
Svi priželjkuju Srbiju na žrebu, razlozi su logični: Slabi smo
Vreme čitanja: 5min | sre. 18.11.26. | 11:22
I zašto ne bi trebalo da se smatramo favoritima, koga god da izvučemo u petak
Radilo se dugo na uništavanju srpskog fudbala i reprezentacije, pa „nule” i negativni rekordi dolaze kao logična posledica. Šamaranja po Ligi nacija začinjena jučerašnjim debaklom omladinaca protiv Crne Gore samo su poslednji u nizu dokaza.
Ali fudbal i život idu dalje, uvek može da se izvuče ona stara da se „okrećemo novim izazovima” uz neizbežno da su „izvučene pouke”. To „dalje” za Srbiju će biti plej-of za opstanak u A diviziji Lige nacija, a prekosutra na žrebu će biti određen i protivnik.
Izabrane vesti
Srbija je u šeširu sa nosiocima gde su još Hrvatska, Danska i Vels. Među nepovlašćenima su Republika Irska, Mađarska, Bosna i Hercegovina i Slovenija. Sam pogled na sastav šešira otkriva prilično jasnu sliku ko je poželjan, a ko za izbegavanje. Po svemu viđenom poslednjih godina, Srbija će biti najpoželjnija opcija Ircima, Bosancima, Mađarima i Slovencima. Danska i Hrvatska su svakako za izbegavanje, a čak je i Vels teži rival od Orlova.
To je neprijatna realnost srpske reprezentacije. U kvalifikacijama za Mundijal se našla i iza Albanije, dok je u Ligi nacija imala najgori bilans od svih ekipa iz prvog šešira. Ne treba trošiti reči koliko su Hrvati i Danci iznad, dok je Vels u konkurenciji Portugalaca, Danaca i Norvežana osvojio tri boda, bio konkurentan u većini duela, a u prethodnim kvalifikacijama je makar dogurao do plej-ofa. Svi oni imaju neke argumente zašto će Srbija prekosutra biti poželjnija od njih na žrebu.
Srbija više nema pravo da sebe smatra favoritom u ozbiljnim takmičenjima. Pokušaćemo da objasnimo i zašto…

Srbija je u spirali propadanja još od one noći u Lisabonu 2021. Iako je kasnije kod Piksija nastavila da beleži uspešne rezultate, oni su sve više bili plod sreće i sjajnih golmana nego fudbalskog kvaliteta. One kvalifikacije za EP je prošla kroz iglene uši protiv Bugara, Crnogoraca… Na EP je razočarala, a potom je usledila Liga nacija u kojoj su golmani činili čuda. Jedna od najvećih zabluda je bila eliminacija Austrije u plej-ofu za opstanak. Bilo je očigledno koliko je Srbija lošiji tim. Konačan ceh su ispostavili Albanci u Leskovcu, a dolazak novog selektora nije ništa promenio.
Rejting Orlova je još manji nego pre godinu ili dve.
Stavimo na stranu i to što nemamo Savez (sada i bukvalno). I to što selektor nije promenio ništa nabolje za godinu dana. Srbija više nema neophodan kvalitet u igračkom kadru.
💥💥💥💥💥
💥💥💥💥💥
Na poslednjem spisku Veljka Paunovića su se našla šestorica igrača koji nastupaju u klubovima iz „liga petice”. Od kojih su trojica golmani. Tu su još Nikola Milenković iz Notingema, Lazar Samardžić iz Atalante i Saša Lukić iz Ipsviča. Primera radi, od potencijalnih rivala, Velšani na poslednjem spisku imaju 11 igrača iz Premijer lige, Bosna i Hercegovina šestoricu fudbalera iz „liga petice”, a Slovenci takođe šestoricu poput Srbije. Ostavimo po strani i trenutne okolnosti. Strahinja Pavlović zbog povrede nije bio tu, a reč je o najboljem srpskom fudbaleru. Sa spiska su otpali i povređeni Aleksandar Stanković i Aleksa Terzić, iz „liga petice” bismo mogli još da računamo na Andriju Maksimovića, Nemanju Gudelja, Veljka Milosavljevića… To je desetak igrača u širem jezgru koji igraju u najjačim ligama. Isto tako i rivali imaju neke fudbalere iz pomenutih takmičenja. Slovencima su falili Bijol i Šeško, Bosancima igrači iz Nemačke i Francuske…
Primera radi, Hrvatska je na poslednjem spisku imala 15 fudbalera iz „liga petice”. I to ozbiljnih igrača koji tamo igraju ozbiljne uloge za razliku od većine naših koji su rezervisti. Hrvati imaju Gvardiola u Sitiju, Stanišića u Bajernu, Modrića u Milanu, Vuškovića u Brajtonu, Baturinu u Komu, Sučiće u Interu i Real Sosijedadu, Matanovića u Frajburgu… Neuporediv kvalitet sa našim. Srećom, Hrvati nisu mogući rival Orlova.
Problem Srbije je što njena velika imena trenutno primaju platu u Najmehenu, Rijadu, Dohi, Istanbulu, Atini… To nisu baš elitne fudbalske destinacije. Ima tu i do ličnih izbora srpskih fudbalera koji su finansijske stavljali ispred sportskih motiva, ali cena je da više nisu deo ozbiljne klupske priče i da se to i te kako oseti na reprezentativnom nivou.
Od početka sezone srpski fudbaleri su postigli - dva gola u „ligama petice”! Lazar Samardžić za pobedu Atalante nad Bolonjom i Andrija Maksimović u porazu Lajpciga od Bajerna (1:6). Dva gola?! Primera radi, trojica Crnogoraca su u dosadašnjem delu Serije A postigla zajedno 14 golova. Golovi naših reprezentativaca u NEC-u, Bešiktašu, AEK-u, Al Hilalu nemaju tu vrednost.
Ujedno, to je i dokaz da Srbija sve manje proizvodi fudbalere visoke klase. Možemo mi da se pitamo, ljutimo i tražimo izgovore i opravdanja zašto ne igra ovaj ili onaj u Lajpcigu, Interu, Atalanti, Bornmutu, Aston Vili… Ali nemoguće je da svi ti klubovi i treneri greše.
Samo gledajući iz tog konteksta, treba imati mrvicu razumevanja za Veljka Paunovića, ali nikako da mu to bude jedini izgovor. Teško je danas sastaviti reprezentaciju Srbije.
Ako bi sutra svi bili zdravi i voljni da igraju za reprezentaciju Srbije, za koliko fudbalera možete da se zakunete da bi bili starteri? Mi ćemo reći da su to samo Strahinja Pavlović i Nikola Milenković. Golmani nisu sporni, ali se rotiraju, za bekovske pozicije ne treba trošiti reči jer igra ko god je na raspolaganju, Aleksandar Stanković je najstandardniji u veznom redu, a u napadu jedino Luka Jović deluje kao stabilna opcija jer neki ne mogu (Mitrović), a neki neće (Vlahović). Podatak da je Strahinja Eraković nakon Pavlovića igrač sa najvećom minutažom kod Veljka Paunovića, a klupska karijera mu se nalazi na teškoj stranputici, govori dosta toga.
Srbija nije ništa izgradila za ovih godinu dana, a čekaju je protivnici sa jasnom vizijom, izgledom i konturama tima.
Bosna i Hercegovina je u poslednje dve godine izgradila stabilnu bazu tima i svaki njen navijač zna od kojih 15-16 igrača može da očekuje startnih 11. Čak i nakon ere Edina Džeka. Navijač Zmajeva zna da su Katić i Muharemović standardni štoperski par, da je Kolašinac levo, Dedić desno, a Bašić u manevru. Zna da će Alajbegović i Bajraktarević napasti sa krila, a Demirović i Tabaković kroz sredinu.
Velški selektor Kreg Belami zna da mu je Deni Vord na golu, da je Totenhemov Ben Dejvis nezamenljiv u poslednjoj liniji, da su u prvih 11 zakucani Itan Ampadu (Notingem), Džej Dasilva (Koventri), Niko Vilijams (Notingem), Brenan Džonson (Everton), Sorba Tomas (Hal), Dani Džejms (Lids), a nadolazi im i Liverpulova mlada zvezda Luis Kumas.
Irci trenutno na spisku imaju sedmoricu igrača iz „liga petice”, Mađari četvoricu, ali neki od njih su igrači top klase poput Dominika Soboslaja ili Miloša Kerkeza. Igrači kakve Srbija nema. Isti je slučaj i sa Slovencima. Jan Oblak i Beni Šeško su klase kakvih Srbija nema.
Mnogo je argumenata i činjenica zbog kojih Srbija ne čeka spokojno žreb u petak i plej-of u martu.

_Cropped.jpg.webp)







