©Mozzart Sport
©Mozzart Sport

Bivši biseri večitih: Čukarički može do trofeja i jeseni u Evropi

Vreme čitanja: 8min | uto. 06.07.21. | 15:19

Ofanzivci Brđana rođeni 1999. godine saglasni i motivisani

(Od izveštača Mozzart Sporta iz Slovenije)

Očuvavši okosnicu iz prošle sezone, uz nekoliko pojačanja, Čukarički je pred nove izazove formirao kompaktan tim kadar da ostavi zapažen trag u sva tri takmičenja u kojima će učestvovati. Visoke ambicije opravdane su utiskom ostavljenim tokom pripremnog perioda kroz četiri pobede, a među igračima od kojih se očekuje da budu važan deo igre Brđana su Đorđe Jovanović i Stefan Kovač.

Izabrane vesti

Fudbaleri rođeni 1999. godine od pionirskih dana branili su boje večitih rivala, bili svrstavani među najveće talente u selekcijama Partizana i Crvene zvezde, međutim različitim putevima stigli su do Čukaričkog gde su doživeli ekspanziju.

Ostavivši prošlost iza sebe i tinejdžerske snove, centarfor i ofanzivni vezista otvorili su novo poglavlje pa danas u dresu kluba sa Banovog brda sanjaju neke nove uspehe.

"Dobio sam šansu u prvom timu Partizana, ali se namestilo spletom okolnosti da nisam ostao tamo. Bilo je to malo mojom, malo njihovom krivicom. Potom sam prešao u Belgiju, a odatle u Španiju. Čudnim putem, u poslednjih pola sata prelaznog roka, iz Španije sam došao ovde. Dogovorio sam se jesenas sa Čukaričkim i to je iz ove perspektive najbolja moguća opcija. U Španiji i Belgiji nisam imao kontinuitet, nisam bio standardan i za dve i po godine postigao sam manje golova nego za 4-5 meseci u Čukaričkom", počeo je priču Đorđe Jovanović.

Nekadašnji golgeter crno-belih na Brdu je konačno stekao kontinuitet što je odmah donelo rezultate u vidu devet pogodaka na 17 susreta.

"U omladinskom timu i svim mlađim kategorijama imao sam poverenje trenera i igrao sam konstantno što nisam mogao da očekujem od prvog koraka u seniorskom fudbalu. Kao mlad igrač dobijo sam šansu na kašičicu, igrao 2-3 utakmice, pa me isto toliko nije bilo. Falio mi je kontinuitet koji sam prvi put dobio u Čukaričkom. Dolazak se ispostavio kao odličan i za mene i za klub".

©Star Sport©Star Sport

Drugom stazom, ali do istog odredišta stigao je i Stefan Kovač.

"Mogu reći da sam ja prošao nešto teži put do seniora. Igrao sam u svim mlađim kategorijama Crvene zvezde, ali kada je došlo do prelaza u seniorski fudbal nisu se poklopile određene kockice. Usled uspeha u Evropi i zahteva koji postavljaju tako visoki izazovi, manja pažnja je bila usmerena na mlađe igrače i potražio sam priliku negde gde ću osetiti seniorski fudbal. Mnogi su mi govorili da je značajna razlika u odnosu na omladinski fudbal, što sam osetio tokom prvih šest meseci nakon prelaska u IMT. Bilo mi je teško da se adaptiram i jer sam otišao iz Crvene zvezde, ali sam posle pola sezone eksplodirao, postigao sam 16 golova na 20 utakmica, igrao sam dobro i stekao veoma lepo iskuetvo u trećoj ligi. Iz ličnog iskustva, svakom mladom igraču koji iz juniorskog prelazi u seniorski fudbal preporučio bih taj korak i sticanje iskustva u nekom srpskoligašu. Takođe, dugujem zahvalnost ljudima iz IMT-a koji su mi u teškim trenucima pružili podršku. Tokom boravka u klubu sa Novog Beograda pratili su me ljudi iz Čukaričkog i odlučili da me angažuju. Potpisao sam ugovor sa sadašnjim klubom i od tada kreće novo poglavlje u mojoj karijeri, nadam se da će se nastaviti istim tokom", rekao je fudbaler čiji je staž na Banovom brdu krenuo u januaru 2019. godine.

Uprkos činjenici da su u prethodnoj sezoni nosili epitet bonusa Đorđević i Kovač zadužili su veom odgovorne uloge, a važnost zadataka koje imaju uticala je i na njihovo sazrevanje.

"Lično, i ne osećam se baš nešto mladim. Prošao sam šta sam prošao, bio nekoliko sezona u inostranstvu, igrao sam i nisam igrao... Izdržao sam mnogo mentalno teških izazova, bio sam u nekim trenucima i na kolenima, mnogi su imali visoka očekivanja od mene, došao je korona virus te nisam igrao takmičarsku utakmicu više od godinu dana, ali se sve dobro završilo. Ipak, kad vidim momke koji su 2003. ili 2004. godište u konkurenciji za tim, ili igrače na Evropskom prvenstvu koji su rođeni 1999. ili 2000. godine, a imaju važnu ulogu u reprezentaciji, shvatim da nismo mladi i da smo sa 23 godine u pravom trenutku da igramo i pružamo najbolje partije, mnogo bolje nego pre recimo dve godine kada smo još bili deca", istakao je Jovanović.

Centarfor Brđana tokom proleća je uspeo da se nametne kao starter i pa su očekivanja od njega danas još viša.

"Došao sam kao slobodan igrač dva-tri meseca pre januarskog prelaznog roka. Nisam imao pritisak iz ugla da li ću igrati i mogao sam hladne glave da se pripremam i adaptiram. Stručni štab mi je dosta pomogao i kada prepoznaš veru u tebe i želju stratega da te ima u timu dodatno si motivisan. Imponuje mi pritisak kada znam da sam prva opcija, ali kredita nisam imao sigurno, ne dajem sebi pravo na grešku jer spletom okolnosti pre Čukaričkog nisam igrao dug period".

Šansu već na prvom koraku na Banovom brdu dovio je i Kovač, vezista čijih je 31 zvaničan susret prethodne sezone ukrasilo četiri pogotka i jedna asistencija.

"Čukarički ima jedan od najboljih veznih redova u ligi i čast mi je što sam se uopšte izborio pored takvih igrača za minute. Tu su Marko Docić, Asmir Kajević i Srđan Mijailović, a deo ekipe bili su i Luka Stojanović i Danilo Pantić... Pored takvih igrača sam tokom dve i po godine uspeo da igram konstantno i osećam se lepo svestan da mogu da se izborim za priliku. Stariji igrači su mi bili odmah na usluzi prilikom adaptacije. Kada si nov, ukoliko pokažeš trud i kvalitet od starta svi će biti tu da ti pomognu i olakšaku prilagođavanje. Iskusniji fudbaleri su mi pomagali prilično, kako na terenu tako i van njeha. Imali su savete vezano za igru, ali su i primer kad su ljudski kvaliteti u pitanju".

Pre dve sezone Kovač je u dresu Čukaričjkog stekao prvo internacionalno iskustvo, a upravo novi međunarodni izazov i dvomeč sa Sumgaitom trenutno je poseban motiv.

"Dao sam gol protiv Banantsa u kvalifikacijama za Ligu Evrope i to mi je najdraži gol u seniorskom fudbalu. Bilo je dosta publike. Osetio sam ogromnu emociju prilikom tog pogotka što se videlo i prilikom proslave. Takođe, izazov je bio i dvomeč sa Moldeom. Cilj prethodne sezone bio je da se ponovo plasiramo u Evropu i sve nas raduje što smo to ostvarili. Sada je ambicija da taj uspeh nadogradimo i da napravimo iskorak u odnosu na učinak pre dve sezone kada smo stigli do drugog stepenika na međunarodnoj sceni. Sa svakim uspehom rastu očekivanja. Imamo odličan tim i nadam se da možemo da napravimo zapažen rezuzltat i u Evropi i u prvenstvu".

Na reči saigrača nadovezao se Jovanović.

"Uspeli smo da izborimo Evropu i više nego ubeldjivo, a potom smo se i pojačali, te mislim da bi bio neuspeh da ne stignemo makar do plej-ofa, a smatram da imamo kvalitet da se uz malo sreće na žrebu i plasiramo u grupnu fazu Lige konferencije. Imamo dobru, mladu i poletnu ekipu. Pokazali smo protiv Olimpije i Arsenala iz Tule da imamo pokriće za ambicije".

Visoki ciljevi iz perspektive centarfora nisu izostali ni na domaćoj sceni.

"Nadam se da možemo da osvojimo trofej, bilo bi lepo da ukrasimo ovaj period na taj način. najrealnije je da to bude u Kupu Srbije jer se igra na jednu utakkmicu i u tim situacijama sve je moguće. Veća je mogućnost da dobiješ Zvezdu ili Partizan, dok je u prvenstvu neophodno da u kontinuitetu slaviš i da uspeš da idržiš trku od preko 30 utakmica. Ipak, ništa nije nemoguće, naše je da se borimo, da igramo i da idemo iz duela u duel na pobedu", istakao je Jovanović.

PROTIV ZVEZDE I PARTIZANA (NI)JE KAO SA DRUGIM RIVALIMA

Posebnu pažnju dvojac Čukaričkog ptivlači u utakmicama sa timovima u kojima su ponikli, a na duele sa Crvenom zvezdom i Partizanom gledaju različitim očima.

"Kada je motivacija protiv Zvezde ili Partizana u pitanju, meni je isto je kao protiv svakog drugog rivala. U svakomm susretu idem na pobedu, uz maksimalno zalaganje, ko go d da je na drugoj strani", rekao je Kovač, koji je na pitanje da li postoji želja da crveno-belima u direktnim susretima pokaže da su pogrešili jer mu nisu pružili šansu rekao:

"Više se obazirem na Čukarički i na inostrani angažman, a kad se bolje afirmišem valjda će u Zvezdi prepoznati ono što nisu na vreme".

Sa druge strane, Jovanović ne krije posebnu inspiraciju protiv klubova sa Topčiderskog brda.

"Na svakoj utakmici želim da dam gol ili asistiram, da doprinesem pobedi, ali nije isto kada igraš protiv Partizana, Zvezde ili Vojvodine, ili kada igraš protiv klubova poput Javora, Metalca, Mačve... Bez želje da ikoga uvredim ili potcenim, nije isti osećaj niti uzbuđenje, ali to je normalno i te derbi utakmice donose mnogo više želje nego druge. Volim Partizan od detinjstva, to i ovde znaju svi, ali još u Turskoj na pripremama sam rekao da bih im dao pet golova da mi se ukaže prilika. Nema tu sentimentalnosti, ipak, više bih voleo kad bih mogao da dam pet golova Zvezdi", kazao je centarfor.

KOVAČ PRIMER BRATU

Poput Stefana Kovača, kroz čitavu školu Zvezde prošao je i njegov mlađi brat Vukan, ali ni vezista rođen 2001. godine nije dobio šansu u matičnom klubu.

"Vukan Trenutno igra za Modriču u Republici Srpskoj. Snalazi se, imao je dve operacije kolena i prošao je kroz težak period. Neophodno je da naporno radi da bi se vratio na stare staze. Trudim se da mu pomognem na psihološkom planu, da mu budem pozitivan primer i da mu moje iskustvo bude putokaz. Bio je i ostao talenat i samo je potrebno da to nadogradi kroz rad", otkrio je vezni fudbaler.

JOVELJIĆ VEZA

Po dolasku u Jovanovića u Čukarički vezista i napadač došli su u situaciju da prvi put sarađuju imajući u vidu da su bili rivali u dresovima Crvene zvezde i Partizana, ali i mlađih selekcija Bosne i Hercegovine i Srbije.

"Poznajemo se 7-8 godina, ali se nismo previše družili. Stefan je bio u Zvezdi, ja u Partizanu i nismo imali nekih zajedničkih interesovanja. Ipak, u Čukaričkom funkcionišemo dobro, kao i svi ostali. Ekipa je kompaktna i nije bitno ko je odakle došao. Svi delujemo ka jednom cilju, da ostanemo što bolji i da ostvarimo što više pobeda", rekao je Jovanović, nekadašnji Orlić.

Centarfor je potom dodao da imaju pregršt zajedničkih prijatelja, a da im je najbliži Joveljić.

"Sa Joveljićem sam bio cimer u reprezentciji 6-7 godina, i ostali smo dobri, čujemo se često".

Na račun napadača Ajntrahta reči hvale imao je i Kovač.

"Sjajan momak, čujemo se posle svakog uspeha, čestitamo jedan drugome, ali u poslednje vreme postizao je dosta golova te sam imao povoda nešto češće da mu odam priznanje".

NA METI 23 GOLA

Kada su lične ambicije u pitanju, dvojac je jasno definisao želje.

"Cilj pred prolećnu sezonu bio mi je oko deset golova što sam i ostvario, te je sada lestvica postavljena više. Želim da igram sve bolje i bolje, pa bi 15 golova bilo učinak kojim bih bio zadovoljan", kazao je napadač iz Leposavića.

Za nijansu skromnije ambicije ima Kovač, logično s obzirom na to da i ima nešto manje ofanzivnu ulogu.

"Nisam ranijih sezona postavljao individualne ciljeve i razmišljao na tu tuemu, ali sam pred aktuelnu sezonu postavio metu i voleo bih da postignem od šest do osam pogodaka do kraja takmičarske godine".


tagovi

Đorđe Jovanović

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara