Nikola Kalinić (©MN Press)
Nikola Kalinić (©MN Press)

Nikola Kalinić - najbolji igrač Crvene zvezde u 21. veku

Vreme čitanja: 4min | uto. 18.08.26. | 10:16

Nema najviše trofeja, utakmica ili poena, ali Kalinić je bio i ostao stub Zvezde, predstavnik jedne nove generacije i primer kako odnos prema voljenom klubu treba da izgleda

Nikola Kalinić je rešio da završi karijeru. To je objavio prilično jednostavno, onako kako je i igrao košarku. Rekao je kojim će putem odmah krenuti, objasnio i zašto i onda se zahvalio na ludoj vožnji. Nije bilo "Košarko, hvala ti..." i sličnih objava.

Pre nego što je stavio tačku pominjalo se da bi mogao da napusti Crvenu zvezdu što je bilo nezamislivo za sve zvezdaše. Jer Kalinić je sinonim za Zvezdu i u poslednjoj fazi karijere bilo bi neprirodno da igra za bilo koji drugi dres.

Izabrane vesti

Nekoliko dana od tih priča o eventualnom odlasku Kalinića moglo je da se čuje u gradu:
"Kako Kalina da ode? Mora neko 'moj' da igra. Pa i da je najgori na terenu. Možda on ne šutira toliko dobro, ali se 'cima'".

I samo u tome može da se vidi koliko je veliki Kalinić. Tri mandata u Zvezdi, osam trofeja, mnogo zakucavanja, blokada, važnih koševa i tog "cimanja". Kada se podvuče crta, Nikola Kalinić je verovatno najbolji igrač Crvene zvezde u 21. veku.

Opet, ima igrača sa više titula i dužim stažom, međutim prva dva Kalinićeva mandata u Zvezdi su bila spektakularna. Prvi put je došao 2014. godine nakon Svetskog prvenstva na kome je eksplodirao i bio je deo crveno-bele generacije koja je skinula sa trona Partizan Duška Vujoševića.

Toliko je dobro igrao da je Fenerbahče rešio da plati 1.000.000 evra Zvezdi kako bi doveo Kalinića. A on, kako je i sam pričao, nije hteo da ide. Hteo je da ostane sa drugarima i gradi neku lepu priču u Beogradu. Tek nakon ubeđivanja od strane bliskih ljudi Kalinić je shvatio da je rad sa Željkom Obradovićem nešto što ne bi trebalo da propusti.

Otišao je u Istanbul, uzeo Evroligu i etablirao se kao jedan od najboljih defanzivaca u elitnom takmičenju. Posle pet godine se možda malo i umorio, nije ga više činilo srećnim da stoji u ćošku i šutira, sa povremenim utrčavanjima po osnovnoj liniji dok istovremeno "gine" u odbrani.

Prešao je u Valensiju i nakon godinu dana u Španiji, na vrhuncu karijere i u momentu kada je mogao da bira gde će, Kalinić je izabrao Crvenu zvezdu uz ono čuveno:
"Nisam mogao da ostavim drugare na cedilu".

Pod palicom Dejana Radonjića i uz drugare Luku Mitrovića, Dejana Davidovca, Branka Lazića, Ognjena Dobrića i tako dalje, Kalinić je odigrao najbolju sezonu u karijeri.

Utisak je da je igrao 40 minuta po utakmici. Radio je sve na terenu i pokazao je da je mnogo više od dobrog defanzivca. Pokazao je da košarku drži u malom prstu i da trener, ako je dobar, može da ga iskoristi na 1.000 načina kako je Ognjen Dobrić rekao pre par dana u podkastu "6.75 range".

Igrao je odbranu za tri čoveka, a u napadu je na sve načine postizao poene i razigravao saigrače. Tada smo ga prvi put videli i kao igrača sa loptom u piku i do izražaja je došlo Kalinićevo majstorstvo.

Predvodio je Crvenu zvezdu do nove tripl-krune i to protiv Partizan Mozzart Beta koji je tada sa klupe predvodio Željko Obradović. Slobodno možemo da kažemo da je Kalinić prvo skinuo Vujoševićev Partizan sa trona, a onda je odložio na godinu dana povratak Željkovog Partizana na vrh ABA lige.

21.00: (2,10) Fenerbahče (3,45) Lion (3,50)

Ponovo je otišao, ovoga puta u Barselonu sa željom da pored njegovog imena stoji dvostruki evroligaški šampion. Imali su Katalonci moćan tim, ali za dve godine koliko je Kalinić bio u Barseloni nisu uspeli da se domognu titule evropskog šampiona.

Kako je Kalinićeva karijera bila već u završnoj fazi, logičan sled događaja je bio da se još jednom vrati u Zvezdu. Opet, mogao je ode negde drugde, da uživa igrajući sport koji voli, ali nije. Ponovo je izabrao Beograd i sve što prestonica Srbije i igranje za Zvezdu predstavljaju.

S tim da je ovoga puta klub sa Malog Kalemegdana imao mnogo veće evropske ambicije. I Kalinić je uspeo dve godine zaredom da uvede Crvenu zvezdu u plej-in i postarao se da Zvezda igra ozbiljnu košarku do samog kraja Evrolige, a ne da sezone završava već u februaru ili martu kao što je to nekada znao da bude slučaj.

Usput je pokupio još dva trofeja Kupa Radivoja Koraća. Nije se proslavio u ABA ligi i KLS-u, ispraznio se i proizvod svega bio je odlazak u zasluženu košarkašku penziju.

Kada se po drugi put vratio, Kalinić je izjavio i da "ima nešto u tome da si tu među svojima". I baš je među svojima završio veliku karijeru. Nema najviše trofeja, utakmica ili poena, ali Kalinić je bio i ostao stub Zvezde, predstavnik jedne nove generacije i primer kako odnos prema voljenom klubu treba da izgleda. Na "cimanju" će mu svaki navijač biti zauvek zahvalan.


tagovi

Nikola KalinićKK Crvena zvezdaEvroliga

Obaveštavaj me

KK Crvena zvezda
Evroliga

Sledeća vest