
Trener Legije: Preživeo sam dva rata, ovo je kao treći... Srbija zakasnila sa merama, pa otišla u krajnost
Vreme čitanja: 4min | pet. 10.04.20. | 21:36
Aleksandar Vuković otrkiva Poljacima kroz šta je sve prolazio i na koji način doživljava aktuelnu situaciju sa pandemijom
Trener Legije i nekadašnji prvotimac poljskog giganta, ali i Partizana i Milicionara, Aleksandar Vuković, u dva navrata prošao je kroz ratno stanje, prvo kada je bio u rodnoj Banjaluci, a potom i tokom NATO bombardovanja u Beogradu, ali poručuje da se ne smeje na to kada ljudi aktuelnu situaciju sa pandemijom virusa korona porede sa ratom.
Najveći problem u trenutnoj situaciji predstavlja taj nevidljivi protivnik, koji kao i u ratu, sa sobom odnosi nevine žrtve.
"Preživeo sam dva rata, ovo bi mogao da bude treći. Na neki način, ovo jeste prava reč. Pored nas su ljudi koji su u velikoj opasnosti. Protivnik je nevidljiv. Ne znamo tačno kako da dođemo do njega. Sledim pravila, jer na taj način nekoga mogu spasiti, čak da to i ne zna", kaže Vuković poljski Sport.
Izabrane vesti
U Banjaluci je bio u situaciji da 40 dana nema struje. Potpuno odsečeni, bez televizije, a majka je usred leta morala da pali vatru kako bi zagrejala vodu.
"Moj otac je mesec dana odlazio u smenu na front, vraćao se nedelju dana, a zatim ponovo odlazio na nekoliko nedelja. Borbe koje su se vodile bile su na sat i po vožnje. Ali, za one koje nisu doživeli fizičku opasnost to je delovalo još i dalje, čak iako ste poznavali drugare čiji se očevi nisu vratili sa fronta. Tada to nisam mnogo razumeo. Video sam izbliza dramu u porodicama svojih prijatelja, ali odlaske svog oca na front nisam doživljavao sa potpunom svešću. Mama se jako bojala. Ja manje. Odjednom je stari svet nestao i pokušali smo se snaći u ovom novom. Nemam pravo da dramatizujem svoja ratna iskustva. Za dete bivše Jugoslavije imao sam sjajno detinjstvo. Niko mi nije rekao da se spakujem i krenem u svet. Nisam bio izbeglica, nijedan član moje porodice nije ubijen. Nije bilo trenutka kad sam se osećao fizički ugroženim. Ali znao sam da ljudi u blizini umiru. Pomalo kao sada".
NATO agresiji je pristupio drugačije, s obzirom da je bio otac dvoje dece.
"Sećam se sirena, da sam silazio u skloništa. Svi su bili veoma oprezni tokom prvih nedelja, na zvuk sirena su trčali u skloništa, ali je s vremenom sve više ljudi ostajalo kod kuće. U nekim trenucima, većina. Besmrtnost je bila uključena, kao što to ponoekad vidimo tokom pandemije. Pokušali smo da vodimo normalan život pod bombaškim napadima. Morali smo se sakriti od vazdušnih napada, ali kad ih nije bilo pokušavali smo da živimo kao da se ništa nije dogodilo. Bila je to stvar ponosa. Čovek se navikne na sve. Čak i tokom najstrašnijeg rata ljudi će pronaći način da žive normalno".
Skoro sva njegova porodica živi u Banjaluci.
"Moji roditelji su toliko stari da sam se zabrinuo kada je izbila pandemija. Ali, u ovom delu Bosne vlasti su reagovale vrlo dobre. Smirio sam se kada sam proverio da li dobro rade. U Banjaluci su bolje reagovali nego u Beogradu".
Potom pojašnjenje o odnosu Srba iz BiH i njegov lično prema Beogradu.
"Beograd nije samo glavni grad svih Srba, već i moj fudbalski grad. Grad Partizana i sedam godina moje karijere. Ali u Srbiji je prvi odgovor na epidemiju bio slabiji nego u Poljskoj i Banjaluci. Nije bilo dovoljno dobro. Mi u Poljskoj smo već bili započeli sa uvođenjem mera, a Srbija, koja se nalazi u sličnoj situaciji i ima slične informacije, nedelju dana nije reagovala, a sada su otišli u drugu krajnost. Nakon početnog zanemarivanja došlo je do veće panike, a samim tim i do većih ograničenja. Tamo je upola manje zaraženih nego u Poljskoj, ali je i mnogo manja zemlja. Sa druge strane, u Srbiji su se bolje približili temi starijih osoba nego u Poljskoj. Imaju priliku da izađu dva ili tri puta nedeljno, vrlo rano ujutru. Tada mogu da kupuju i završavaju poslove. U drugim slučajevima nije dozvoljeno da izlaze. Mislim da je bolji model nego u Poljskoj. Nama mlađima je naređeno da ne idemo u prodavnice između 10 i 12. Ovo je trebalo da bude vreme za starije, koji mogu da idu u bilo kom trenutku. Nije mi se desilo da u prodavnici ne naiđem na starije ljude. Dakle, zaštita od opasnosti ne deluje.To je smisao ovog upravljanja krizama: mora da postoji zaštita ljudi od virusa", poručuje Vuković.
Foto: Reuters