Žoc možda jeste uspešniji trener po broju trofeja, ali Kari je bolji trener overall, što se kaže, i u tom smislu jeste najveći ikada. Žoc je oduvek bio miljenik KSJ (čačanska veza preko Kiće) i njegov put je bio daleko lakši nego Karijev. Žoc iz patika, preko noći, postaje trener Partizana (jednog od najboljih, ako ne i najboljeg kluba u državi), data mu je izuzetna generacija koju je u klubu oblikovao Duško Vujošević, kroz mlade reprezentacije upravo Pešić, a neke kroz A selekciju i Duda Ivković, dat mu je prof. Nikolić koji je odradio sav posao za njega i na kraju je kroz godinu dana dobio poziv iz saveza da bude asistent Ivkoviću, a od 96. i selektor, gde mu je Ivković bio savetnik. Ne treba uopšte pričati koliko takav CV podiže karijeru trenera, pa nije ni čudo što je od tada Žoc kao trener bio na glasu i u najbogatijim klubovima Evrope. Što se reprezentacije tiče, tu je imao uvodnog uspeha (dok mu je Ivković bio savetnik), ali od Dudinog odlaska 1998. jako slabi rezultati, samo 1 medalja na 4 takmičenja, od kojih su se neka završila i katastrofalno (Atina 2004 i Beograd 2005). Sa druge strane, Kari je postao trener Bosne (svakako nije klub renomea Partizana), sa njima bio prvak Jugoslavije i osvajač kupa, igrao Evroligu, što ga je preporučilo sa trenera mlade reprezentacije Jugoslavije. Kao trener kadeta, a potom dve godine juniora, sa 3 prvenstva vratio se sa 3 zlata, dva evropska i jednim svetskim. Na putu ka svetskom zlatu u Bormiju dva puta je tukao reprezentaciju USA. Igrači koji su prošli zajedno sa njim taj put, i koje je "drilovao" po nekoliko meseci (tada su pripreme trajale znatno duže, pogotovo za te mlađe kategorije) na Staroj planini i Jahorini su između ostalog i Divac i Đorđević, dva igrača koji su obeležili našu košarku 90tih godina. Da ne pričamo o Rađi i Kukoču... I kada je bilo očekivano da neko ko je proizveo toliko igrača i imao 3/3 sa takmičenja postane trener A reprezentacije, ono... šipak. Poručeno da KSJ ne računa na Pešića, koji se pokupio i otišao u Nemačku koja u tom trenutku nije znala ni šta je košarka, a 1992. ih je odveo na istorijske OI u Barseloni, da bi 1993. postali prvaci Evrope. Uporedo, gradio berlinsku Albu od 0, sa kojom je postao šampion evropskog Kupa Koraća. I onda ide posle Žocovog 6. mesta u Sidneju 2000 taj poziv iz KSJ, i znamo svi šta je bilo i u Istanbulu i u Indijanapolisu. Poziv iz Barselone i istorijska titula Evrolige, prva u istoriji kluba. Poziv iz Đirone i osvojen Evrokup sa 20-godišnjim Mark Gasolom. Ponovo gradi klub od 0 (Bajern Minhen) sa kojim postaje prvak Nemačke, prvi put u istoriji i zaslužan za ovo što je Bajern danas. Barselonu koja od 2010. nije znala za F4 i bila je zakucana za dno tabele je pteporodio u roku od godinu dana i u toku corona sezone koja je bila prekinuta, delio prvo mesto Evrolige sa Efesom. Vratio se u Srbiju, koja je 2019. bila peta na SP u Kini, propustila OI u Tokiju, i sa nama bio vicešampion sveta i bronzani u Parizu, jedini koji je Dream Team USA držao u egalu do poslednje sekunde utakmice, i to sa 1 i po igračem. Svaki igrač koji je igrao za njega je pokazao napredak, Aleksa i Dobrić koji su u Partizanu, tj Zvezdi, priliku dobijali na kašičicu su pod njim izgledali kao najbolji igrači sveta. E zato je Kari overall najveći ikada. Ista priča je i u fudbalu, Pep možda jeste najtrofejniji trener, ali to ne znači nužno i da je najbolji trener, jer se zna koje je aždaje od timova vodio i koliko je para izdvajao da kupuje igrače.