Nikola Ninković, Saša Ilić i Nikola Trujić (©Star Sport)
Nikola Ninković, Saša Ilić i Nikola Trujić (©Star Sport)

Ninkovića raduje Ilićev povratak: Ne očekujte da bude čudotvorac; za njega, Žoca i Novaka nema loše reči

Vreme čitanja: 11min | uto. 09.06.26. | 18:35

„Možda će biti potrebne i dve sezone da se Partizan vrati na viši nivo. Verujem u Sašu i verujem da će ekipa svaku utakmicu biti bolja u poređenju sa prethodnom. Klub više nema taj luksuz da lagano vodi 2:0 ili 3:0, pa da se opušteno spremamo za Evropu“

Nije fudbalski prosvetitelj, jeste fudbalski ujedinitelj. Humska drugačije pulsira kad u nju zakorači Saša Ilić. Njegova autentična figura spaja ljude, širi im osmeh na lica, budi nadu i razoružava pesimiste. Promocijom u novog šefa stručnog štaba Partizana, čuveni kapiten je otvorio novu dimenziju u životu i karijeri za koju su svi naklonjeni crno-belim bojama uvereni da će biti uspešna približno kao igračka.

Takvo raspoloženje javnosti deli i Nikola Ninković, kome nije potrebna nikakva rang lista da bi sebe pozicionirao među Sašine prijatelje, jer on to stvarno jeste. Ne zbog toga što je „broj 22“ video u popularnom Džigiju naslednika, niti zato što su igrali zajedno, pa i i što mu je do pre samo nekoliko sedmica bio nadređen, već zato što ih veže skoro 15 godina poznanstva konvertovanih u prijateljstvo.

Izabrane vesti

Na stranu taj odnos, doskorašnji član Sumgajita uverava da je Ilić, koji mu je u Azerbejdžanu bio trener, savršen izbor za klupu na kojoj su samo u minuloj sezoni bila trojica trenera.
„Bez obzira na to što smo prijatelji, što mi je bio idol na početku karijere, kasnije saigrač, cimer, jednom rečju brat – želim da pričam isključivo kao navijač. Saša je potreban klubu, ne zato što ja to kažem, nego što njegova biografija to sugeriše. Posle neizbrisivog traga, uobličenog kroz 11 titula, 18 trofeja i rekordno prvo mesto je po broju odigranih mečeva, sa sigurnošću mogu da kažem da Ilić doživljava Partizan kao porodicu. Svakodnevno smo u kontaktu i nama je Partizan uvek tema broj jedan, makar se kroz razgovor provukle dve rečenice. Otkako je počeo da se bavi trenerskim poslom stalno je ponavljao da mu je najveća želja da vodi voljeni tim. I na promociji je ponovio da mu je ovo najveći ispit u karijeri. Čini mi se i kad bi se potrefilo da vodi Real Madrid u finalu Lige šampiona, da bi ispit u Partizanu bio teži, jer ga doživljava svojim“, u dahu za Mozzart Sport priča Nikola Ninković.

03.00: (1,15) Argentina (7,75) Island (19,0)

Kreativni vezista, iza koga je vrlo dobra sezona na drugom kraju sveta, što potvrđuju dva gola i deset asistencija (neki potezi su zaista bili spektakularni i šta bi bilo da smo to mogli da gledamo ovde u Srbiji), realno posmatra povratak najveće legende modernog doba u Partizan. Realno, bez potrebne da se pred Sašu u teškom trenutku za klub postavljaju iracionalni zadaci. Na primer, da osvoji titulu u prvoj sezoni.
„Kako god da bude i šta god da se desi, potrebna mu je maksimalna podrška od prvog do poslednjeg dana. Garantujem da će dati celog sebe, a i ljudi kojima se okružio će učiniti sve da zajedno poboljšaju Partizan. Suludo je očekivati da Saša bude čudotvorac, da ekipa odmah igra grupnu fazu, da uđe u polufinale Lige konferencije ili da uzme titulu preko noći. Naravno da Partizan ne trpi neuspehe i ne prihvata ništa drugo osim da bude prvi, ali moramo da budemo svesni situacije i da sagledamo šta je u ovom trenutku realno i ostvarivo. Svi znamo u kakvim je problemima Partizan, da su igrači mladi, skloni oscilacijama, znam iz sopstvenog primera i zato je ključna reč – strpljenje. Bez obzira na to da li se nekom Ilić sviđa ili ne, potrebno je da ga svi podrže dok je tu. Samo tako klub može napred“.

LJUDI ĆE CENITI, SLUŠATI I PRATITI SALETOVE ZAMISLI

Saša Ilić (©Star Sport)Saša Ilić (©Star Sport)

Posle ovakvog „uvoda“, prelazimo na glavnu temu, a tiče se onoga kakav je Saša Ilić kao trener. Realno gledano, 90 procenata javnosti u Srbiji to – ne zna. Ne da neće da zna, nego nije imala ili nije koristila priliku da gleda timove koje je predvodio u inostranstvu, u Bugarskoj, Grčkoj, Rusiji i Azerbejdžanu, a boravak u Mozzart Bet Superligi ograničen je na osam meseci u Čukaričkom, još pre četiri godine. Pritom, to mu je bio prvi dodir sa trenerskim poslom u klupskom fudbalu.
„Nije se Saša mnogo promenio u odnosu na period kada je bio igrač. Što se tiče odnosa sa igračima, ne postoji fudbaler koji ga samo voli, njega svi bukvalno obožavaju. U našem prethodnom klubu, Sumgajitu, svima su bila puna usta: „Saša, Saša, Saša“. Tamo kažu da nikad boljeg trenera i čoveka nisu imali, a to mnogo znači. Ovde je već u prednosti, jer sve, doslovce sve, ljude poznaje i oni će ga još više ceniti, slušati i pratiti njegove zamisli“.

Da li i mladi igrači? Da niko ne shvati pogrešno, sigurni smo da Vanja Dragojević, Ognjen Ugrešić ili Milan Roganović znaju ko je Saša Ilić, ali isto tako, oni se nisu rodili kad je Sale jezdio našim terenima maltene na vrhuncu karijere i sa te strane nemaju lični doživljaj njegove veličine kao sportiste.
„Za mene je čak i bolje što ga ne znaju kao igrača. Siguran sam, gledajući dosadašnje reakcije, da će Saša naići na odobravanje svlačionice. Momci će biti oduševljeni Sašinim pristupom i načinom rada. Shvatiće ko je i šta je Saša Ilić i sigurno će biti puni utisaka. Znaju oni vrlo dobro ko je Ilić i poštovaće ga. Uz dužno poštovanje svim legendama Partizana, za mene je Saša Ilić broj jedan. Nema ni drugog, ni trećeg mesta, sve do desetog mesta je prazno, pa tek onda dolaze ostali. Mladi igrači će se uveriti u to već od drugog treninga i kroz rad sa njim. Daje se maksimalno. Još nisam video takvog čoveka i trenera koji celog sebe unosi u posao. Uvek je otvoren za razgovor, sve razume i sve vidi, tačno zna šta je igraču potrebno, a šta ne. Zato i kažem, bolje je što ga nisu lično upoznali do sada, tek će ga upoznati. Siguran sam da će imati sjajnu saradnju“.

Kad ona počne i kad krenu utakmice, Grobare – i ne samo njih – interesovaće kakav fudbal forsira Saša Ilić, koji stil gaji, šta su mu zamisli?
„U taktičkom smislu, sve zavisi od utakmice i od protivnika. Ono što će sigurno tražiti od ekipe, i što navijači mogu da očekuju, jesu njegova ludačka želja i neverovatan motiv za pobedom. To je ultraofanzivan, ali pametan fudbal. Partizan sada nije u situaciji da dobija utakmice sa po tri ili četiri gola razlike i da se šeta kroz prvenstvo. Bez obzira na to, igraće se fudbal sa dosta intenziteta, ali kontrolisano. Neće biti srljanja po svaku cenu. Kada je potrebno da se brani, braniće se. Tražiće kompaktnost gde će se videti karakter ekipe, a iz kolektivne igre će doći do izražaja i kvalitet pojedinca“.

Sa bilo kojim trenerom na svetu da razgovarate svako će reći da je formacija samo početni raspored fudbalera na terenu, mada i tad određeni principi moraju da se znaju.
„Ako gledamo ranije timove, znam da je u Rusiji često igrao sa tri pozadi, međutim, to su bili timovi drugačijeg profila od Partizana, ekipe koje su se nalazile u donjem delu tabele. Mi smo u Azerbejdžanu tek poslednjih nekoliko utakmica odigrali sa trojicom u defanzivnoj liniji. Saša zapravo voli formaciju 4-3-3 i to će biti osnova. Da li će igrati sa dva zadnja vezna i klasičnom „desetkom“ ili, pak, sa jednim zadnjim veznim i dve „osmice“, što smo često praktikovali u Sumgajitu, ostavljam vremenu da nam pokaže. U jedno sam siguran, biće to ofanzivan sistem, jer je Saša potpuno svestan šta je Partizan i kakvi su zahtevi u njemu“.

NEMINOVNO ĆE BITI KRIZA, ALI I MNOGO LEPIH TRENUTAKA

Saša Ilić (©Star Sport)Saša Ilić (©Star Sport)

Nekad je Saša Ilić bio tipična „desetka“, baš kao i Nikola Ninković, koji je tu ulogu imao baš u Partizanu kao Saletov naslednik u jednom trenutku, ali je utisak da se u modernom fudbalu ta pozicija polako gubi. Ili...
„U velikim timovima, u ekipama koje dominiraju, uvek ima mesta za igrača takvog profila. Ekipa koja veći deo vremena napada, ima posed, stvara šanse i koja od 90 minuta provede 60 na protivničkoj polovini uvek se oslanja na takvog kreatora. On joj je potreban. Sale voli takve fudbalere i sigurno će ih forsirati, naravno, zavisno od meča i protivnika. Odlična stvar kod njega je što ume da se prilagodi, videli smo da nekad igra i sa tri pozadi. Sigurno će sve to lepo ukomponovati sa timom saradnika koji je profesionalan i odlično zna posao, a velika je stvar što se u klub, zajedno sa Sašom, vratio i Ljubiša Ranković“.

Tokom igračke karijere Ilić je obožavao da „gurne“ loptu napadačima, a sad kad je pored terena, ostaje pitanje kakve špiceve voli: one poput Jovana Miloševića koji igraju za ekipu, one poput Andreja Kostića gde tim radi za njih ili neki treći profil?
„Svaki trener voli napadača koji daje golove. Da li će taj špic da se spusti, da odigra povratnu loptu, da se okrene... Znamo svi šta sledi. Kad prođe „bravo“, kad ne prođe „šta ćeš tu, mora neko drugi“. Bitno je da napadač poseduje kvalitet, a manje je važno kako će igrati u polju. Partizanu je potrebna „devetka“ koja ne mora ni da pipne loptu tokom meča, ali kada joj se ukaže šansa, da je spakuje u gol. To je najbitnije. Neće Sašu previše zanimati špic koji će konstantno da učestvuje u kreaciji i samoj igri, nego onaj koji je sposoban da smesti loptu u mrežu iz prvog dodira. To i jeste primarni posao napadača. Zato na terenu i postoje pozicije „deset“, „devet“, „osam“, kao i krila koja probijaju i stvaraju prostor. Traži se profil koji se najbolje nalazi u kaznenom prostoru“.

Sad kad već imamo neku skicu o tome kako bi Ilićev Partizan trebalo da izgleda na terenu, možda je još važnije kako će delovati van njega.
„Neminovno će biti kriza, ali biće i mnogo lepih trenutaka. Moramo da budemo svesni u kakvom se stanju klub nalazi. Saša je za mene čudotvorac, broj jedan u mom sportskom životu. Da me pitate za Gvardiolu, naravno da bih voleo da on dođe, ali to nije moguće. U ovom trenutku, Saša je najbolje moguće rešenje u svakom smislu za Partizan. Navijači nemaju šta da mu zamere. Moraju da nauče kako da se ponašaju i kada ekipi ne bude išlo. Postoje klubovi u Evropi koji po 16 ili 17 godina nisu osvojili titulu, pa i dalje ludo vole i bodre klub. Klub se ne voli na osnovu trenutnih rezultata. On kao trener, klub, pa i navijači bi u ovoj sezoni, možda čak i u narednoj, trebalo da prihvate da se Partizan takmiči sam sa sobom“.

Šta to konkretno znači?
„Bez obzira da li je preko puta OFK Beograd, Crvena zvezda, niški Radnički ili neki evropski tim, ekipa mora da se sprema, fokusira i da svaku utakmicu igra kao da je finale, da uopšte ne gleda tabelu. Svaka utakmica mora da bude najvažnija na svetu i ne sme da nas zanima šta je neko drugi uradio na svom meču. Potrebna je maksimalna podrška, naročito kada se izgubi. Baš tada bi trebalo da dođe još više ljudi da podrži ekipu. Osetio sam to na svojoj koži – posle jedne izgubljene utakmice odmah je bilo zvižduka. Dešavalo se da vodimo 2:0, ja promašim šansu, i odmah pola istočne tribine krene da zviždi. To je nekada bilo normalno, ali Partizan više nije u toj situaciji. Sada smo u potpuno drugačijoj poziciji i jedini način da nam bude bolje jeste da maksimalno podržavamo Sašu i ekipu. Njima je ta podrška preko potrebna. Niko ne kaže da ne bi smelo da se zviždi kada igrači to zasluže, neka se zviždi, li, nedopustivo je da se zvižduci čuju već kod prvog lošeg pasa ili primljenog gola na početku meča, pa da odmah krene kukanje. Ako ekipa zaista zasluži, neka se zviždi na kraju utakmice, kada se sve završi“.

MOŽDA ĆE BITI POTREBNE I DVE SEZONE DA SE PARTIZAN VRATI NA VIŠI NIVO

Saša Ilić (©Star Sport)Saša Ilić (©Star Sport)

Ova tema je suviše slojevita, da bi se svela tek na nekoliko rečenica. Posebno što su direktne i možda neće svima prijati, ali kad je nešto direktno, obično je iz duše, onako kako priča Nikola Ninković. Drugačije ne ume.
„Možda će biti potrebne i dve sezone da se Partizan vrati na viši nivo. Verujem u Sašu i verujem da će ekipa svaku utakmicu biti bolja u poređenju sa prethodnom. Klub više nema taj luksuz da lagano vodi 2:0 ili 3:0, pa da se opušteno spremamo za Evropu. Siguran sam da Saša igračima neće stavljati preveliki teret i breme na leđa, ali će morati da igraju svesni da nose dres Partizana. Sami sebi na terenu moraju da dokažu da opravdano sede u toj svlačionici. Ponavljam, svaka utakmica mora da se igra kao finale, a ne da se čeka samo večiti derbi, pa da ga dobijemo, a i dalje budemo na minus sedam na tabeli. Nije realno odmah očekivati titulu, ali isto tako nije dobro ni da Crvena zvezda ode na deset bodova prednosti. To nije normalno. Bilo kakav tim da imamo mi ili oni, nije realno da se dopusti da bodovna razlika bude dvocifrena. Ako igra Partizana postane prepoznatljiva, makar na kraju ne bio prvi, Grobari moraju da osete taj žar. Pogledajte primer iz košarke – navijači su punili Arenu i kada se igrao Evrokup i kada se igrala domaća liga. Ne može na stadion publika da dolazi samo kada je evropska utakmica. Ranije su za KK Partizan igrali momci koji mesecima nisu primali plate, pa su ljudi masovno dolazili u halu da ih bodre. To bi trebalo da postane standard i na stadionu“.

Možda nekome deluje da smo se previše udaljili od teme, međutim, suština je ista. Koga će navijači da podrže, ako ne najveću Partizanovu legendu 21. veka.
„Mogu u potpunosti da razumem da mene neki ljudi ne vole i da me vređaju, svestan sam i svog ponašanja kroz karijeru, ali, kada vidim negativne komentare upućene Saši Iliću, to jednostavno ne mogu da prihvatim. Kao što ne mogu da ih prihvatim ni kada su u pitanju Željko Obradović ili Novak Đoković, a tu bih obavezno dodao i Duška Vujoševića. To su ljudi koji su zadužili naš sport. Kada vidim da o takvim veličinama neko piše negativno, meni se želudac okrene. Ne mogu da shvatim da nekom iz crno-bele javnosti Saša Ilić nije podoban. Možemo da diskutujemo o tome kakav je trenutno trener i koliko je iskusan, ali jedna stvar je apsolutno sigurna: ne postoji bolji čovek i čistija duša za to užareno mesto u ovom trenutku. To ne može niko da ospori“, u vrlo emotivnom, i to s razlogom, razgovoru sa Mozzart Sport, završio je Nikola Ninković.


tagovi

Saša IlićNikola NinkovićFK PartizanMozzart Bet Superliga

Obaveštavaj me

FK Partizan

Sledeća vest