
Groznica fudbala u Barankilji, Atletiko Mineiro i Boka Juniors u jurišu na trofej
Vreme čitanja: 8min | sub. 21.11.26. | 15:37
Trideset tri godine kasnije, dva kluba iz Brazila i Argentine, ponovo se bore za kontinentalni tron
Postoje utakmice koje počinju mnogo pre prvog sudijinog zvižduka. One se ne najavljuju samo formom, imenima u sastavu ili putem kojim su ekipe stigle do završnog čina. Ponekad je dovoljno pogledati grbove, prisetiti se nekih davno odigranih utakmica, nepravdi, penala, velikih pobeda i izgubljenih finala, pa shvatiti da teren predstavlja tek poslednju stranicu priče koja traje decenijama. Takva je i večerašnja, u kojoj se Boka Juniors i Atletiko Mineiro sastaju u finalu Kopa Sudamerikana.
Barankilja, kolumbijski grad na obali Karipskog mora, vod 23.30 će postati centar južnoameričkog fudbala. Na stadionu Metropolitano Roberto Melendez, mestu koje je u manje od godinu dana prošlo kroz ogromnu transformaciju, argentinski gigant i brazilski Galo tražiće ono što se u ovom delu sveta ne meri samo medaljama i trofejima već pripadanjem, pamćenjem i mestom u istoriji.
Izabrane vesti
Boka dolazi sa šansom da postane prvi klub koji je tri puta osvojio Sudamerikanu. Atletiko Mineiro, sa druge strane, želi prvi trofej u ovom takmičenju, ali i da prošlogodišnji poraz u finalu od Lanusa, posle penal-serije, pretvori u daleku uspomenu. Jedan bi mogao da se osamostali na vrhu istorijske liste osvajača, drugi da konačno upiše svoje ime na pehar koji mu nedostaje. Ipak, između ova dva kluba postoji mnogo više od večerašnjeg uloga.
Njihovo rivalstvo počelo je još 1978. godine, kada je Boka, tada branilac titule u Kopa Libertadores, dvaput savladala Atletiko Mineiro u polufinalnoj grupi. Argentinci su nastavili put ka još jednom kontinentalnom tronu, potvrđujući da je njihova generacija već tada pripadala samom vrhu južnoameričkog fudbala. Atletiko je, međutim, morao da zapamti prve lekcije o rivalu koji će mu se vraćati kroz istoriju. Petnaest godina kasnije, 1993, rivali su se ponovo našli na suprotnoj strani, ovog puta u finalu Kopa de Oro. Prvi susret u Brazilu završen je bez golova, a Boka je u revanšu na svom terenu slavila 1:0, zahvaljujući Karlosu Makalisteru. Bio je to njihov prvi direktni duel za međunarodni trofej, a ujedno i jedini do današnjeg dana.
23.30: (3,45) Atletiko Mineiro (2,95) Boka Juniors (2,25)
Trideset tri godine kasnije, ponovo igraju finale, ponovo za kontinentalno zlato, samo što ovog puta nema revanša, nema prostora za popravni, niti mogućnosti da se sudbina promeni na drugom stadionu. Boka je istorijski uspešnija u međusobnim susretima. U osam zvaničnih međunarodnih utakmica ima tri pobede, Atletiko jednu, dok su četiri završene remijem. Ako se u račun uključi i prijateljski susret iz 1985, kada je bilo 0:0, zbir raste na devet. Ali statistika ne mora uvek da bude ogledalo stvarnosti, posebno kada se posmatraju nokaut susreti. U četiri eliminacione serije, oba kluba imaju po dve uspešne.
Atletiko je prvi put uzvratio 2000. godine, u četvrtfinalu Kopa Merkosur. Brazilci su na svom terenu slavili 2:0, a potom u Buenos Ajresu odigrali 2:2, dovoljno za ukupnih 4:2 i prolaz dalje. Dvadeset jednu godinu kasnije, ponovo su se sudarili, ovog puta u osmini finala Libertadoresа. Dva meča, dva remija bez golova, poništeni golovi Boke, VAR, protesti, nervoza i penali. Na Mineirau je Atletiko dobio seriju 3:1 i još jednom eliminisao argentinskog velikana. Taj dvomeč ostao je jedna od najburnijih epizoda njihovog rivalstva, a ujedno i podsetnik da se između Boke i Galoa često ne igra samo fudbal, već i utakmica živaca, autoriteta i temperamenta.
(@AFP)Večerašnji ulog posebno je značajan za Boku. Sudamericana je osnovana 2002. godine, kao kontinentalno takmičenje koje je vremenom izgradilo sopstveni identitet, ali opet nekako u senci Libertadoresа. U Južnoj Americi ona nije samo utešna nagrada za klubove koji nisu stigli do najelitnijeg takmičenja. Za mnoge je to trofej koji obeležava generaciju, otvara vrata međunarodne afirmacije i ostavlja trajno mesto u klupskoj istoriji. Putovanja, klimatske razlike, stadioni, gostovanja i nepredvidive eliminacione utakmice daju joj posebnu težinu.
Boka je Sudamerikanu osvajala 2004. i 2005. godine, protiv Bolivara i Pumasa. U prvom finalu morala je da nadoknadi poraz u La Pazu, dok je godinu kasnije protiv meksičkog predstavnika odlučivala penal-serija. Dve uzastopne titule ostale su jedan od zaštitnih znakova kluba u ovom takmičenju. Međutim, od tada je prošlo više od dve decenije, a Boka nije podigla međunarodni trofej. Večeras se, dakle, ne bori samo za treću Sudamerikanu, već i za povratak na kontinentalni tron i prekid dugog čekanja.
🍂🍂🍂🍂🍂
🍂🍂🍂🍂🍂
Atletiko Mineiro je drugačija priča, ali ne manje snažna. Galo, odnosno Petao, klub iz Belo Orizontea, grada koji je fudbalski identitet gradio kroz veliko rivalstvo sa Kruzeirom i strast koja pripada najživopisnijim brazilskim tradicijama. Njegova crno-bela boja, simbol petla i navijačka kultura odavno su više od klupskih oznaka. Atletiko je 2013. osvojio Libertadores, u kampanji koja se pamti po Ronaldinju, Žou, Bernardu, Dijegu Tardeliju i dramatičnom finalu. Taj trofej potvrdio je da Galo može da stigne do samog vrha kontinenta, ali Sudamericana ostaje prazno mesto u njegovoj kolekciji.
U poslednje vreme, Atletiko je navikao na velike završnice, ali i na bol koji one nose. Finale Libertadoresа 2024, prošlogodišnja Sudamericana protiv Lanusa, izgubljena posle penala, pa novo finale ove godine – tri uzastopne sezone u kojima se klub nalazi na poslednjoj stepenici kontinentalnog puta. Takav niz nije slučajan, ali trofeji su ono što na kraju ostaje zapisano. Večeras Galo može da pretvori kontinuitet u istoriju, a prošlogodišnje razočaranje u iskupljenje.
Predvođena trenerom Rudolfom Aruabarenom, ekipa Boke pokušaće da prekine osamnaestogodišnji niz bez osvajanja međunarodnih trofeja, dok će Atletiko Mineiro, pod vođstvom Eduarda Domingesa, nastojati da prevaziđe razočaranje zbog dva izgubljena kontinentalna finala u prethodne dve godine, 2024. i 2025. godine. Utakmicu će suditi Andres Matonte.
Boka Juniors u finale ulazi u najboljoj formi u poslednjih nekoliko godina. Nakon osvajanja prvog mesta na godišnjoj tabeli i plasmana u finale Kupa Argentine, ekipa iz Buenos Ajresa ima priliku da 2026. godinu završi sa čak pet osvojenih trofeja. Ipak, nema sumnje da je upravo subotnje finale najznačajnije. Iako nije reč o dugo priželjkivanom trofeju Kopa Libertadores, povratak na vrh južnoameričkog fudbala od izuzetne je važnosti za klub koji međunarodni trofej nije osvojio još od 2008. godine, kada je u finalu Rekopa Sudamerikane savladao Arsenal.
Boka je u Kopa Sudamerikanu dospela nakon što je takmičenje u Kopa Libertadores završila već u grupnoj fazi, porazom od Univerziteta Katolika na stadionu Bombonjera. Taj težak udarac označio je kraj saradnje sa Klaudijom Ubedom i dolazak trenera poznatog pod nadimkom Vasko, koji je za kratko vreme uspeo da preporodi ekipu. Dobri rezultati, ostvareni i uprkos velikim očekivanjima, tokom prvog dela sezone vratili su veru navijačima i igračima u mogućnost osvajanja trofeja. Nakon što je na putu do finala eliminisala značajne južnoameričke klubove poput Sao Paula i Vasko da Game, Boka u završnicu takmičenja ulazi sa jasnim ciljem – osvajanjem kontinentalnog trofeja, koji za klub ima poseban značaj.
Kada je reč o sastavu, Aruabarena još uvek ima jednu nedoumicu: ko će se u napadu pridružiti Migelu Merentijelu i Sebastijanu Vilji. Tomas Aranda, Alan Velasko i Leonel Flores bore se za poslednje mesto u startnoj postavi, čiji je ostatak praktično poznat. Lautaro Blanko, koji zbog umora izazvanog zgusnutim rasporedom nije trenirao u ponedeljak i utorak, kao i Milton Delgado, koji je na treningu u utorak zadobio lakše uganuće kolena, trebalo bi da budu spremni za nastup.
Igrači Atletiko Mineira (@AFP)Atletiko Mineiro, sa druge strane, u finale ulazi u najlošijoj formi od početka godine. Ekipa je bez pobede na poslednjih sedam utakmica, a pojedini porazi bili su posebno bolni: izgubila je gradski derbi od Kruzeira u brazilskom prvenstvu i eliminisana je od Gremija u Kupu Brazila. Uz to, izgubila je korak i u prvenstvenoj trci, pa se trenutno nalazi na sedmom mestu sa 51 bodom, izvan pozicija koje vode u naredno izdanje Kopa Libertadores.
Ekipa Eduarda Domingesa ne bori se samo za prestižni trofej, novčanu nagradu od deset miliona dolara koju dodeljuje KONMEBOL i plasman u Kopa Libertadores i Rekopa Sudamerikanu naredne godine. Za Atletiko Mineiro ovo finale predstavlja i priliku da se iskupi za dva uzastopna poraza u međunarodnim finalima. Godine 2024. poražen je od Botafoga rezultatom 3:1 u finalu Kopa Libertadores, odigranom na stadionu Monumental, dok je prošle godine, u finalu Kopa Sudamerikane u Asunsionu, izgubio od Lanusa nakon izvođenja jedanaesteraca.
Argentinski trener je tokom prethodnog vikenda, u utakmici protiv Mirasola koja je završena bez golova, odmarao pojedine prvotimce kako bi ekipa što spremnije dočekala finale. Treba istaći da ekvadorski fudbaler Alan Franko, koji je isključen u revanš utakmici protiv Montevideo Siti Torka, neće moći da nastupi u finalu. Pored toga, nekoliko igrača – Lijanko, Viktor Ugo, Tijago Borbas, Rajner, Alan Minda i Majkon, doputovalo je u Barankilju, ali je njihov nastup pod znakom pitanja zbog fizičkih problema.
I sam stadion ima svoju priču. Metropolitano Roberto Melendez, dom Juniora iz Barankilje i kolumbijske reprezentacije, izgrađen je sa ambicijom da bude domaćin Svetskog prvenstva 1986. godine, koje je prvobitno trebalo da se održi u Kolumbiji. Zbog kašnjenja i problema u pripremama, Mundijal je na kraju preseljen u Meksiko, a stadion je ostao jedan od simbola neostvarenog velikog sna kolumbijskog fudbala. Devedesetih je dobio ime po Robertu Melendezu, legendarnom kolumbijskom fudbaleru i treneru. Ali danas, kao da je dobio novu priliku da se vrati u središte kontinentalne pozornice. Od januara 2026. stadion je prošao kroz opsežnu rekonstrukciju vrednu više od 45 miliona dolara. Kapacitet je povećan sa približno 46.000 na više od 60.000 mesta
Za grad koji sanja da jednog dana ugosti finale Libertadoresа, ovo finale Sudamericane predstavlja mnogo više od jedne večeri – ono je test, demonstracija i najava budućnosti. Barankilja je grad Kariba, grad toplote, velike vlage, muzike i fudbala, a večeras će na njenom najvećem stadionu biti dva kluba koja ne dolaze samo po trofej. Boka dolazi po istoriju koju niko pre nje nije napisao. Atletiko dolazi po pehar koji još nema, ali i po odgovor na prošlogodišnju bol.
Jedni traže povratak, drugi iskupljenje. Jedni žele da postanu jedinstveni, drugi da konačno pripadaju listi osvajača. U finalima se često govori da nema favorita, da je sve moguće, da jedan detalj može da odluči. U Južnoj Americi, međutim, taj detalj ponekad postane mnogo više od gola, penala ili sudijske odluke. Postane priča koja se prenosi godinama, kroz tribine, gradove i generacije. Večeras, u Barankilji, istorija neće biti samo gost. Biće jedan od igrača.
PIŠE: Đorđe RADONJIć
KOPA SUDAMERIKANA, FINALE
23.30: (3,45) Atletiko Mineiro (2,95) Boka Juniors (2,25)
*** kvote su podložne promenama




.jpg.webp)
.png.webp)

_Cropped.jpg.webp)
