Idealan tim Teodosićevih saigrača by Mozzart Sport: Kill Bill, Bogi, AK47, MVP NBA i Evrolige

Vreme čitanja: 5min | čet. 26.06.25. | 17:57

U širokoj lepezi svetskih i evropskih asova sa kojima je košarkaški virtuoz iz Valjeva delio parket tokom karijere, teško je bilo izabrati najboljih pet

Kaže se da veličina veličinu privlači, a kada je tako onda ne čudi što je Miloš Teodosić tokom duge i bogate karijere delio košarkaški parket sa velikim brojem istinskih asova. Toliko da bi za nabrajanje svih bilo potrebno izuzetno dugo vremena uz opasnost da se neko slučajno zaboravi. Kao igrač koji je u svojim patikama iskusio igranje na najvišem evropskom i svetskom nivou, delio je svlačionicu sa nekim od najboljih igrača pojedinih dekada, a Mozzart Sport je u širokoj lepezi istih izdvojio najboljih pet i napravio idealnu petorku Teodosićevih saigrača.

Naravno, odmah ćemo se ograditi i reći da je ovo izbor naše redakcije, a ne bilo kakav zvaničan odabir. Samim tim, otvoreno je da se sa njime slažete ili ne slažete u većoj ili manjoj meri. Takođe, pozivamo vas da sami napišete kojih pet igrača su najbolji sa kojima je virtuoz iz Valjeva nastupao.

Izabrane vesti

VASILIS SPANULIS (plejmejker)

S obzirom da je i sam bio (sada već bio) organizator igre, izabrati najboljeg saigrača na "kecu" je zahtevalo najviše standarde i pažljivo razmatranje. Morao je to biti neko na njegovoj razini u najmanju ruku. Neko ko je obeležio jednu epohu košarke i ko se upisao zlatnim slovima u igru pod obručima. Kako svoje zemlje tako i celog kontinenta. Takve kriterijume i te kako ispunjava Vasilis Spanulis, istinska legenda i čovek koji je bez sumnje jedan od najboljih evropskih košarkaša 21. veka. Sa Teodosićem je igrao u Olimpijakosu tek jednu sezonu pre nego što se Miloš preselio u Moskvu i za to vreme uzeo samo jedan grčki Kup. Sigurno bi još štošta uzeli da su koju godinu više bili saigrači, pošto je popularni "Kill Bill" u dresu Pirejaca osvojio još dve Evrolige i tri domaće titule uz jedan FIBA Internacionalni kup.

Sa Helenima je bio evropski šampion 2005. u Beogradu i svetski vicešampion 2006. u Japanu. Takođe ima i bronzu sa kontinentačnog šampionata 2009, kao i srebro sa Mediteranskih igara 2001. Od individualnih priznanja, bio je MVP Evrolige, grčkog prvenstva, najbolji strelac finala elitnog evropskog takmičenja, višestruki član idealne petorke... Jednom rečju istinska klasa.

BOGDAN BOGDANOVIĆ (bek)

Ovde smo imali možda i najviše dileme, ali smo dali prednost našem Bogdanu Bogdanoviću. On je sa Teom bio deo reprezentacije Srbije, a zajedno su zemlji doneli dva srebrna odličja - na Svetskom prvenstvu 2014. i na Olimpijskim igrama 2016. Mogli su i više da su okolnosti bile drugačije. Ipak, i za ovo im veliko hvala. Teodosić je bio lider tog tima koji je sa klupe predvodio Aleksandar Đorđević, dok je Bogi bio lider u nastajanju. Nema nikakve sumnje da je upravo zahvaljujući njegovom mentorstvu, aktuelni bek LA Klipersa i kapiten nacionalnog tima jednim delom postao ono što je postao. Vrhunski as i simbol reprezentacije. Baš kao što je to bio i Teodosić čije odazivanje u nacionalni tim se nikada nije postavljalo u pitanje.

Bogdanović je danas šampion Evrolige, dugogodišnji NBA igrač i jedan od najboljih šutera u istoriji srpske košarke. Ovenčan titulama u Srbiji, Turskoj i na međunarodnom nivou.

RAMUNAS ŠIŠKAUSKAS (krilo)

Na poziciji krila nije bilo prevelikih nedoumica. Verovatno i najbolja "trojka" sa kojom je igrao je Ramunas Šiškauskas. Litvanac je bio deo najvećih uspeha moskovskog CSKA, ali je njegov period u Armejcima već bio pri kraju kada je Teodosić došao u klub. U sezoni 2011/12, prvoj Miloševoj, su uzeli VTB ligu i rusko prvenstvo, dok su izgubili u finalu Evrolige od Olimpijakosa. To je ujedno bila i poslednja takmičarska godina u karijeri Šišakuskasa. Na odlasku je delio parket sa Srbinom i to će biti upamćeno za sva vremena.

Kao što će biti upamćeno sve šta je uradio u karijeri, a to nije malo. Bio je dvostruki šampion Evrolige, MVP iste, deo najboljeg tima, šampion Italije, Grčke, Litvanije i Rusije. Sem dres Moskovljana, nosio je i Panatinaikosov, Benetonov, Lijetuos Ritasov i Sakalaja iz Viljnusa gde je počeo karijeru. Sa reprezentacijom je bio šampion Evrope 2003. te bronzani na EP 2007. i Olimpijskim igrama 2000.

ANDREJ KIRILENKO (krilni centar)

I sa popularnim "AK 47" je Teodosić igrao samo jednu sezonu. Jedan od najvećih ruskih košarkaša se 2011. vratio u CSKA na nekoliko meseci zbog izbijanja NBA lokauta. Predvodio je ekipu do finala elitnog evropskog takmičenja uz imenovanje za MVP takmičenja i najboljeg defanzivca. Posle te sezone se vratio u Ameriku gde je igrao sve do 2015. kada je na zalasku karijere po treći put obukao dres Armejaca i kao Šiškauskas, sa Teodosićem proveo poslednje igračke dane. Tada su opet stigli do završnog turnira Evrolige, ali im se ponovo nije posrećilo da uzmu šampionski tron.

Ipak, Kirilenko je oduvek u superlativima govorio o Teodosiću i njegovoj igri, pogotovo po završetku karijere. Isticao je da je uvek bila privilegija imati takvog plejmejkera koji ubrzava igru i od kojeg se mnogo toga može naučiti. Takve reči imaju posebnu težinu s obzirom da dolaze od igrača koji je jednako uspešnu karijeru napravio u Evropi i Americi. Iako nema mnogo timskih odličja, uzeo je pregršt na individualnom planu. Bio je MVP Evrolige, Evrobasketa, VTB lige, NBA Ol-star, najbolji bloker NBA lige, član najboljeg odbrambenog tima, kao i prve ruki petorke. Sa Rusijom je bio kontinentalni prvak 2007. i bronzani 2011, a uzeo je i isto odličje i na OI u Londonu 2012.

NIKOLA JOKIĆ (centar)

Na centru nije mogao da bude niko drugi do najbolji košarkaš današnjice. Trostruki MVP najjače košarkaške lige sveta i čovek koji je izmenio igru pod obručima. I sa njim je Teodosić stigao da igra. Istina samo jednom i to na Igrama u Riju 2016. kada je osvojeno srebrno odličje, ali se to posebno pamti. Najviše po onim akcijama u kojima su "izludeli" Amerikance i vrteli ih kao na basketu. Tada Jokić još nije bio igrač koji je postao u godinama koje su usledile, ali se već videlo o kakvom je plemenitom metalu reč.

Popularni Džoker je od tog Rija do danas uzeo tri MVP priznanja (iako je trebao još i više), jedan šampionski prsten, sedam puta imenovan za Ol-stara i pet puta u prvu petorku najjače lige sveta. Pride, sa nacionalnim timom je lani uzeo i bronzu na OI u Parizu. I još će.

NBA petorka i ostala počasna pominjanja

Nije bilo mesta da se u najbolju petorku stavi dosta velikih igrača, ali su oni zaslužili počasna pominjanja. Pogotovo igrači sa kojima je Teodosić nastupao preko Atlantika, u NBA ligi. U dve sezone koliko je bio deo LA Klipersa, delio je svlačionicu sa aktuelnim MVP-ijem Šejom Gildžesom Aleksandrom koji je tada tek bio počinjao svoju karijeru, zatim sa Blejkom Grifinom, Patrikom Beverlijem, Danilom Galinarijem te Deandreom Džordanom koji je čak rekao da je Miloš najbolji plejmejker sa kojim je igrao u karijeri.

Treba pomenuti da su saigrači rođenog Valjevca bili i asovi poput Kajla Hajnsa, Nemanje Bjelice, Nikole Kalinića, Tea Papalukasa, Tornikea Šengelije, Marka Belinelija, Jorgosa Printezisa, Joanisa Burusisa, Nenada Krstića, Kostasa Slukasa, Linasa Kleize, Alekseja Šveda, Stefana Markovića, Drua Nikolasa, Kostasa Papanikolaua... Realno, deset vrhunskih petorki bi moglo da se napravi od igrača sa kojima je Teodosić igrao. Ako ne i više.


tagovi

Ramunas ŠiškauskasBogdan BogdanovićVasilis SpanulisAndrej KirilenkoMiloš TeodosićNikola Jokićpenzijaidealna petorka

Obaveštavaj me

KK Crvena zvezda

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara