INTERVJU - Bogdan Bogdanović: Hoću da ubacim 30 poena Špancima

Vreme čitanja: 10min | ned. 08.09.19. | 08:07

“Bjelici je cilj da nadigra Klavera, Jokiću da dobije duel s Gasolom... To tako treba gledati, praviti kratkoročne planove. Takav je sport“, kaže prva udarna igla Srbije na Mundobasketu u Kini

(Od specijalnog izveštača MOZZART Sporta iz Vuhana)

“Sve je u redu, možeš da dođeš kod nas i napraviš intervju s Bogdanom“.

Izabrane vesti

Novinarski posao je takav, često hodate na ivici žileta. Nekada morate da imate usađenu tu veštinu, spoznaju kako da izbalansirate situaciju i sačekate pravi trenutak da postavite pitanje koje je “visilo“ u vazduhu od početka završnog turnira Svetskog kupa. U Fošanu nije bilo izvodljivo jer je ekipa bila izuzetno fokusirana samo na to da što bolje započne takmičenje. Prelaz između dva grada bio je nezgodan. A dan pauze između Portorika i Španije došao je kao idealna prilika da se otvori tema eventualnog razgovora s nekim iz najpopularnije selekcije na Dalekom istoku - Srbije. Konkretno sa - Bogdanom Bogdanovićem, prvom udarnom iglom Plavih. Odgovor je, na veliko zadovoljstvo, bio pozitivan. 

Uoči puta za Kinu u redakciji MOZZART Sporta provukla se misao kako Bogdanović dugo nije gostovao na našem sajtu i kako bi to trebalo ispraviti. Povod više da sednemo za isti sto i u četiri oka razgovaramo o aktuelnim temama. Iako ih je i bez toga bilo pregršt. Među najpopularnijim je igračima kod navijača, najbolji strelac Srbije na Mundobasketu i jedan od najbolji na turniru, igra Srbije je u drugoj dimenziji dok se od njega, zapravo, očekuje možda i najviše u najvažnijem meču prvog dela prvenstva. U tom dugo čekanom evropskom klasiku protiv Španije (RTS, 14.30 u Srbiji). 
“Ide sve onako kako je bilo i zamišljeno. Izuzetno važna utakmica za obe ekipe i znamo kakva je Španija. Dugo godina su bili favoriti i kao takvi su ulazili u utakmice. Ovog puta smo to mi i ne treba da bežimo od toga. I dalje treba da držimo našu igru, da igramo onako kako već dugi niz godina igramo, s tim što smo svi napredovali. Znamo šta nam je cilj“, kaže nam Bogdanović na početku razgovora za MOZZART Sport.

Utakmica ima vrlo specifičnu notu – svi vas vide kao favorite, najvažnije je utakmica u prvom delu turnira, a pobeda bi mnogo značila i na planu izbegavanja situacije da se vraćate na jug u Donguan, pa da odatle idete za Peking. Stavlja li vam sve to dodatno breme na leđa?
“Iskreno, ni ne znamo ništa oko tih putovanja i kako sve to ide, koliko je komplikovano. Jeste teže da idemo dole, pa da se selimo u Peking, ali mi smo izdrilovani da gledamo samo od danas do sutra i tako je najbolje za nas“, priznaje strelac Kingsa i kaže:
“Ne znamo čak ni oko ukrštanja ko bi s kim mogao na kraju da se sastane u nokaut fazi. Posebno je teško ove godine. Prethodnih smo, čini mi se, imali Stefana Markovića koji je vodio računa o tim stvarima, pa je često znao da nam kaže u svlačionici da obratimo pažnju. Ove godine je teško bilo šta prognozirati jer ima nekoliko grupa i situacija začas može da se okrene na potpuno drugu stranu i da se sve izmeša. Idemo na utakmicu protiv Španije s istim psihičkim stanjem kao pred Italiju ili Portoriko. Zaista poštujemo svakog rivala i želimo da nastavimo s pobedama“.

Navikli smo od tebe da ostaješ najduže na parketu, čak i kada se završi trening da šutiraš dok ne dođeš do određenog cilja. Selektor Aleksandar Đorđević našalio se da ti je po dolasku u Vuhan najviše nedostajalo da ispališ svojih 1800 šuteva. Čini se da ti je na treningu nakon Portorika posebno značilo da produžiš rad i pogodiš taj zacrtani broj hitaca, pošto nisi bio u svom elementu prethodni dan?
“Znaš kako, lično sebi volim da postavim određene zadatke i to radim dok ne ispunim sve. To je stvar ličnog zadovoljstva, volim da budem srećan i zadovoljan kada završim trening. Utakmice poput one s Portorikom su jako nezgodne. Mi uvek igramo da pobedimo, konkretno u ovom slučaju imali smo neverovatnu prednost s Bobijem (Boban Marjanović) i Jokom (Nikola Jokić) i oni su to iskoristili, omogućili nama da se odmorimo. Iskreno, ne gledam utakmicu kao šuterski lošu. Pogodio sam jedan taj šut iz tranzicije, ostali su takođe bili pokušaj iz tranzicije, ali tada je već bilo 20 razlike za nas. Možda me je malo napustila koncentracija. Spreman sam za dalje“.

Bogdane, ovako i protiv Španije (VIDEO)

To bi se reklo i po tvojim pogocima koje si nanizao pre nego što su te pozvali iz tima da dođeš u autobus...
“To je stvar rutine. Ne gledam da li ostajem poslednji, niti se merim s nekim. Ako završim vežbu brzo, možda zadam sebi još jedan zadatak i onda idem, ali volim da ostanem, volim da šutnem. To je ono u čemu uživam. Nikada se nisam dokazivao kod nekog na taj način. Jedino sebi“.

Vidimo te na svakom treningu koliko vremena posvetiš šutu i da voliš da ti sve bude pod konac. Koliko je teško ostati karakter da se svaki dan probudiš s istom, ako ne i većom željom za napredak u vremenu moderne košarke, kada je obim utakmica veliki, skopčan s putovanjima, timskim i individualnim obavezama?
“Ne znam... Svaka liga je drugačija, od NBA, preko Španije ili Turske, do ABA lige. Evropska košarka, NBA ili FIBA, sve je drugačije. Svi imaju svoja pravila i praktično od tebe zahtevaju da se iznova dokažeš da bi stekao neki status. To je normalno. Ništa se ne dešava preko noći. Motivacija mi nikada nije problem. Svi mi imamo dane kada dođeš i jednostavno ti se ne trenira. Ali, ti se već uveče, ili ujutru osećaš loše zbog toga i automatski odreaguješ. Naravno, pod uslovom da voliš to što radiš“.

SRBIJA DO KRAJA SP POBEĐUJE SVE RIVALE DVOCIFRENOM RAZLIKOM - KVOTA 30,00

Praktično želiš da ispraviš stvar?
“Naravno. Bude ti krivo što si tako loše odradio trening, što ti nije bio dan i ti se vratiš sa željom da napraviš nešto bolje, više. Naučiš se da funkcionišeš tako. Dobiješ iskustvo da se ’uključiš’ i klikneš, nađeš motivaciju. Uvek treba težiti ka tome da nađeš svoju motivaciju, da napreduješ, ne samo da podižeš brojke, nego da zaista budeš bolji. Na treningu da sebi zadaješ zadatke, da otkrivaš šta ti odgovara, da pričaš sa ljudima, gledaš... Sigurno će ti neka ideja ili vizija pomoći što se tiče sebe“.

Da li si postavio sebi neki cilj za ovo prvenstvo, osim timskog koji je svima vrlo jasan?
“Hoću da dobijem sve svoje rivale u direktnim okršajima, individualno i ekipno, da probam da jednostavnije dolazim do koševa, da sve to još brže izgleda... Jednostavno, da se unapredim u svakom polju. Osećam da imam još prostora za to. To će sve i doći vremenom. Nemam, da kažeš, jasno zacrtan cilj koji bih hteo da ispunim do kraja prvenstva, jer smo svi fokusirani isključivo na svakog narednog protivnika, pa tako i Španiju sada. Znamo ko treba da bude glavni, kad će to doći, gde imamo prednost u odnosu na protivnike... Tim detaljima smo najviše posvećeni i svi dobro znamo takve stvari“.

U tekstu kojim smo se bavili u danu odmora postavili smo pitanje – šta se to krije u srpskoj košarkaškoj škrinji? Da li možeš ti da nam kažeš?
“Mi napredujemo iz utakmice u utakmicu, to se vidi. Od one prve utakmice protiv Litvanije, kada smo svi igrali zajedno, do danas smo nenormalno napredovali. Još ima tu prostora. Možda na televiziji izgleda da igramo savršeno i da sve to funkcioniše, ali i mi se ponekad pogubimo malo. Radimo na tome, to je proces koji se rešava u hodu. Najvažnija je motivacija, kao i da imate jasan timski cilj. Ovde niko ne želi da iskače u prvi plan, ne želi da stavlja sebe ispred tima i rezultata. To je ono što je najvažnije u našem timu“.

Tokom neformalnog dela razgovora pomenuo si da treba ostati odmoran i svež za Španiju, ali i nastavak turnira. Sećamo se situacije iz Istanbula 2017. kada si praktično iscrpljen ušao u finale sa Slovenijom jer si tokom prvenstva nosio veliki teret igre na svojim leđima. Ovog puta imaš Nemanju Bjelicu i Nikolu Jokića koji mogu da te rasterete prevelike odgovornosti. Koliko ti je sada lakše?
“Te 2017. smo zaista doživeli mnogo pehova, a jedan od njih dogodio se u polufinalu s Rusijom. Jovke (Stefan Jović) se povredio i on nam je mnogo nedostajao na parketu. Jesmo mi tada vodili 15-16 razlike, ali selektor nije mogao mene da menja u toj situaciji. Možda je mogao da ubaci Jovića sa Gudurićem, a ne Vasu (Micića) sa Gudurom u tom momentu. Tada sam dobio nekih pet-šest, možda čak i osam minuta više. Kasnije nisam uspeo da se oporavim za finale“, priseća se Bogdanović i ukazuje gde je nastala greška u koracima:
“Evropska košarkaška sezona je jako dugačka, iscrpljujuća. Bio sam i na pripremama od prvog dana. Nisam stigao da se individualno spremim kao ove godine, sada sam na pripreme stigao potpuno spreman fizički, odmoran, pa verujem da sada neće biti problema te vrste. Možda može da se dogodi, nikad ne znaš kada organizam može da padne. Ali, čuvamo se mnogo. Protiv Portorika sam igrao u smanjenoj minutaži, jednu utakmicu sam samo preforsirao. Pre toga sam malo isto bio preforsiran, ali to je već telo zaboravilo“.

Posle završenog paragrafa, Bogdanović se u dahu okrenuo igrama u trouglu sa Bjelicom i Jokićem.
“Značaj njihovog prisustva u timu vidi se od prvog dana. Mi se toliko dobro poznajemo, znamo ko kakvu ulogu treba da ima, kada će koga da krene, koliko ko može. Mnogo je lakše igrati pored takvih igrača. Naravno i ostalih u timu. Niko sebe ne ističe ispred ostalih, niti gleda lične ciljeve ispred timskih. Mnogo je lakše s njima, tu nema polemike. Oni su preozbiljni igrači, mi smo svi jako ozbiljni i veliki profesionalci pre svega“.

Ceo svet širi hvalospeve na vaš račun, naciju je zahvatila neviđena euforija, svi vas dižu u nebesa, ali vi ipak ostajete čvrsto nogama na zemlji. Da li do vas uopšte dolaze poruke iz ’sveta’?
“Mi se samo bavimo košarkom i svesni smo koliko nam igrača nedostaje na prvenstvu. Ne bežimo od toga da smo jedna od najboljih ekipa, ali sistem ovog takmičenja ti ne dozvoljava da se opustiš, napraviš grešku, a svako može jednog trenutka samo da se opusti i napravi grešku, ostane bez polufinala. Evo, gledajte Brazil. Dobili Grke, a onda izgube 22 razlike od Češke jer su se opustili. To je iskustvo“, priča nam Bogdanović i podseća se detalja iz ne tako davne prošlosti:
“Sećam se Evrobasketa u Berlinu gde smo pometlali sve, a onda na početku druge faze pali. Na tom prvenstvu smo stvarno mnogo toga naučili, možda i najviše otkako smo na okupu. Da smo imali nekog drugog pored Estonije u osmini finala, jako teško bismo igrali tu utakmicu. Stvarno smo tada ispali iz našeg ritma i to se videlo. Ritam se jako lako gubi, a mnogo teško gradi“.

Prošli ste od tada dugačak put i skupili dosta iskustva?
“Da, da. Dosta smo iskusni što se tiče takmičenja, surovo je. Mi ni ne razmišljamo o tome: ’E, šta ćemo ako nismo prvi?’ Mi razmišljamo samo od utakmice do utakmice. Evo, cilj za Španiju mi je da pobedimo i da im ubacim 30 poena. Bjelici je cilj da nadigra Klavera, Jokiću da dobije duel s Gasolom... To tako treba gledati, praviti kratkoročne planove. Takav je sport“.

Iza tebe je višegodišnji rad sa Aleksandrom Đorđevićem, jedini si igrač u njegovoj selektorskoj eri koji nije propustio nijedno veliko takmičenje i javnost često voli da vas upoređuje zbog vaše hladnokrvnosti na parketu, između ostalog. Na čemu je Đorđević najviše insistirao kada si ti u pitanju, da li postoji neki aspekt igre iz kojeg je želeo da izvuče maksimum?
“Nikada nije ništa zamerao, uvek mi je davao slobodu i to sam najviše cenio kod njega. Neverovatnu dozu samopouzdanja, energije i motivacije ti usadi. Jednostavno, on me je pustio da igram, što mi je najviše prijalo u svemu tome. Dozvolio mi je da uživam u košarci. To ne može svako da dobije i na čemu sam mu beskrajno zahvalan. Nadam se da sam mu vratio bar malo to poverenje“.

Javnost ponekad ne ostavlja prošlost na miru, pa podseća na one tvoje promašaje protiv Litvanije 2015. i SAD naredne godine. Ipak, tebe to nije pokolebalo i kasnije si rešio brojne situacije u korist Srbije. Kako pronalaziš mentalnu snagu da ostaneš fokusiran samo na taj, sledeći važan momenat?
“Pazi, u karijeri sam promašio mnogo velikih šuteva, ali ih i pogodio. Uopšte ne razmišljam o tome koliko sam puta dao, a koliko promašio. Meni to sve kreće iz treninga. Svaku situaciju pokušam da zamislim na parketu dok radim, pogađam i promašujem na treningu. Jedno je utakmica, nekada će ući, nekada ne. Uvek kažem sebi da ne treba da razmišljam o prošlosti i šta se dogodilo. Čak i kada sam pogađao, nikada se nisam vraćao nazad jer sam znao da me uskoro čeka ta naredna utakmica, da tu može da te sačeka ono najgore... Spremam sam na svaku situaciju, dešavalo mi se mnogo toga i u klubovima i u reprezentaciji. Imaš i utakmica koje nisu tako velike i slabije protivnike, ali ti kao sportista svaku situaciju shvatiš najozbiljnije. Kada se takmičiš nikada ne želiš da izgubiš i niko ne promašuje namerno, da se razumemo, to je suludo. Ta finala protiv Amera smo gubili u uvodnih 15-20 minuta i onda je mnogo teško igrati dalje“.

Da jednom konačno zatvorimo tu temu – ako se bude lomilo protiv Španije ili do kraja turnira, za pobedu ili produžetak da li uzimaš šut?
“Ako sam slobodan – uzimam sigurno. Kod mene nema mnogo razmišljanja. Može da mi se dogodi da promašim pet-šest pre toga, ali ako sam slobodan uzeću šut opet. Opet i opet. Za mene je najbolji šut – sledeći šut“.

PišeNikola STOJKOVIĆ (nikolaS_sN)
Foto: FIBA Basketball, MN Press


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara