoteža između nas. A u te dve situacije kada sam imao priliku da odem, nisam imao dovoljno jaku poziciju. Svi znamo da dvosmerni ugovori nisu garantovani. Mogu da te otpuste kad god požele. Ja ne mogu tako da igram košarku. Ne mogu da radim svoj posao, da igram i treniram, a da se jednog jutra probudim i neko mi kaže: 'Više te ne želimo ovde, jer imamo priliku da dovedemo nekog drugog igrača'. Nisam želeo da budem u takvoj situaciji. A bilo mi je i frustrirajuće, jer sam osećao da zaslužujem da budem u NBA. Morao sam da pokušam da razumem sve te okolnosti. Ali kako je moja evropska karijera napredovala, tako sam stalno odmeravao opcije. Počeo sam da razmišljam: čoveče, pa ova Evropa uopšte nije loša. Polako sam se navikavao na život ovde. Govorio sam sebi: ovo je sasvim dobro, stvarno mi odgovara. I onda sam nastavljao da napredujem. Iz godine u godinu, sve više sam rastao kao igrač. I pomislio sam: ne, mislim da ću ipak nastaviti ovim putem. A što sam više napredovao u Evropi, to je NBA klubovima postajalo teže da dođu i ponude mi ugovor. Jer, ako želiš da me dovedeš, moraš da izađeš sa zaista ozbiljnom ponudom. Ja sam se već osećao dobro u Evropi. Bilo mi je prijatno ovde".

Praktično smo prošli kroz celu tvoju karijeru. Da li misliš da je trebalo da budeš NBA igrač?
"Da, mislim da jeste. Ali očigledno nije bilo suđeno da se to dogodi. I tu završavam tu priču".

Da li i dalje razmišljaš o NBA ligi?
"Ne. Dobro sam ovako".

Dakle, pomirio si se sa tim?
"Jesam. Pronašao sam mir. Mislim da sam pre nekoliko godina, možda pre dve godine, konačno zatvorio to poglavlje".

Da li ti je bilo teško da to prihvatiš?
"Jeste. Bilo mi je izuzetno teško. Jer toliko naporno radiš da bi ostvario svoj najveći cilj, a moj najveći cilj bio je NBA. Ali život ide dalje. Vremenom nastaviš da živiš, pronađeš mir i stabilnost u Evropi. I stalno to govorim: dolazak u Evropu promenio mi je život. Potpuno mi je promenio život. Promenio je moj pogled na život, moje shvatanje košarke, praktično sve. Zato danas imam potpuno drugačije poštovanje prema evropskoj košarci. Ovde sam već jedanaest godina i zaista mnogo poštujem sve što mi je Evropa pružila. Jer, kada sam prvi put došao, nije mi se dopadalo ovde. A kako je vreme prolazilo, sve više sam zavoleo evropsku košarku i život u Evropi. Zato danas na sve to gledam potpuno drugačije".

O Nikoli Joviću, novcu i velikom ugovoru sa Barselonom

Kevin Panter (©MN Press)Kevin Panter (©MN Press)

Da li je ugovor koji si potpisao sa Barselonom najveći u tvojoj karijeri?
"Da".

Kakav je osećaj bio kada si potpisao takav ugovor, naročito kada se setiš svega o čemu smo danas razgovarali, počevši od Lavrija i tvog dolaska u Evropu?
"Čoveče, bio je to sjajan osećaj. Ali istovremeno sam razmišljao da moram da nastavim da radim. Stvarno. Jer me takvi trenuci uvek vrate u vreme kada nisam imao ništa od toga. Setim se kakav sam tada imao mentalitet. Kako sam se ponašao kada nisam imao novac i sve ovo što imam danas? Naporno sam radio. Borio sam se za sve. Zato ne smem da izgubim tu oštrinu. Ne smem da se opustim i postanem zadovoljan onim što sam postigao. Kada mi se dogodi nešto dobro, bilo na terenu ili van njega, zastanem, pogledam šta sam uradio i razmislim o tome. Kažem sebi: dobro, sjajno. A sada nastavljamo da radimo. Nikada ne smeš da se osećaš previše udobno. Ne smeš da pomisliš da si stigao do cilja i da si završio posao. Moraš da ostaneš skroman, da budeš zahvalan, ali i da nastaviš da radiš".

Neverovatno je da posle takvog ugovora prvo govoriš o tome da moraš da nastaviš da radiš. Da li misliš da bi ti jednog dana moglo biti teško kada više ne budeš morao da se boriš ni za šta? Maločas si rekao da ćeš, kada se sve završi, jednostavno da podigneš noge i uživaš.
"Mislim da ću i tada nastaviti da radim. Možda ću podići noge i odmoriti se, ali ću i dalje nešto raditi. Možda se više neću fizički baviti košarkom na način na koji se sada bavim, ali ću nastaviti da radim. Možda ću pomagati drugim košarkašima, nekome biti mentor ili se baviti nečim sličnim. Ali sigurno ću ostati povezan sa košarkom. U to nema nikakve sumnje. Moram da budem deo te igre. Mislim da ću uvek imati potrebu da nešto radim. To je jednostavno deo moje ličnosti. Volim da napredujem, da učim i otkrivam nove stvari u životu. Bilo da je reč o košarci, nekom drugom poslu ili biznisu, volim da pokušavam da razumem kako stvari funkcionišu. Ne želim nikada da dođem u situaciju da kažem sebi kako više ne moram ništa da radim. Naravno, ako ne želiš da radiš, ne moraš. Ali ja ne želim da se osećam tako. Da pomislim kako sada mogu samo da ležim i budem lenj. Ne. Hajde da uradimo nešto. Hajde da inspirišemo nekoga, da motivišemo nekog drugog. Mnogo ljudi čuje moju priču ili vidi kakav sam put prošao da bih stigao ovde, pa mi se javljaju sa pitanjima. Pitaju me kako sam uspeo da uradim ovo ili ono. Mislim da je moja dužnost da pomognem drugim igračima, ali i drugim ljudima koji imaju pitanja, koji žele savet ili žele da čuju kako sam prošao kroz određene situacije. Prihvatam tu odgovornost. Kako budem postajao stariji, želeću sve više da pomažem drugima. Nekada će to biti informacija, nekada savet, nekada nešto što sam naučio kroz sopstveno iskustvo. To mi je veoma važno".

Imali smo u podkastu Nikolu Jovića iz Majami Hita i razgovarali smo o njegovom četvorogodišnjem ugovoru vrednom oko 60.000.000 dolara. Očekivali smo da će nam reći koliko je bio srećan kada je potpisao ugovor, ali rekao nam je da su to bila najteža tri meseca njegovog života. Odjednom je imao osećaj da je ostvario ono što je želeo i zapitao se šta sada. Kod tebe je drugačije. Imam utisak da si potpuno načisto sa tim koja je tvoja svrha.
"Apsolutno. I upravo me to pokreće. Ne postoji cifra koja može da promeni činjenicu da znam koja je moja svrha. Tačno znam zbog čega radim sve ovo. Zato ću nastaviti da živim u skladu sa tim, da napredujem i da se razvijam. Kada finansijski stvari idu onako kako želiš, mnogo je lakše da prolaziš kroz život ako znaš šta zapravo pokušavaš da postigneš. Meni to mnogo pomaže".

Niko u Evroligi nije bolji od mene!

Navedi mi trojicu igrača koji su trenutno bolji od tebe u Evroligi.
"Bolji od koga?".

Od tebe.
"Niko nije bolji od mene".

Ali stvarno, misliš da trenutno u Evroligi ne postoji nijedan igrač koji je bolji od tebe?
"Razumem da je košarka timska igra".

Ne govorimo o ekipama, već o individualnom kvalitetu, o igraču koji je bolji od tebe...
"Niko. Postoji mnogo stvari koje mogu da uradim na terenu, a koje ne pokazujem u igri pet na pet. To bi mogao da vidiš tek kada bismo igrali jedan na jedan".

Baš kada smo kod igre jedan na jedan, potpuno smo za to da Evroliga organizuje Ol star vikend. U Francuskoj, recimo, imaju takmičenje jedan na jedan. Hajde da napravimo takav turnir. Navedi mi četvoricu igrača iz Evrolige koji bi trebalo da učestvuju.
"Mogu li da napravim četiri svoje kopije ili moram da izaberem druge igrače?".

Pretpostavljam da se podrazumeva da bi ti bio učesnik.
"Dobro, dakle želiš još četvoricu. Hoćeš da ih poređam po kvalitetu ili samo da ih navedem?".

Hoćemo pet učesnika. Znamo da si ti prvi, tako da kreni od drugog mesta.
"Dobro, dakle ja sam prvi. Vi ste ludi, čoveče".

Ti si to prvi rekao, ne mi.
"Dobro. Dakle, ja. Onda Sisko, Silvan Fransisko. Zatim Vejd Boldvin. Jer smo Vejd i ja, dok smo igrali zajedno u Olimpijakosu, svakog dana posle treninga igrali jedan na jedan. Bukvalno svakog dana. Onda Majk Džejms. Čekaj, da izaberem još jednog. Ako govorimo baš o igri jedan na jedan... Ne znam da li bih izabrao Šejna".

Možeš da kažeš Šejn Larkin, nema problema.
"Razmišljao sam i o Eliju. Eli je stvarno strašan igrač".

Dakle, Eli Okobo ili Šejn Larkin. Koga biraš?
"Šejna".

Šejna? Stvarno? Ako nema ograničenja broja driblinga?
"Da".

Zašto? Kakva je razlika između igre sa tri driblinga i igre bez ograničenja?
"Ne mogu baš da otkrijem sve svoje tajne. Obojica su odlični strelci, ali dolaze do svojih pozicija na različite načine. Šejn igra na jedan način, a Eli na drugi. Eli bi bio mnogo teži protivnik u situaciji kada imaš samo tri ili četiri driblinga. Jer su njegovi kontranapadi na odbranu, promene pravca i načini na koje reaguje na čuvanje malo drugačiji od Šejnovih. Ali Šejn bi bio mnogo teži protivnik kada nema ograničenja broja driblinga, jer ima različite brzine u svojoj igri. Potrebno mu je nešto više driblinga da bi došao do tih situacija. On može da te izvuče dalje od koša, a onda da promeni ritam i krene u napad. Razumeš? To su neke sitnice. A onda je tu i njegova visina. Zbog toga ne može baš iz svih situacija da izbaci šut na isti način na koji, recimo, Eli može. To su detalji. Sitne stvari koje primetiš kada pažljivo gledaš košarku".

Ali ti bi pobedio na tom turniru?
"Naravno da bih pobedio".

Najveći cilj je Evroliga, nije mi važno da li ću biti među najvećima svih vremena

Kevin Panter (©MN Press)Kevin Panter (©MN Press)

Koje konkretne ciljeve sada postavljaš sebi?
"Da pobeđujem, čoveče. Da osvojim Evroligu. To mi je glavni cilj. Da postanem šampion Evrolige. Želim i da ostanem zdrav, da nastavim da se takmičim i igram košarku na najvišem nivou. To su stvari na koje sam sada usredsređen".

A da li želiš da ostaviš veliko nasleđe iza sebe? Imam utisak da se evropski igrači automatski stavljaju na viši nivo kada se razgovara o najvećima u istoriji Evrolige. O tome sam pričao i sa Vejdom Boldvinom. Kada ljudi govore o najboljim igračima svih vremena, pominju Spanulisa, Dijamantidisa i druge evropske legende, dok se Amerikanci često zanemaruju. Da li želiš da ostaviš takav trag da te jednog dana ljudi smatraju jednim od najvećih igrača u istoriji Evrolige?
"Biću potpuno iskren sa tobom, brate. Stvarno me nije briga za to. Nisam zbog toga počeo da igram košarku. Nisam ušao u ovaj posao sa takvim ciljem. Moji razlozi bili su potpuno drugačiji. Naravno, ako se jednog dana dogodi da me ljudi smatraju jednim od najvećih igrača u istoriji Evrolige, u redu. Prihvatiću to. Ali nikada mi cilj nije bio da postanem najveći igrač u Evropi ili najbolji svih vremena. To nije ono zbog čega sam radio sve ovo. Moj cilj bio je da uspem da izađem iz sredine iz koje dolazim i da inspirišem druge ljude koji pokušavaju da urade isto što i ja. Ako me taj put jednog dana svrsta među najveće, naravno da ću biti zahvalan zbog toga. Ali moj cilj je da pokažem ljudima koji dolaze posle mene da je sve ovo moguće. Jer mnogi ljudi iz sredine iz koje ja dolazim, ili oni koji igraju na nižim nivoima evropske košarke, možda uopšte ne veruju da mogu da stignu dovde. Onda pogledaju moje utakmice, vide kakav sam put prošao i kažu mi: 'Čoveče, inspirisao si me'. To mi se često dešava. I upravo je to ono do čega mi je stalo. Želim da pokažem sledećem momku da je sve moguće ako se potpuno posveti onome što radi i ozbiljno pristupi svom poslu. To je moja stvar. Kada završim karijeru, želim da ljudi mogu da kažu da sam im pomogao na neki način. Da sam nekome dao savet, da sam nekoga usmerio ili da je neko pogledao moju priču i video kako sam od jednog nivoa stigao do drugog. To je ono što mi je zaista važno".

Za kraj, kada se jednog dana sve završi, po čemu bi voleo da te ljudi pamte?
"Po tome da sam bio čovek sa moralom, principima i karakterom. To su tri glavne stvari na kojima me je otac odgajao. Da budem čvrst i pouzdan čovek, neko ko drži do svoje reči i svojih vrednosti. Moja majka mi je uvek govorila: 'Ti nisi košarkaš. Košarka je ono čime se baviš'. Ne treba da ideš kroz život i razmišljaš kako si sada neki veliki košarkaš. Pre svega si čovek. Tek onda dolazi sve ostalo. Zato želim da imam poštovanja prema drugim ljudima, prema svima sa kojima radim i koji me okružuju. Da jednostavno budem dobar i ispravan čovek. Želim da pomažem drugima, da budem mentor, da vratim nešto zajednici. A ta pomoć može da izgleda na mnogo različitih načina. Nekada je dovoljno da sa nekim razgovaraš, nekada da mu pokažeš put ili da mu pružiš savet. Po tome želim da me ljudi pamte".


tagovi

Željko ObradovićKK Crvena zvezdaEvroligaKK BarselonaKK PartizanKevin Panter

Obaveštavaj me

Evroliga

Sledeća vest