Đoan Penjaroja i Karlik Džons (©MN Press)
Đoan Penjaroja i Karlik Džons (©MN Press)

Šta Penjarojin roster govori o usmerenju Partizan Mozzart Beta

Vreme čitanja: 7min | pon. 27.07.26. | 17:55

Crno-beli imaće defanzivniji karakter, još se čeka važan potpis igrača koji će moći da rastereti Karlika Džonsa u napadu

Ustalasali su se duhovi u navijačkim krugovima dva najveća srpska kluba posle ozvaničenja potpisa Luke Vildoze za Partizan Mozzart Bet.

Dosad je stiglo pet pojačanja i prelazni rok još nije završen u Humskoj, ali je urađeno dovoljno da se prepozna kakvu košarku Đoan Penjaroja želi da forsira naredne sezone. U iščekivanju potvrda dolazaka Kajla Olmana i Dereka Vilisa, evidentno je da rosteru nedostaje bar još jedan bek, moguće i po još jedan igrač na pozicijama “tri” i “četiri”, ali izbor dosadašnjih pojačanja već pokazuje da je Partizan Mozzart Bet promenio kriterijum po kojem gradi ekipu.

Izabrane vesti

Da li je to rezultat lošeg prošlogodišnjeg iskustva, kašnjenja u donošenju odluka ili posledica toga što nekoliko potpisa na kraju nije realizovano može da bude tema diskusije, ipak ovog leta u Humskoj su se odlučili da sastav bude na drugom kraju skale u odnosu na prošlosezonski i više se orijentiše na odbranu. 

Prošle godine tim je imao više individualnog napadačkog talenta. Džabari Parker, Dvejn Vašington i Sterling Braun mogli su pored Karlika Džonsa da pogode težak šut ili napadnu iz izolacije, sa sličnim očekivanjima stigao je i Šejk Milton, koji se nije snašao zbog čega mu je klub na kraju platio simboličnu sumu da pronađe novi klub. Na papiru je postojao visok napadački “plafon”, ali Partizan Mozzart Bet nije uspeo da od tolikog broja igrača koji traže loptu napravi stabilnu hijerarhiju. Na kraju i nije čudo što je, posle svega, sezona završena bez trofeja.

Ovoga leta prioriteti su drugačiji. Penjaroja dobija fizički snažniju i pokretljiviju ekipu, sa većim brojem igrača spremnih da pritiskaju loptu i “grizu” u svako protivničkom posedu, te da u svemu tome izdrže kontakt. Zato bi očekivano bilo da Partizanova filozofija bude da tok utakmice usmerava odbranom. To bi trebalo da obezbedi stabilniju osnovu nego prošle sezone, ali istovremeno otvara pitanje koje još nije rešeno: ko će da nosi napad crno-belih uz Karlika Džonsa?

Dolazak Alesandra Pajole možda najbolje opisuje promenu pravca. Italijan je prethodnu evroligašku sezonu završio sa prosekom od četiri poena, 4,2 asistencije i 1,1 ukradene lopte. Pored njega Karlik će moći da se fokusira više na napadačke zadatke i dobra stvar za Penjaroju je što će u petorci moći da ga upari sa Pajolom, što može da bude veoma važno za potrošnju najboljeg igrača tokom duge sezone.

Od Pajole ne treba očekivati da će preuzeti Karlikovu napadačku odgovornost. Kajl Olman bi trebalo da preuzme deo tog tereta. Iza njega je odlična sezona u Evrokupu, završena izborom u idealnu petorku takmičenja. Beležio je prosečno 14,3 poena uz 48 odsto za tri i oko 45 odsto iz igre, te 3,6 završnih dodavanja i 2,4 uhvaćene lopte. Fizički je dovoljno snažan da napadne kroz kontakt, može da igra iz driblinga i učestvuje u organizaciji. Ono što tek treba da pokaže jeste da li isti uticaj može da prenese na evroligaški nivo, protiv čvršćih i taktički pripremljenijih odbrana.

Partizan Mozzart Betu biće potreban Olman koji može da odigra pet ili šest uzastopnih poseda sa loptom i spreči da se svaki pad Karlikove igre pretvori u napadački problem cele ekipe. Sve će to biti važan zadatak za stručni štab i kompletnu ekipu.

E sad, Luka Vildoza pruža više mogućnosti sa loptom. Može da funkcioniše kao “dvojka” kada je Karlik na parketu, ali i da bude jedan od organizatora igre po potrebi. On je svoju košarku dosta promenio u poslednje dve-tri godine i više se orijentisao ka razigravanju saigrača, nego realizaciji. Prošlu sezonu u Virtusu završio je sa 7,6 poena, 4,4 asistencije i 1,4 ukradene lopte po utakmici, a njegova uloga u Humskoj mogla bi da bude šira nego u Olimpijakosu i Panatinaikosu, ali opet uža nego u Crvenoj zvezdi. Suštinski, od njega će se tražiti da vodi drugu petorku i rastereti Džonsa u organizaciji.

Ipak, Vildoza tokom najvećeg dela evropske karijere nije bio igrač kojem lopta ide u ruke kada se rešava pitanje pobednika. On može da poveže linije tima i promeni ritam utakmice, takođe i da odigra iz pik-en-rola, ali je crno-belima i dalje potreban još neko ko će izbacivati protivničku odbranu iz balansa i terati je da se prilagođava njegovim kvalitetima.

Unutrašnja linija dodatno usmerava Partizan prema igri iz pika. Hejs je pravi izbor za igru “dva na dva”, jer će otvaranjima posle blokova vezivati pomoć i praviti prostor bekovima. Sa njim na terenu Džons, Vildoza ili Olman trebalo bi da imaju više mogućnosti u napadu. Tonje Džekiri i Žofri Lovernj nude nešto drugačije. Džekiri može da postavi čvrst blok, pogodi sa poludistance i doprinese kontroli skoka, dok Lovernj ima veliko iskustvo, igru leđima i tako otvara mogućnost da napad povremeno prođe kroz visokog igrača. Penjaroja će tako moći da menja način igre u zavisnosti od protivnika, umesto da svih 40 minuta koristi isti tip centra i istu odbranu pika.

Derek Vilis je važan zbog prostora koji se otvara. Prošle sezone je u Parizu beležio 5,8 poena i 3,9 skokova za oko 16 minuta, ali se njegov značaj ne vidi samo u statistici. Kao četvorka sposobna da kazni odbranu spoljnim šutem, može da udalji protivničkog visokog igrača od reketa i otvori prostor za igru iz pika. Povratnik u Humsku Nikola Tanasković doneće energiju i srčanost, skok i čvrstinu, ali i dalje treba sačekati i videti kako će se adaptirati na evroligašku košarku. Odlična prošla sezona u kojoj je imao prosek od 12 poena, 5,2 skoka i 1,2 asistencije ukazuje da može da bude dosta bitan deo rotacije.

Lamar Stivens u nižim postavama može da provede određeno vreme na četvorci. Upravo će način na koji Penjaroja koristi Stivensa dosta uticati na izgled napada. Amerikanac je u prvoj evroligaškoj sezoni prosečno beležio 9,3 poena i 3,3 skoka. Najkorisniji je kada utrčava iza leđa odbrane ili koristi fizičku prednost protiv slabijeg čuvara. Ume da pogodi i sa distance, mada to prošle sezone nije bilo oružje koje je često koristio, zbog toga svojim prisustvom na parketu neće naterati odbranu da se širi.

Kada se podvuče crta, postave sa Pajolom, Stivensom i centrom bez šuta moraće pažljivo da se sastavljaju. Iste mogu da budu veoma dobre defanzivno, ali postoji opasnost da protivnik zatvori reket i ostavi Karliku premalo prostora za prodor. Partizan ima više igrača koji mogu da doprinesu bez lopte nego prošle sezone, ali i manje dokazanih strelaca koji mogu da kazne takvu odbranu.

Defanzivni potencijal tima je znatno bolji i tu nema dileme. Arijan Lakić dodatno potvrđuje ovu tezu jer ostaje koristan igrač za specijalne zadatke i neko ko je već pokazao kako se bori za dres i grb kluba, dok će ostali morati da zasluže svaki minut na parketu.

Ekipa će sačekati verovatno novembar ili decembar da se vrati kapiten Vanja Marinković. Ako se bude vratio igri pre povrede Ahilove tetive, može da pomogne šutem i kretanjem bez lopte. Biće mu potrebno vreme da ponovo uhvati pun ritam utakmica, a kako je njegov povratak predviđen tek za kraj godine, Partizan Mozzart Bet dotad mora da ima uspostavljen sistem koji će moći da funkcioniše i bez njega, posle čega bi se nadogradio njegovim povratkom.

Partizanu neminovno treba još jedan bek uz Džonsa, Pajolu, Vildozu i Olmana. To je trebalo da bude Vendel Mur, međutim po poslednjim informacijama taj posao je sada daleko od realizacije i moguće je da će nekadašnji bek Detroita izabrati drugu sredinu. Slobodno mesto u sastavu Partizan treba da potroši na igrača sa većim napadačkim talentom, jer bi u suprotnom mogao da postoji ozbiljan disbalans između dve faze igre.

Karlik Džons ostaje centralna figura tima, ali ekipa će mnogo morati da radi za njega kako bi ga rasteretila na oba kraja. Upravo to i zahteva da Džons ima nekoga sposobnog da reši iz situacija “jedan na jedan” ili pogodi veliku trojku u tesnoj završnici. Sportski sektor je uradio dobar deo posla, napravio konture i prevashodno se odredio ka defanzivno orijentisanoj ekipi, ali je evidentan manjak individualnog napadačkog kvaliteta. Dodatni problem može da predstavlja to što se na tržištu već razgrabilo sve što vredi, što će reći da će u Partizanu možda morati da sačekaju igrače koji ostanu bez NBA ugovora.

Ovaj sastav trebalo bi da bude čvršći, agresivniji i stabilniji u odbrani od prethodnog. No, u ovom trenutku ne vidi se petorka koja će igrati tesnu završnicu, niti u sastavu postoji dovoljno širine na beku i krilnim pozicijama.

Uprkos tome što je na platnom spisku 12 igrača, odnosno 14 sa Olmanom i Vilisom, dosta je još posla pred sportskim sektorom crno-belih, kako bi roster bio kompletiran i spreman za predstojeću sezonu.

PARTIZAN MOZZART BET 2026/27 – TRENUTNI ROSTER

PLEJMEJKERI I BEKOVI: Karlik Džons, Alesandro Pajola, Luka Vildoza, Kajl Olman*.

KRILA: Lamar Stivens, Vanja Marinković, Arijan Lakić, Mario Nakić, Nikola Tanasković, Mitar Bošnjaković, Derek Vilis*

CENTRI: Kevarijus Hejs, Tonje Džekiri, Žofri Lovernj.

* - Još se čeka ozvaničenje potpisa.


tagovi

EvroligaKK PartizanLuka VildozaKevarijus HejsPartizan Mozzart BetKarlik DžonsĐoan PenjarojaLamar Stivens

Obaveštavaj me

KK Partizan Mozzart Bet
Evroliga

Sledeća vest