Zdjelar, Asano i Ostojić
Zdjelar, Asano i Ostojić

Vođe u tišini

Vreme čitanja: 4min | ned. 15.03.20. | 16:55

Partizan na golu ima kapitena, a u polju dva igrača koji savetima, igrom i ponašanjem daju ton crno-belima

Malo je potrebno Partizanovim navijačima da budu zadovoljni i(li)mirni. Ne i srećni, jer je razlika u odnosu na večitog rivala ostala 11 bodova, ali dve rutinski izvojevane pobede deluju kao lek za umirenje posle mučenja s početka proleća. Kup trijumf nad Spartakom i prvenstveni bodovi osvojeni protiv Voždovca nagovestili su da bi ekipa mogla da se vrati na nivo jesenijh igara (ako se sezona nastavi), da je sposobna da pobeđuje bez oslonaca u vidu legionara (povređeni Bibarsa Natho, Sejduba Suma i Umar Sadik), ali i da poseduje resurse iz kojih crpi energiju, oličene u Bojanu Ostojiću i Saši Zdjelaru.

Svako na svoj način, nametnuli su se kao lideri tima. Bez obzira što je zvanični vođa Vladimir Stojković i što su staž golmana, njegov doprinos, posvećenost, karijera i trofejna riznica neuporedivo veći blagodareći učinku u prvom mandatu, štoper i zadnji vezni su na krovu Tržnog centra „Stadion“ bili kapiteni bez trake. U nefudbalskom ambijentu, bez gledalaca, sa jedva desetak izveštača, moglo je precizno da se i čuje i vidi ono što na utakmicama u redovnim okolnostima, bez obzira na ispunjenost tribina, ne može. Ostojić i Zdjelar i na ostalim mečevima, ne hajući na snagu rivala ili ime takmičenja, znaju da vode Partizan, samo što je ovog puta bilo uočljivo do mere notiranja.

Izabrane vesti

Najpre u slučaju Ostojića.
Nemoj mi da pričamo sa sudijom. Naše je da pomerimo linije tima“, zapovedio je 36-godišnji defanzivac u uvodu utakmice posle odluke Milana Ilića, ne po volji njegovih kolega.

BRAZIL – Karioka: 22.00: (3,45) Vasko da Gama (3,00) Fluminense (2,20)

Umesto da se obruše na arbitra, što su znali često u ovom prvenstvu, nekad sa, nekad bez povoda, crno-beli su slušali glas otpozadi.
Hajde da napadnemo prekid. Idemo odlučno svi u kazneni prostor. Na skok“, čulo se nešto kasnije.

Ispatili su ga Pavlovići. U prvoj situaciji, Lazar, u drugoj Strahinja. S tim da nisu samo te dve Ostojićeve rečenice ilustrovale koliko mu ekipa veruje. Iz poslednje linije, kao da ima džojstik u rukama, Bojan je navodio ostatak tima: čas u presing, čas na drugu loptu, čas u napad po krilu. I svi su ga slušali.

Takav tretman zaslužio je činjenicom da je najstariji igrač u polju (godinu mlađi od golmana Stojkovića), kao i da se tokom letnjih priprema u Sloveniji pozicionirao kao pojedinac kome ekipa veruje. Na i van terena. On je taj koji vuče napred, smiruje vruće glave, izdaje naređenja, potvrđuje nepisano pravilo da se iz poslednje linije najbolje vidi ceo teren, zbog čega je neka vrsta produžene ruke Sava Miloševića. Možda baš zato što deluje kao vođa, iako nominalno nije, Bojan Ostojić i na koncu ove sezone produži ugovor. Kad ostatak tima i trener toliko imaju poverenja u njega.

Ako je Bojan Ostojić pokazao koliko je bitno imati iskusnog čoveka u odbrani, onda je Saša Zdjelar demonstrirao šta znači žila kucavica jednog tima. Partije 25-godišnjeg fudbalera najčešće su u senci strelaca (jesenas Sadika i Sume, u poslednje vreme Matića), ne odlikuje se vrcavim potezima, ne poseže za umetničkim dojmom, ali za poziciju koju pokriva takve karakteristike se i ne traže. Zdjelar je ove sezone izrastao u tihog vođu Partizanove ekipe.  Ono što je Ostojić u odbrani, Zdjelar je u manevru. I nije mu potrebna trka da to potvrdi. Dovoljno je pogledati da je od početka prvenstva počeo 24 od 26 utakimica. Izostao je samo u prvom susretu sa Voždovcem, kad je Savo Milošević odlučio da ga odmori zajedno sa Nemanjom Miletićem posle puta u Astanu i platio skupu cenu (poraz 1:2) i na premijeri u 2020, kad ga je tresla groznica i samo ga je viša sila sprečila da bude na terenu protiv Radnika.

Na svim ostalim mečevima Zdjelar je konstanta. Igra redovno, jednostavno (treneri kažu da je to u fudbalu najteže), menja ritam utakmica, zna da podigne i spusti tempo, povećao je procenat preciznosti prenosnih lopti, čvrst je u duelima i obavlja posao za koju struka voli da kaže da je „prljav“. Bez obzira da li mu je parnjak Aleksandar Šćekić ili Bibarsa Natho, Zdjelar je taj koji radi možda i najviše da bi ofanzivci mogli da dođu do izražaja.  Ne vidi se u statističkim kolonama, međutim, toliko je dragocen ekipi, što se najbolje videlo u subotu, pošto je zaustavio na desetine napada Zmajeva i kontrolisao sredinu terena kao svoju teritoriju.

Na sve to, Saša Zdjelar, iako u prvi mah deluje kao grub fudbaler, uopšte nije agresivan. Potvrda: na 24 ligaške utakmice dobio je samo dva žuta karotna, što je izuzetno pohvalno imajući u vidu poziciju na kojoj, po prirodi posla, svaki čas mora da je u duelu.

Zdjelar će sam kazati da je prošle sezone, pod vođstvom Zorana Bate Mirkovića, imao nekoliko izvarednih partija, međutim, čini se da je tek ove profilisao sebe kao lidera na terenu, pošto je od svih igrača Partizana najmanje oscilirao. Šteta je samo za crno-bele što njegovu čvrstinu na sredini ne prati ostatak tima. Da Milošević i na drugim krajevima terena ima po jednog Zdjelara šanse za šampionski trofej bile bi uvećane.

Ovako, čini se da Zdjelarov individualni kvalitet ponekad nije ispraćen timski i da je to razlog što Partizan ima dvocifreni zaostatak za Crvenom zvezdom.

(FOTO: MN Press, Star sport)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara