
Maroko - državna priča: Kralj koji je ustrojio fudbal i čudesan mentalitetski zaokret
Vreme čitanja: 13min | pon. 08.06.26. | 16:41
Lavovi Atlasa u SAD, Kanadu i Meksiko idu bez trećine tima iz Katara, ali s jasnim ambicijama: "A zašto bismo čekali 2030. da postanemo prvaci sveta? Pokušaćemo već 2026”...
Pre samo petnaestak godina, Maroko je iza sebe imao vrlo skromnu reprezentaciju, tri propuštena Svetska prvenstva u nizu, jedan neodlazak na završni turnir Afričkog kupa nacija, dva ispadanja u grupi istog, a onda će uslediti i jedna diskvalifikacija sa kontinentalnog takmičenja.
Bila je 2015, situacija prilično beznadežna, međutim godinu dana ranije, nakon još jednih neuspešnih mundijalskih kvalifikacije (četvrtih zaredom), Marokanci su povukli ključni potez - ‘počistili’ su kompletan fudbalski savez, doveli nove ljude, uspostavili valjan koncept i udarili temelj na kom će izgraditi sve ono čime se danas ponose.
Izabrane vesti
Kada je Fuzi Lekdža, ministar finansija Maroka i jedan od najbližih saradnika Kralja Muhameda VI, preuzeo funkciju predsednika Saveza, Maroko je bio ispod 80, mesta na Fifinoj listi. Danas, nekoliko dana pre nego što će startovati na SP u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, Lavovi Atlasa su osma selekcija sveta i jedan od pritajenih favorita za plasman u samu završnicu turnira.
Činjenica da su 2022. u Kataru postali prva afrička nacija što je dospela u polufinale najveće smotre fudbala učinila je Marokance izuzetno ponosnim, ozbiljno im ‘nagruvala’ samopouzdanje, ali u isto vreme i podigla lestvicu. Porasli su apetiti, porastao pritisak, više ništa nije kao pre četiri godine, tako da će biti veoma interesantno videti kako će se Maroko snaći u potpuno novoj ulozi.
“Plasman u polufinale SP postao je referentna tačka ne samo za seniorsku ekipu, već za sve naše nacionalne selekcije”, objasnio je nedavno potpunu promenu svesti fudbalskog Maroka Fuzi Lekdža. “Mi danas imamo situaciju da i naši omladinski timovi idu na turnire s ambicijom da dosegnu rezultat A reprezentacije, pa i da ga nadmaše. Upravo taj način razmišljanja omogućio nam je da prošle godine u Čileu postanemo prvaci sveta u konkurenciji igrača do 20 godina. Ta promena mentaliteta odvela je U17 selekciju do četvrtfinala SP, gde je poraz od Brazila doživljen kao ogromno razočarenje. Vidite koliko su zapravo promenjeni standardi - sada se tesno ispadanje od Brazila (1:2) smatra neuspehom. Naša želja i ideja je da nastavimo da podižemo kriterijume, sve do osvajačkih”.
Jedan gol menja sve! ⚽ Zaokruži 3+ u prvih 10 minuta! ⏱️
Maroko proživljava najplodnije godine u svojoj fudbalskoj istoriji, i sve to plod je pedantnog, predanog, sistemskog rada. Ne treba zaboraviti da su Marokanci pored polufinala Svetskog prvenstva 2022. i omladinske titule u Čileu protekle godine, na Olimpijskim igrama u Parizu, osvojili bronzanu medalju, odnosno da su u januaru na Afričkom kupu nacija igrali finale. U međuvremenu, na Mundijal su se plasirali kao prvi sa Kontinenta, uz savršen skor (8/8) i superiornu gol razliku: 22:2.
Od fudbalskih marginalaca s početka 21. veka, do najvišeg kontinentalnog autoriteta i jasno koncipiranog ‘pledoajea’ za upis u svetsku fudbalsku aristokratiju - tako bismo u najkraćem mogli da opišemo transformaciju kakvu je malo koja nacija doživela poslednjih decenija. A ono što je posebno zanimljivo, radikalne promene u marokanskom fudbalu započeo je niko drugi do Kralj Muhamed VI - lično! Dogodilo se to i pre nego što će Lekdža ‘dekontaminirati’ tamošnji fudbalski savez.
Dakle, kako je sve krenulo...
Fuzi LekdžaKao veliki ljubitelj fudbala, Muhamed od Maroka uzeo je stvari u svoje ruke 2007. godine; oko sebe okupio najumnije sportske radnike iz čitave države, uposlio ih kao savetnike; zajedno su izradili strategiju razvoja marokanskog fudbala, da bi cela priča kulminirala kraljevom odlukom da finansira izgradnju ultra modernog fudbalskog centra. Pre toga angažovani su ljudi da obiđu zemlju, kako bi pronašli adekvatnu destinaciju. Odluka je pala da to bude Sale, grad u neposrednoj blizini prestonice Rabata, posle čega se krenulo u realizaciju velikih ideja. Fudbalska akademija, očekivano, ponela je ime Muhamed VI i koštala je državu oko 65.000.000 evra. Otvorio ju je kralj lično, dve godine nakon što je ideja rođena.
"Svrha ovog objekta jeste da preoblikuje nacionalni sport broj jedan u našoj zemlji", izjavio je on tom prilikom. "Želimo da pomognemo razvoju fudbala u našoj državi i mladim fudbalerima da se lakše prilagode igranju u profesionalnim ligama".
Ceo projekat bio je inspirisan nedostatkom adekvatnih sportskih objekata u državi i osekom kvalitetnih igrača, a na izradi specijalnih programa radili su čitavi timovi stručnjaka iz zemlje i inostranstva, sve uz finansijsku podršku vrhovsnog vladara i nadzor njegovog ličnog sekretara Munira Madžidija.
U rekordnom roku akademija je uspostavila jedinstven sistem testiranja kandidata (najtalentovanije dece), da bi Muhamed VI zadovoljan prvim rezultatima izdvojio dodatna sredstva za pokretanje manjih centara za obuku i razvoj širom zemlje. Oni su ubrzo otpočeli s radom u Agadiru, Tangeru, Saidiji... Razume se, po istom sistemu i s istim programima. Sublimirano, u tri tačke, za osnovne ciljeve postavljeno je:
- Pronalaženje talenata širom zemlje
- Sprovođenje nastavnog plana i programa za sportske studije
- Psihološka priprema juniorskih igrača za prelazak na profesionalni fudbal
U najkraćem: prima se oko 50 kandidata uzrasta između 13 i 18 godina, svi su kraljevi stipendisti, uz posebnu napomenu da edukacija ne podrazumeva samo sportski aspekt, već obrazovanje u najširem smislu.
🚀🚀🚀🚀🚀
🚀🚀🚀🚀🚀
"Poslednja dostignuća marokanskog fudbala koja svedoče o njegovom neviđenom preporodu u svim uzrasnim kategorijama, došla su zahvaljujući dalekovidoj strategiji kralja Muhameda VI", pisali su tamošnji mediji. "On je taj što je pozvao na razvoj efikasnog sistema za organizovanje sektora zasnovanog na restruktuiranju nacionalnog sportskog pejzaža i unapređenju sportskih organizacija, sa ciljem njihove profesionalizacije, kao i demokratizacije tela odgovornih za njihovo upravljanje".
Malo ko je mogao i da zamisli da će u prvih petnaestak godina Akademija iznedriti čak devet reprezentativaca, među kojima su neka od najjačih marokanskih imena, poput Jusefa En Nesirija, Azedina Unaija, Najefa Agerda, te mlađanog Jasina Zabirija.
“Svaki od ovih mladića išao je kasnije drukčijim putem, ali svi dele isto fudbalsko obrazovanje i istu nacionalnu naraciju”, kazao je nedavno Tarik El Hazri, šef skauting službe Fudbalskog saveza, dodajući kako je konačan rezultat plod kombinacije modernih fudbalskih tendencija, inovativne metodologije rada i kulturno-sportskog identiteta Maroka.
“Cilj cele priče bio je da mladima pokažemo kako mogu da uspeju i ovde, u svojoj zemlji. Da ne moraju da se otisnu kao deca u Evropu da bi realizovali potencijal”.

Nije uobičajeno u reprezentativnom fudbalu da akademija nastane iz državne strategije, umesto usled potreba kluba; pa ipak, dugogodišnji ambicija Marokanaca da modernizuje svoj fudbalski ekosistem zahtevala je nešto specifično - konstantnu proizvodnju igrača, a ne sporadičnu. Taj izazov postavljen je pred prekaljenog francusko-marokanskog stručnjaka Nasera Largea, prvog tehničkog direktora Akademije.
“Stigao sam sa praznim listom papira da čujem ideje koje je iznosilo Njegovo veličanstvo”, prisetio se Large svojevremeno. “Zadatak je bio monumentalan: projektivanje institucije pre projektovanja fudbalera. Između 2007. i 2010. godine trebalo je osmisliti arhitektonski plan, sportski kurikulum, obrazovni model”...
U te prve tri godine Large je pogledao oko 15.000 dečaka širom Maroka. Izabrao samo 37?! Bilo je nemilosrdno, ali svrsishodno.
“U roku od dve godine videle su se prve naznake uspeha - dečaci iz Akademije počeli su da se pridružuju selekcijama do 15 i 17 godina. Znali smo da smo na pravom putu”.
El Hazri nema dilemu da je Akademija Kralj Muhamed VI krucijalno doprinela definisanju prepoznatljivog identiteta marokanske fudbalske reprezentacije.
“Danas svi govore o brendu. Po meni, ono što je važnije, jeste stav koji je postao zaštitni znak ove institucije. Bez obzira na sve uspehe postoji skromnost u njenom radu i svest da svi oni skupa predstavljaju nešto veće od pojedinca”.
Predsednik marokanskog Fudbalskog saveza Maroka Fuzi Lekdža konstantno ponavlja da nije cilj isključivo proizvoditi igrače za vrhunske evropske klubove...
“Stope konverzije dok idete ka najvišem nivou neizbežne su i dobro poznate. Mi se trudimo da omogućimo ovim mladim ljudima da ako i ne dostignu top klasu, ostanu u zemlji i igraju fudbal u našim klubovima - takođe kao profesionalci. Ili da se razvijaju u nekim drugim profesijama vezanim za sport ukoliko pokažu talenat za tako nešto. Zahvaljujući opštem obrazovanju u našim centrima, imaju mogućnost da se integrišu i u druge sektore. Čvrsta obrazovna osnova bazirana na vrednostima sporta otvara mnoga vrata: fer-plej, tolerancija, poštovanje drugih, poštovanje pravila - to je suština ispravne životne filozofije koju želimo da usadimo deci. Model koji smo uspostavili zasniva se na harmoničnoj ravnoteži između ekonomskog i društvenog razvoja. U takvoj dinamici mladi zauzimaju centralno mesto, smatramo ih ključnom polugom u razvoju zdravog Kraljevstva”.
Brojke pokazuju da model funkcioniše gotovo savršeno. Samo tokom Largeovog šestogodišnjeg mandata (2008-2014), od 57 igrača koji su prošli kroz Akademiju, 47 postali su profesionalci. Od toga njih 15 pronašlo je angažman u pet najjačih liga Evrope. Tako je eksperiment Kralja Muhameda kroz samo nekoliko godina evoluirao do strukturiranog programa za koji su interesovanje počele da pokazuju i određene zemlje iz Evrope.
Novi selektor Mohamed UahbiMada etabliran kao ozbiljna nacionalna selekcija pod vođstvom Valida Regragija u poslednje četiri godine, Maroko će na predstojeći Mundijal ipak sa novim selektorom Mohamedom Uahbijem i ogromnim promenama u sastavu. Za mnoge neočekivano, međutim ko bolje poznaje situaciju u tamošnjem fudbalu nije previše iznenađen.
“Regragija znam dok je radio u marokanskom klupskom fudbalu. Taj način na koji su igrali, ta opreznost, sve je to bilo do njega”, objašnjava u razgovoru za Mozzart Sport jedan od najuspešnijih srpskih trenera u Africi Zoran Manojlović (63). “Takav je čovek, ne voli da reskira, zanima ga samo krajnji ishod, ne daje pet para na lepotu. Znaš kako kažu - ziheraš. I to je legitimno shvatanje fudbala. Ovaj Uahbi je nešto drugo. Otvorenije igra, daje više slobode igračima”...
Najjednostavnije rečeno, Marokanci više ne žele da igraju defanzivan fudbal na kom je Regragi insistirao. Da je osvojio kontinentalni šampionat početkom godine verovatno bi ostao. Ovako, palicu je morao da prepusti Uahbiju, tvorcu svetske krune na Mundijalitu 2025. Ovaj ju je rado prihvatio uz jasnu poruku da slede velike promene, pre svega na spisku igrača na koje će računati.
“Ne možemo da igramo samo razmišljajući o tome kako da se dobro branimo. Dres Maroka sada zahteva da se takmičimo na drugačiji način. NIje ovde reč samo o trci ili tuči. Potrebni su nam igrači koji su sposobni da bolje čitaju igru. Imamo generaciju sa ogromnim tehničkim potencijalom i moramo to da iskoristimo. Ne smemo da od njih tražimo da se odreknu svojih kvaliteta”, izjavio je po preuzimanju dužnosti.
MAROKO IDE U ČETVRTFINALE - KVOTA 4,50
Marokanci su visoko poleteli usled svega što im se dogodilo od 2022. I to je činjenica. Talenat imaju, tehnički su dobro potkovani, zaista deluje da bi mogli da igraju atraktivnije. E sad, zašto menjati nešto što je dobro funkcionisalo? Odgovor leži u onoj ‘mentalitetskoj promeni’ o kojoj je Lekdža pričao, a koja je ponajbolje oličena u rečima novog selektora nakon osvajanja Svetskog prvenstva za igrače do 20 godina...
“Da budemo prvaci sveta i u seniorskoj konkurenciji 2030? A zašto bismo čekali 2030? Maroko će to pokušati već 2026”.
Zanimljivo da Mohamed Uahbi nema apsolutno nikakvo iskustvo u radu sa seniorskim ekipama. Rođen je u Belgiji i skoro dve decenije proveo radeći u akademiji Anderlehta, u vreme kad su u tom klubu stasavali biseri poput Romelua Lukakua, Jurija Tilemansa i Žeremija Dokua.
S aspekta razvoja mladih igrača i novouspostavljenog koncepta rada u nacionalnom timu (naslonjenog na Akademiju Muhamed VI), odluka Fudbalskog saveza Maroka svakako ima uporište u logici. S druge strane, iz takmičarskog ugla - ozbiljan rizik. Pogotovo što je Uahbi napravio pravu ‘seču’ sklapajući tim za SAD, Meksiko i Kanadu. Dovoljno je reći da je na njegovom spisku svega osam momaka što su 2022. u Kataru dogurali do polufinala?!
“Promena selektora dosta je uticala na spisak. Regragi je imao neku svoju grupu igrača, da ne kažem miljenika, koji su ginuli za njega. I on se komotno osećao sa njima. Uahbi želi nešto slično da napravi. Logično, uveo je neke svoje klince, čovek ima druge ideje”, priča dalje Manojlović.

Svakako največa zvezda koje se novi selektor odrekao jeste Jusef En Nesiri. Na spisku nema ni skupocenih krila Amina Adlija (Bornmut) i Ben Segira (Bajer Leverkuzen), Romen Sais se povukao iz reprezentacije, Hakim Ziješ i Sofijan Bufal već neko vreme nisu ‘oni stari’...
Očekuje se da naturalizovani Isa Diop ‘zakrpi’ mesto u odbrani nastalo Saisovim odlaskom, dok će Braim Dijaz, još jedna ‘kupovina’ posle Katara, imati zadatak da oplemeni ofanzivnu liniju i doprinese imaginaciji. Uzeli su Marokanci - kao na klupskom tržištu - i supertalentovanog Ajuba Buadija (igrao za mlađe selekcije Francuske), što se smatra jednom od najvećih duplomatskih pobeda u fudbalu u poslednje vreme.
To dovlačenje ‘marokančića’ odavno izbledelih krvnih zrnaca sa svih strana značajno je smanjilo simpatije ostatka sveta prema Lavovima Atlasa, međutim to mnogo ne uzbuđuje tamošnje fudbalske glavešine...
“Za nas u Kraljevini svi što poseduju dvojno državljanstvo punopravni su Marokanci. Njihov identitet daje im potpuno ista prava kao i onima što žive ovde”, kazao je pre nekog vremena Lekdža. “Radi se samo o životnim putevima, nikako o prekidu pripadnosti. Mi naš projekat predstavljamo svim našim talentima, bez ikakvog uslovljavanja njihovog sportskog izbora. Mnogo se priča o tome. Puno se pričalo i o Laminu Jamalu, o njegovom marokanskom poreklu... Znate li nekog Španca s takvim imenom? Nije važno, odabrao je drugačije... Nama naša istorija i civilizacija dozvoljavaju da budemo ponosni čak i kad naši dečaci doprinose uspesima drugih velikih nacija, poput Španije”.
Zoran Manojlović kaže da Marokanci imaju veliku prednost u odnosu na konkurenciju kad žele nekog igrača i pojašnjava:
“Kralj je izuzetno uticajan, voli fudbal... On kad te pozove i obeća nešto - imaćeš to, to, to i to. Zna se, pristaješ. Imaju mnogo jak taj nacionalni naboj, ljubav prema toj zemlji. Iako mnogi nisu rođeni u Maroku, izginuli bi za taj dres. Za razliku od nekih... Marokanci i Alžirci, čini mi se, najviše poštuju svoju naciju od svih Afrikanaca”.
“Što se tiče ovog malog Buadija čuo sam da je strašan. Znam da su ga bukvalno oteli Francuzima, a da su ga ovi planirali čak za A reprezentaciju u dogledno vreme”.

Bez obzira što pored pomenutih asova Mohamed Uahbi može da računa i na zvezdu Štutgarta Bilala El Kanusa, pa na Ismaela Saibarija (za kog je zagrizao Bajern), te na Abdea Ezalzulija (Njukasl ga hoće kao zamenu za Entonija Gordona, ali je pitanje da li će igrati na Mundijalu jer se povredio na poslednjoj pripremnoj utakmici), ili na neke mlađe momke kao što su Talbi iz Sanderlenda, El Murabet iz Strazbura (da ne govorimo o onim proverenim prvotimcima i zvezdama poput Ašrafa Hakimija, Nusaira Mazrauija, Najefa Agerda ili Sofijana Amrabata), srpski stručnjak smatra da Maroko nije bolji nego pre četiri godine.
“Sve stoji, mnogo, mnogo ozbiljnih igrača, pa ipak, meni se čini da nisu na nivou iz Katara. Tako da ih ne vidim kao neko potencijalno iznenađenje ovoga puta”.
Na golu pouzdani Jasin Bunu. Bekovski par jedan od najboljih na turniru (Hakimi - Mazraui), premijerligaški štoperski duo (Diop - Agerd), krila iz La Lige (Dijaz i Ezalzuli), između njih otkrovenje sa prošlog Mundijala (Azedin Unai), u samom špicu napada jedan od najatraktivnijih napadača današnjice (Ajub El Kabi). Kako bilo, Manojlović ne odstupa od svog stava...
“Vidite, imali su oni i dosta sreće te 2022. Setite se kako su prošli Portugaliju i Španiju. Protiv Portugalije napravili jednu šansu, Špance izbacili na penale. Svaka čast za sve dosad, ali mislim da ovoga puta ne mogu tako daleko. Ipak je ovo novi tim, novi trener... Domet? Grupu bi trebalo da prođu, posle toga biće baš teško”.
“Ahilova peta? Recimo da im je najveći minus iskustvo. A najjača strana talenat. Tehnički su sjajni. I taktički vrlo disciplinovani. Možda najdisciplinovaniji od svih afričkih reprezentacija. Biće opasni napred. El Kabija dobro poznajem. Dok sam vodio Vidad, on mi je bio prvi špic i najbolji strelac. Mislim da je sada najbolji strelac i u reprezentaciji. Jak, moćan u skoku, ume da se zagradi. Ne treba mu puno šansi. Iz dve ti da gol. Trebalo bi da bude startna ‘devetka’. Mada je tu i ovaj mali Rahimi. On je bio nekad u Raži, igrao sam protiv njega... Skroz drugačiji tip napadača od El Kabija. Brz, okretan, može i krilo da igra, dobar jedan na jedan”.
Izgradnja najvećeg stadiona na svetu uveliko traje
A ovo je projekat...Naš sagovornik za kraj podvlači koliko je važan ambijent oko reprezentacije, zapravo kompletna fudbalska slika u državi.
“Marokanci opet žele da naprave jaku ligu, da dovode dobre trenere, strance. Sledeće Svetsko prvenstvo je kod njih, hoće dodatno da popularišu fudbal, da i na tom talasu napreduju. Puno ulažu u infrastrukturu, renoviraju, planiraju izgradnju najvećeg stadiona na svetu. Trebalo bi da ima preko 100.000 mesta, blizu Kazablanke... Oni su nacija koja obožava fudbal. Stadioni puni. Država se otvara za nove investitore, grade puno fabrika. Najotvorenija su muslimanska zemlja Afrike. Posle njih ide Tunis, posle Egipat, onda Alžir. Za njih je još zanimljivo što su za razliku od drugih arapskih zemalja u odličnim odnosima sa Izraelcima. To im puno znači. Stižu im investocije iz Izraela, Amerike. Sa Amerikancima čak imaju bolje odnose od Saudijske Arabije”, zaključio je Zoran Manojlović.

GRUPA C
Prvo kolo
13. jun, 00.00: (1,65) Brazil (3,60) Maroko (5,80)
13. jun, 03.00: (6,50) Haiti (4,00) Škotska (1,55)
Drugo kolo
19. jun, 00.00: (4,00) Škotska (3,35) Maroko (2,00)
19. jun, 02.30: (1,08) Brazil (13,0) Haiti (20,0)
Treće kolo
24. jun, 00.00: (6,75) Škotska (4,20) Brazil (1,50)
24. jun, 00.00: (1,35) Maroko (4,90) Haiti (9,50)








