
Španci se prema lopti odnose kao da je ljubav njihovog života
Vreme čitanja: 5min | ned. 19.07.26. | 09:43
„Neće valjda ispasti da smo ovde stigli iz biznis klase“, pitaju se oko tabora evropskog prvaka, eliminišući narativ kakav dolazi iz Argentine
(Od dopisnika Mozzart Sporta iz Madrida)
Kada su konačno odlučeni finalisti, Iker Kasiljas je prvi zagrejao atmosferu jasnom porukom: „U nedelju se igraju Finalisima i Mundijal. FIFA, pripremi dva trofeja!“ Za legendarnim golmanom odmah su krenuli i svi španski mediji, koji su na identičan način preimenovali finale Svetskog prvenstva. Drugi po redu zvanični sudar evropskog i južnoameričkog šampiona, koji je prethodno otkazan iz niza objektivnih i subjektivnih razloga, sada će se ponoviti na najvećoj mogućoj globalnoj sceni.
Izabrane vesti
Mada deluje neverovatno, Španija i Argentina – redovni učesnici svih velikih međunarodnih takmičenja – nisu odmerili snage na planetarnom šampionatu još od onog u Engleskoj 1966. Tada je, u Birmingemu, pobedu od 2:1 odneo južnoamerički tim. Mimo zvaničnih turnira, ove dve reprezentacije su se sretale izuzetno retko. Poslednji meč, i to prijateljskog karaktera, igran je pred Rusiju 2018. u Madridu, kada su Španci slavili ubedljivih 6:1.
Kada je minula prolećna Finalisima došla u pitanje, na Iberijskom poluostrvu su otvoreno optužili Argentince da ih je zapravo strah od susreta koji bi mogli da izgube samo nekoliko meseci pre Mundijala, a kao glavni argument navođen je upravo pomenuti madridski rezultat. Ako se vratimo još osam godina unazad, pretposlednji meč večerašnjih protivnika odigran je u septembru 2010, kada je tada aktuelni svetski šampion teško stradao u Buenos Ajresu, gde ga je domaćin savladao ubedljivo (4:1).
Španija daje makar gol u prvom poluvremenu, kvota 2,10
Prvobitni susret u Kataru sprečili su politički događaji i gust raspored. U moru međusobnih optužbi sa obe strane Atlantika, danas je teško odrediti ko je zapravo kriv što se taj meč tada nije odigrao. Lionel Skaloni je od početka tvrdio da je apsurdno da se takav duel igra tik pred Svetsko prvenstvo. Sa druge strane, Luis de la Fuente i Fudbalski savez Španije bili su izričiti u tome da njihova želja postoji, predloživši Madrid kao alternativnu lokaciju. Zatim se u javnosti govorilo o dvomeču, pa o promeni datuma, pa o igranju nakon Mundijala, da bi na kraju sve opcije pale u vodu i utakmica bila definitivno otkazana.
Posmatrajući iz sadašnje perspektive, verovatno je i bolje što je ta Finalisima propala. Ko se koga plaši, tek ćemo videti, ali je neizvesnost pred veliko finale na vrhuncu. Utakmica koju su svi sanjali sada će se igrati na daleko otmenijoj sceni, u borbi za Zlatni globus, a ne za interese katarskog emira.
(Reuters)Nakon što su na prvim konferencijama za medije novinari napravili svojevrsnu revoluciju jer im je onemogućeno da na španskom jeziku postavljaju pitanja asovima kao što su Vinisijus, Frenki de Jong ili Ašraf Hakimi, pravda je konačno zadovoljena. Na terenu stadiona Metlajf govoriće se isključivo španski jezik. To je nešto što se dogodilo u još samo jednom finalu u istoriji fudbala, i to onom prvom, u Montevideu 1930. godine, kada su se sukobili Argentina i Urugvaj.
Bez obzira na to što se radi o bliskim narodima i istom jeziku, fudbal se u Španiji i Argentini igra, ali i živi na potpuno drugačiji način.
„Da li mislite da igramo prljavo?“, upitao je na zvaničnoj konferenciji jedan argentinski novinar Luisa de la Fuentea, očigledno ne poznajući umerenost i diplomatski stil španskog selektora. Oštra polemika nije stvorena, bar ne u taborima dve reprezentacije, međutim, sudeći po komentarima tamošnjih medija, na evropskoj strani se najviše pribojavaju upravo argentinskog uličnog fudbala, igre na ivici dozvoljenog i provokacija koje Gaučosi tradicionalno uspešno primenjuju.
Crveni karton u finalu Svetskog prvenstva, kvota 4,50
Jasno je svima u Španiji i da će ih rival brojčano nadmašiti na tribinama. Argentina nosi auru zemlje u kojoj je fudbal daleko više od pitanja života i smrti, Leo Mesi je dobio mitološke dimenzije, a tim je do finala, za razliku od španske pravolinijske vožnje modernim autoputem, stigao zemljanim stazama, preko džombi i blata. Tako katalonski dnevnik Sport ovih dana komentariše: „Fudbal je u Argentini državno pitanje, milioni njenih stanovnika preživljavaju svaki Mundijal kao da im je poslednji u životu, i niko kao Argentina ne zna tako uspešno da balansira na samoj ivici ponora.“
Prevariće se svako ko pomisli da Španija manje žudi za još jednom zlatnom zvezdicom na dresu. Samo su način i stil potpuno drugačiji.
„Pobediće nas u priči i u liturgiji, pobediće nas na tribinama, ali kada se lopta zakotrlja, mi ćemo biti bolji“, ubeđen je Manu Karenjo, poznati urednik uticajne emisije Largero.
Na sličnim talasnim dužinama bio je i kapiten Rodri:
„Njihovih navijača je više, ali se igra dole na terenu.“
(Reuters)Crvena furija se, kako piše Mundo deportivo, „prema lopti odnosi kao da je ljubav njenog života“, ističući eleganciju, respekt, sigurnost, zajedništvo i samouverenost reprezentacije koja po mnogima demonstrira najbolji fudbal na turniru.
Sve ostale vansportske polemike nemaju realnog osnova. Na poruku Emilijana Dibua Martinesa o tome kako su argentinski igrači „iz naroda, iz skromnih porodica gde su naučili da i majka i otac vredno rade“, voditelj popularnog radio programa Partidaso, Huanma Kastanjo, oštro je uzvratio da takav narativ ne sme da prođe. Poručio je da su i Španci skromni, porodični ljudi iz naroda, te da su do finala stigli apsolutno pošteno. „Neće sad valjda ispasti da smo mi ovde stigli iz biznis klase“, dodao je Kastanjo. Sam De la Fuente bio je prinuđen da održi kratku lekciju o osnovnoj pristojnosti pošto su mu pojedinci iz publike zviždali, ali na tome se sve i završilo.
Lamin Jamal daje gol u finalu, kvota 3,50
Veza između ove dve zemlje ostaje neraskidiva. U Španiji danas živi oko 450.000 Argentinaca i, za razliku od nekih drugih imigracionih grupa, suživot sa latinoameričkim pridošlicama funkcioniše besprekorno. Čak je i onaj istorijski sukob između nekadašnje metropole i kolonije minimalno prisutan. Nebrojeni fudbaleri sa juga američkog kontinenta decenijama žive i igraju u Španiji. Zato je španska Primera uveliko nadmašila englesku Premijer ligu po broju predstavnika u ovom finalu, a klub sa najviše učesnika je madridski Atletiko (petorica Argentinaca, četvorica Španca), da se i ne govori o istorijskom doprinosu koji je čitavoj priči dala Barselonina La Masija.
Španci su čvrsto uvereni da je, ukoliko se zaista bude igrao čist fudbal, pobeda njihova. Ako se utakmica na Metlajfu pretvori u gerilski rat, stvari se mogu ozbiljno zakomplikovati. Plan stručnog štaba je jasan: neutralisati Argentince posedom i ritmom, kako im se ne bi dozvolilo da nametnu tempo. Sva polemika biće skoncentrisana isključivo na travnatom tepihu gde će se, ako maksimalno pojednostavimo stvari, lomiti ključno pitanje – da li na krov sveta odlaze čista emocija i karakter, ili vrhunska tehnika i taktika; požrtvovanost do poslednjeg daha ili jednostavna i lepršava igra; džombe ili autoput.
SVETSKO PRVENSTVO, FINALE
Nedelja









