.jpg.webp)
Između straha, nade i hirurškog noža: Sineru preti ono od čega je Đoković godinama bežao
Vreme čitanja: 5min | pet. 16.10.26. | 00:52
Možda italijanski teniser već mesecima gubi vreme zbog želje da povredu zaleči prirodnim putem - baš kao Novak nekada
Janik Siner pokušava da izbegne scenario koji je pre osam godina zadesio Novaka Đokovića. Italijanski teniser odlučio je da prevremeno završi sezonu zbog problema sa kolenom, u nadi da će odmor, terapije i rehabilitacija biti dovoljni da se početkom 2027. godine vrati na teren. Međutim, kako vreme prolazi, tako se sve glasnije postavlja pitanje koje je svojevremeno mučilo i srpskog asa: šta ako telo, uprkos svim pokušajima da se izbegne hirurški nož, ipak ne ponudi drugo rešenje?
Sličnosti sa Đokovićevim iskustvom iz 2017. i 2018. godine teško je prevideti, iako se radi o različitim povredama. Novak je tada dugo odbijao operaciju desnog lakta, verujući da će problem uspeti da reši prirodnim putem. Pokušavao je sa različitim terapijama, menjao pristup treninzima, odmarao, ali bol nije nestajao. Tek kada je iscrpeo druge mogućnosti, pristao je na intervenciju koja će se ispostaviti kao jedna od najvažnijih odluka u njegovoj karijeri.
Izabrane vesti
Siner je danas pred sličnom dilemom, makar prema upozorenjima nekadašnjeg četvrtog tenisera sveta Breda Gilberta. Amerikanac, koji je tokom trenerske karijere sarađivao sa Andreom Agasijem i Endijem Rodikom, upozorio je da bi Italijan mogao da se suoči sa operacijom ukoliko se bolovi u kolenu nastave i tokom decembra, kada bi trebalo da počne sa intenzivnijim pripremama za Australijan open.
"Možete li da zamislite šta bi se dogodilo ukoliko dođemo do decembra, kada će morati da poveća intenzitet treninga kako bi se pripremio za Australijan open, a bolovi i dalje budu prisutni? U tom slučaju operacija bi postala realna opcija" - poručio je Gilbert.
Za Sinera je angažovan ugledni ortoped Herbert Šenhuber, stručnjak sa velikim iskustvom u lečenju vrhunskih sportista, posebno skijaša. Italijan ima približno tri meseca da se oporavi konzervativnim metodama, ali niko u ovom trenutku ne može da garantuje da će takav pristup doneti željeni rezultat. A upravo je u toj neizvesnosti Đoković proveo dobar deo 2017. godine.
©Reuters (Siner na Mastersu u Šangaju prošle godine)Srpski teniser je još tokom 2016. osećao probleme sa laktom, ali je nastavio da igra. Vremenom je povreda postajala sve ozbiljnija, a kulminacija je usledila u četvrtfinalu Vimbldona 2017, kada je zbog bolova morao da preda meč Tomašu Berdihu. Usledila je odluka da završi sezonu već u julu i napravi šestomesečnu pauzu, prvu tako dugu u dotadašnjoj karijeri. Nije želeo na operacioni sto. Verovao je da će odmor, fizikalne terapije i prirodni proces oporavka biti dovoljni da ponovo zaigra bez bolova.
Međutim, kada se početkom 2018. vratio na Australijan open, pokazalo se da problem nije nestao. Đoković je eliminisan u osmini finala od Hjeona Čunga, a bolovi su i dalje predstavljali ozbiljnu prepreku. Posle više od godinu i po borbe sa povredom, Novak je početkom februara 2018. konačno pristao na hiruršku intervenciju na desnom laktu. Kasnije je otvoreno govorio koliko mu je takva odluka teško pala. Kao čovek koji je godinama insistirao na prirodnim metodama lečenja i izbegavanju invazivnih zahvata, morao je da prihvati nešto čemu se dugo protivio.
©Reuters (Đoković na Vimbldonu 2017. godine protiv Tomaša Berdiha)Ipak, ono što je usledilo predstavljalo je jedan od najupečatljivijih povrataka u istoriji sporta. Đoković nije odmah zaigrao na svom prepoznatljivom nivou. Usledili su porazi od Tara Danijela u Indijan Velsu i Benoe Pera u Majamiju, zatim postepeno podizanje forme na šljaci. Posle neočekivanog poraza od Marka Čekinata u četvrtfinalu Rolan Garosa činilo se da će put do nekadašnjih visina biti znatno duži.
A onda je došao Vimbldon. Samo pet meseci nakon operacije, Novak je na londonskoj travi osvojio svoju 13. grend slem titulu, pobedivši u epskom dvodnevnom polufinalu Rafaela Nadala, a zatim u finalu rutinski Kevina Andersona. Nekoliko sedmica kasnije osvojio je i Sinsinati, jedini masters koji mu je do tada nedostajao, potom US open, da bi godinu završio na prvom mestu ATP liste.
Od tenisera za kog se početkom te godine postavljalo pitanje može li ponovo da bude onaj stari, Đoković je za nekoliko meseci postao neprikosnoveni vladar svetskog tenisa. Ispostavilo se da operacija, koju je toliko dugo pokušavao da izbegne, nije predstavljala početak njegovog kraja, već uvod u još jedno poglavlje karijere u kojem će ispisati neke od najvećih stranica teniske istorije.
©Reuters (Đoković osvaja Vimbldon 2018, svoj prvi Grend slem nakon operacije lakta)Naravno, to ne znači da je hirurški zahvat automatski najbolje rešenje za Sinera. Povrede lakta i kolena nisu iste, baš kao što se razlikuju njihovi uzroci, načini lečenja i vremenski okviri oporavka. Uostalom, italijanski teniser još nije ni dobio preporuku za operaciju, već njegov medicinski tim upravo pokušava da izbegne takav rasplet. Međutim, Đokovićev primer mogao bi da posluži kao podsetnik da višemesečna pauza ne mora nužno da bude dovoljna za rešavanje problema, ali i da eventualni odlazak na operacioni sto ne mora da znači katastrofu za nastavak karijere.
Postoji, doduše, još jedna zanimljiva razlika između situacija dvojice tenisera. Dok je Novak kroz svoju zdravstvenu agoniju prolazio i uz ozbiljne promene u stručnom štabu, Siner se sada suočava sa neizvesnošću oko budućnosti saradnje sa Darenom Kejhilom, jednim od najzaslužnijih ljudi za njegove uspehe.
Bred Gilbert, blizak prijatelj australijskog stručnjaka, otkrio je da je Kejhil za Sinerovo odustajanje od mastersa u Sinsinatiju saznao praktično u poslednjem trenutku, dok je već bio na putu ka aerodromu u Los Anđelesu. Prema njegovim rečima, Kejhil od tada čeka informacije o narednim koracima italijanskog tenisera, što je opisano kao izuzetno frustrirajuća situacija.
©Reuters (Daren Kejhil - trener Janika Sinera)Za sada nema potvrde da će Kejhil ostati uz Sinera i tokom 2027. godine, što predstavlja dodatnu nepoznanicu u trenutku kada je Italijanu stabilnost stručnog štaba možda potrebnija nego ikada. A vreme neumoljivo prolazi. Australijan open sve je bliži, dok će decembar, prema Gilbertovoj proceni, predstavljati svojevrsni test istine. Tada bi Siner trebalo da poveća intenzitet treninga, a ukoliko koleno ne bude moglo da izdrži opterećenja neophodna za vrhunski tenis, pitanje operacije moglo bi da postane mnogo ozbiljnije nego što je danas.
Đoković je svojevremeno izgubio skoro dve godine pokušavajući da pronađe rešenje za lakat, ali je na kraju pronašao put nazad do vrha. I ne samo to, već je nakon operacije osvojio još 12 grend slem titula, kompletirao rekordnu kolekciju od 24 najveća trofeja, postao olimpijski šampion i dodatno učvrstio status najboljeg tenisera svih vremena i jednog od nekoliko najboljih sportista u istoriji.
Zato Siner pred sobom ima primer čoveka koji je prošao kroz sličnu neizvesnost, dugo odlagao odluku koje se pribojavao, a onda dokazao da ni hirurški nož ne mora da preseče šampionske ambicije. Novaku je operacija na kraju otvorila vrata drugog teniskog života. Siner se nada da njemu neće biti potrebna, ali Đokovićev slučaj pokazuje da ponekad ono od čega sportista najviše zazire može da se ispostavi kao početak njegovog najvećeg povratka.
.jpg.webp)







