Foto: Starsport
Foto: Starsport

Obradović: U Partizanu smo živeli bajku, daj Bože da ove sezone dođe do najvećih visina

Vreme čitanja: 5min | pet. 18.09.26. | 22:56

„Pa dobro, mislim da se zna šta meni Partizan predstavlja i šta će mi uvek predstavljati. Šta mogu drugo osim da Partizanu želim sve najbolje"

Panatianikos je ubedljivo savladao Burg u drugom polufinalu memorijalnog turnira Pavlos Janakopulos, a publika u OAKA areni imala je priliku da prvi put posle 14 godina pozdravi Željka Obradovića, ali kao trenera Zelenih. Jasno je da je ovo bio emotivan trenutak za najtrofejnijeg trenera Evrope, koji je posle meča izašao pred novinare.

Gospodine Obradoviću, očigledno pitanje – prva utakmica u OAKA areni posle 14 godina pred publikom. Kako ste se osećali?Ž
„Dobro sam. Ovo je specijalan turnir zbog čoveka koji je meni lično mnogo značio tokom tih 13 godina koje sam proveo ovde. Stalno sam govorio o odnosu koji smo imali i koji je bio specijalan. Bio mi je kao drugi otac, i ne samo meni, nego svima nama koji smo u tom periodu bili u Panatinaikosu. Njegova energija i želja da pomogne svima bili su nešto neverovatno. Zajedno sa svojim bratom Tanasisom i Kostasom podigao je ovaj Panatinaikos i to je ono što sam rekao i juče. Mislim da bi bio strašno ponosan kada bi video kako ovaj klub izgleda danas, kako je sve preuređeno, koliko ljudi uživa u ovoj atmosferi i prepoznao bi ono što Panatinaikos jeste i što je godinama bio.“

Izabrane vesti

Navijači u Srbiji su zbog vas uvek pratili Panatinaikos, a sada ga prate još više. Tu su i vaši stari saradnici Lesor i Bonga, sa kojima ste sarađivali u Beogradu. Koliko vam oni pomažu da uklopite ovaj tim i koliko vam znači to što se Panatinaikos sada još više prati u Srbiji?
„Sigurno mi je važno da imam igrače koji su radili sa mnom. Tu su Matijas, Bonga, a tu je i Slukas, koji je u ovom trenutku van tima, ali je i dalje veoma važan. Radimo onoliko koliko nam je vreme dozvolilo, s obzirom na to da su igrači imali obaveze u reprezentacijama, da su se neki vratili kasnije, a da su neki i dalje povređeni i ne mogu da rade. Ali prisutni su, gledaju i generalno vlada jedna dobra atmosfera. Naravno, pomoć tih igrača je važna i u tom smislu što verovatno razgovaraju sa kolegama o načinu rada koji ja volim. To je nešto što je veoma važno.“

Rekli ste juče na engleskom o Partizanu. Pitanje o Partizanu je neizbežno, ali možete li sada to da kažete i na srpskom?
„Pa dobro, mislim da se zna šta meni Partizan predstavlja i šta će mi uvek predstavljati. Šta mogu drugo osim da Partizanu želim sve najbolje? Daj Bože da ove godine dođe do najvećih mogućih visina u svim takmičenjima.“

Činjenica je da ste vi tokom svog perioda u Partizanu podigli klub do tih visina, da se vratio u Evroligu, dobio trogodišnju licencu, a sada je na ivici da dobije franšizu. Kako gledate na činjenicu da Partizan danas, kada je reč o tome, ne može da se poredi sa periodom pre vašeg dolaska?
„Ne znam da li se Partizan digao. Partizan je klub koji je neverovatan u tom smislu – kakve navijače ima i koliko ljudi voli Partizan. To svi znamo. Mi smo tokom tog perioda, četiri godine i malo više koliko sam ja bio tamo, živeli nešto što je bilo kao bajka. To sam uvek govorio i veoma sam ponosan na taj period. Mogu da kažem da sam proveo prelepe trenutke, bez obzira na to što se završilo kako se završilo. Svi mi koji smo bili u Partizanu radili smo na tome da Partizan dođe u ovu situaciju u kojoj je sada i daj Bože da postane stalni član Evrolige. Mislim da bi to bilo fantastično za sve ljude koji vole Partizan i kojima je Partizan u srcu. To bi značilo da je Evroliga prepoznala sve ono što Partizan znači za samo takmičenje. Još jednom, svima želim sve najbolje.“

Još jedno kratko pitanje. Radili ste sa gospodinom Pavlosom, poznavali ste i gospodina Tanasisa, dok je Dimitris Janakopulos ipak čovek nešto drugačijeg, modernijeg kova. Kako se slažete sa njim?
„Mislim da je i on tada bio ovde. Bio je mlađi, naravno, a promenio se i on s godinama. Imamo dobru saradnju. Meni je savršeno jasno, posle razgovora sa njim, šta on želi od mene, kao što je, pretpostavljam, i njemu savršeno jasno kakve vrednosti treba da uspostavimo ovde i kako sve to treba da izgleda u budućnosti. Tako da smo u ovom trenutku na istoj liniji i nadam se da ćemo tako i ostati. Ovo je velika organizacija. Iskreno da vam kažem, pre neki dan smo imali ručak koji je organizovao naš predsednik. Zajedno sa nama iz stručnog štaba i igračima bilo je 135 ljudi. Svi oni su zaposleni u Panatinaikosu, u košarkaškom klubu. Dakle, pričamo o košarkaškom klubu koji ima neverovatan broj ljudi i neverovatan broj mladih ljudi koji rade sa velikim entuzijazmom. To je ono sa čime se ja susrećem ovde svakog dana, u ovoj prelepoj zemlji.“

Gospodin Dimitris Janakopulos je rekao, odnosno osetio, da je sudbina da se vi vratite na mesto na kojem ste ostvarili velike uspehe. Kako se vi osećate posle ovih mesec, mesec i po dana koliko ste ponovo u klubu?
„Znate šta, kada sam u novembru doneo odluku koju sam doneo, rekao sam da nikakvu odluku u vezi sa svojom budućnošću neću donositi do juna. Tako je i bilo. Onda me je on pozvao. Seli smo i razgovarali i taj razgovor je bio izuzetno pozitivan. Razumeli smo jedni druge. Na kraju krajeva, on je valjda imao mandat da me potpiše na period na koji me je potpisao.“

Kako su vama izgledali ti meseci? Pretpostavljam da vas je cela Evropa zvala da dođete u njihov klub?
„Ne, ja nisam razgovarao ni sa kim pre Panatinaikosa. Da li je u međuvremenu moj agent, za kojeg sam uvek govorio da mi je više prijatelj nego agent, razgovarao sa nekim? Sigurno jeste. Ali ja sam uvek govorio da neću da razgovaram i nisam razgovarao. Prvi klub sa kojim sam razgovarao, odnosno prvi čovek sa kojim sam razgovarao, bio je Dimitris Janakopulos. Kada se sezona završila i kada su oni doneli odluku da trener koji je tada bio tu više ne bude trener, nekoliko dana posle toga dobio sam poziv. Ne znam koliko je tačno vremena prošlo do trenutka kada smo se našli, i to je to. Nisam ja neko ko trči za ponudama. To nikada nisam radio. Odluka da se vratim ovde takođe je nešto o čemu sam razmišljao i što sam izvagao. I evo, tu sam gde sam – kod ljudi kod kojih sam proveo 13 godina i za koje znam koliko mi, da tako kažem, veruju“, zaključio je Željko Obradović.


tagovi

Željko ObradovićKK PanatinaikosEvroligaPartizan Mozzart Bet

Sledeća vest