
Sve je isto samo Ace nema: Partizan ima golmana i malo toga još vrednog
Vreme čitanja: 4min | čet. 26.06.25. | 21:55
Crno-beli ostavili bled utisak i izgubili od ruskog drugoligaša Rodine u prijateljskoj utakmici (1:2), Marko Milošević retka svetla tačka
Veruješ li ti fudbalskim floskulama ili sopstvenim očima? To će, jedni druge, pitati navijači Partizana, razmenujući utiske posle prve kontrolne utakmice crno-belih u pripremnom periodu za sezonu 2025/26, koju su imali prilike da posmatraju. Ona zaista prva, protiv niškog Radničkog par dana ranije (1:0), bila je bez svedoka, ova druga, na istom mestu, u Sportskom centru FSS u Staroj Pazovi, protiv ruskog drugoligaša Rodine završena je porazom beogradskog tima - 1:2.
Jer, otrcane fraze za ovaj period godine kažu da su noge teške, da se prvi mačići u vodu bacaju, da provere nekad služe trenerima da akcenat stave baš na ono što i sami znaju da ne valja, da sećanja na rezultate u prijateljskim utakmicama traju mnogo kraće no trag bikinija na osunčanoj koži. Ali, ono što je moglo da se vidi nije ni minimalno uporište za optimizam na svega 14 dana pred prvu takmičarsku utakmicu, protiv AEK-a iz Larnake.
Izabrane vesti
Najpre - improvizacija. Verovatno nužna, ali ipak improvizacija. Partizan sa startnom postavom bez špica. Natho kao “lažna devetka”, a kad je fudbal u pitanju ima nešto i u semantici - čim je nešto “lažno”, nešto tu nije kako treba. Neće se, pretpostavljamo, ni Vukašin Đurđević naigrati kao štoper, što mu je večeras bila uloga u prvom poluvremenu. Povratnik Aranđel Stojković proveo je kao desni bek na terenu prvih pola sata, nastavak je već doneo brojne izmene i u skladu sa njima uobičajenu dozu konfuzije na terenu...
Onda i rezultat - neka je i nebitan u ovoj fazi, ali Partizan je izgubio od ruskog drugoligaša! Gosti su poveli u 25. minutu, posle skraćenog kornera najbolje se u petercu snašao Maksimenko i iz dva pokušaja savladao Krunića. Samo što je ušao u igru, Trifunović je sa levog krila namestio gol Jurčeviču, bila je to dobra akcija u čijem je začetku loptu “obradio” Natho. Konačan rezultat postavio je Timošenko iz penala sredinom drugog poluvremena.

Generalni utisak? Možda najbolje oslikan u detalju iz 66. minuta. Golman Milošević je odbranio zicer i dodao loptu Simiću, koji, potpuno dekoncentrisan, misleći valjda da je prethodno napustila igru, hvata je rukama i pravi vrlo bizaran penal. Osim ideje da se igra visoki presing i protivnik spreči u ulasku u igru, koja je funkcionisala samo u uvodnoj fazi prvog poluvremena, malo toga smislenog moglo je da se vidi. U ofanzivnom smislu, uglavnom se sve svodilo na šuteve Ugrešića sa distance, kojih je bilo sa obe noge i iz raznih pozicija, ali nedovoljno preciznih. Mada bi bio greh ne pohvaliti Trifunovića za konkretnost i agilnost. Redak takav primer u domaćem taboru. Bila je faza čak i u prvom poluvremenu kada su Rusi imali kontrolu igre, komotno su u 32. minutu po šansama mogli da vode i sa 3:0, u dobrom delu drugog dela Partizan se tražio i nije se našao.
Novajlije? Namerno koristimo tu reč, jer od epiteta “pojačanja” još su jako daleko. Bilo bi neozbiljno posle prve provere donositi neki čvršći sud, ali oni što im je čaša češće poluprazna nego polupuna mogli bi to da gledaju ovako: Mateja Milovanović je bio zadužen za Maksimenka, koga je malo delilo da nakon pola sata ima ubeležen het-trik; Janis Karabeljov je zamenjen nakon pola sata na 0:1 - vrlo moguće i planski; Andrej Kostić je propustio lepu priliku u 84. minutu da spreči poraz, mada je u tih pertnaestak minuta koliko je proveo na terenu, doduše kao krilni, a ne centralni napadač, pokazao više nego većina njegovih saigrača za više vremena u igri.
Marko Milošević - on je svakako najpoznatiji javnosti i sa te strane najmanje sporan. Odbranio je dve ozbiljne šanse, penal nije uspeo, dosta korektno učestvovao u igri nogom, ali je i to bilo dovoljno da podseti na brojne situacije iz prethodne dve sezone kada je njegov prethodnik na golu Aleksandar Jovanović bio ili jedna od retkih ili jedina svetla tačka u crno-belom timu. Videli smo i Stefana Milića u finišu, bez mnogo posla, ne i Ivana Vasiljevića, naravo ne ni Dembu Seka, koji je, prema informacijama sa lica mesta, utakmicu pratio sa tribina.
Uoči puta u Rusiju, mnogo je posla pred Srđanom Blagojevićem. Koliko mnogo posla, baš toliko malo vremena...
PARTIZAN – RODINA 1:2 (1:1)
/Jurčević 34 - Maksimenko 25, Timošenko 67 pen/
Prijateljski meč.
Teren: SC FSS Stara Pazova.
PARTIZAN (4-2-3-1): Krunić (od 46. Milošević) - Stojković (od 31. Roganović), Đurđević (od 46. Simić), Milovanović (od 64. Milić), Jurčević (od 64. Petrović) - Dragojević (od 64. Stjepanović) , Karabeljov (od 31. Trifunović) - Kalulu (od 64. Janković), Ugrešić (od 77. Kostić), Vukotić (od 64. Alilović) – Natho (od 46. Jovanović).
RODINA (4-3-3): Ajdarov - Sokol, Križan, Meščaninov, Šadrincev - Musaev, Korjan, Gordiušenko - Abdusalamov, Tihonov – Maksimenko.