
Klica egoizma... Secite je u korenu
Vreme čitanja: 3min | pon. 23.02.26. | 10:45
Andrej Kostić nema pravo da se ponaša kako se ponašao prema kapitenu Partizana
Razne poruke su stizale prethodnih dana iz „Zemunela“... Kako je Partizanova svlačionica ujedinjena, kako su momci spremni da ginu jedni za druge, ali izgleda da nisu svi baš tako dobri drugari kao što se predstavlja u javnosti.
Bio je 12. minutu večitog derbija kad su crno-beli dobili šansu da posle visokog presinga ugroze Crvenu zvezdu, tako što se Demba Sek izborio za loptu, a u nastavku akcije ka njoj su krenuli Vanja Dragojević i Andrej Kostić. Kapiten je šutirao pre napadača, Mateus odbranio, reakcija crnogorskog špica sugerisala da odnosi među crno-belima nisu idealni. Nekadašnji član Budućnosti se ražestio i gestikulirao u pravcu kolege i to je videlo skoro 40.000 ljudi na stadionu i ko zna koliko ljudi u televizijskom prenosu.
Izabrane vesti
Partizan nije zbog toga izgubio derbi, ali je potvrdio da je izgubio dobre relacije kakve su letos krasile tim u nastajanju. Kostić nema pravo da se ljuti na bilo koga, a naročito ne na kapitena Partizana, bez obzira da li se zove Vanja Dragojević, Ognjen Ugrešić ili Bibars Natho. Nema pravo da širi ruke u pita što mu je kolega „skinuo“ loptu dok se spremao da puca. Nema, jer nije sastavio ni godinu u klubu. Nema, jer je njegovo da igra fudbal i daje golove, a ne da zamera saigraču. Nema, jer mora da nauči da poštuje hijerarhiju i da shvati da igra u velikom klubu koji ima na desetine problema, a nije mu potreban još jedan.
Zove se – egoizam!
Klica se očigledno zapatila u svlačionici „Zemunela“ u nekom trenutku i detalj iz uvoda 178. večitog derbija nagoveštava da je crno-belima lična promocija bitnija od timskog ostvarenja. Jedan od razloga pada forme i skromnih rezultata u poslednje vreme je i taj što su pojedinci počeli da mere ko je dao gol, a ko asistirao, da vode računa o statistici više nego o ekipi. Ko je pažljivo slušao izlaganja Nenada Stojakovića – uz sve njegove manjkavosti kao trenera – mogao je da spazi kako je pominjao reči „grupa“, „tim“, „ekipa“, „zajedništvo“, što je bila poruka mladim momcima da se manu individualnih pogleda na fudbal.
Pošto Nenad Stojaković više neće biti šef stručnog štaba, a pitanje je koliko naredni može da se bavi ovim slučajem, pred Predragom Mijatovićem i Dankom Lazovićem je još jedan zadatak, ako uopšte uspeju da se dogovore ko će ga prihvatiti na sebe: da saseku klicu egoizma koja je počela da nagriza svlačionicu Partizana. Ako to ne primećuju onda su u još većem sosu nego što misle, a ako nisu u stanju da reaguju onda će problem postati glomazniji.
Onog trenutka kad su pojedinci, uključujući i Kostića (koji je sjajan talenat, ali mu nije prvi put da sebe stavlja iznad tima, pitajte samo Srđana Blagojevića) počeli da broje ko koliko ima golova, asistencija, pretrčanih kilometara, da ih agenti tapšu po ramenu i govore „ti si mašina“, kad im roditelji govore „ti si najbolji“, e tu je Parni valjak krenuo stranputicom.
U procesu fudbalskog odrastanja ovo je prirodno, jer su mladi momci i logično je da se takmiče između sebe, ali tu do izražaja dolaze ruka trenera ili rukovodilaca koje bi trebalo da ih povuku u stranu i kažu da greše. Samo da ne bude „pusti, mladi su“. To puštanje je i dovelo do očiglednog egoizma. A on mora da se seče. Odmah.

tagovi
Obaveštavaj me
FK Partizan















