Mira Andrejeva (Reuters)
Mira Andrejeva (Reuters)

Princezo, raduj se i pusti ih nek se bore sami sa sobom

Vreme čitanja: 3min | pon. 08.06.26. | 10:13

Mira Andrejeva je osvojila Rolan Garos, mada nismo čuli da je neko pružio ruku ruskoj teniserki

Možda najsmešnija scena Rolan Garosa ove godine je pojava Mire Andrejeve - tek svršene devetnaestogodišnjakinje inače - na meču muškog finala Rolan Garosa između Aleksandera Zvereva i Flavija Kobolija, gde je malo bolela glava više nego što treba. Nije Mira popila aspirin ili andol, ko šta voli od ponuđenih analgetika, pošto se očigledno pojavila mamurna posle slavlja prve osvojene grend slem titule, sa pravom. Končita je sprovela Miru kroz čari tekile i ostalih meksičkih alkoholnih specijaliteta za koje Martinesova zna još od davnih dana, tako da je Andrejeva nosila one naočare iz Diznijevih ostvarenja, pokušavajući da sakrije kakva je žurka bila subotnjeg popodneva i subotnje večeri.

Elem, dolazimo do nekih političkih situacija o kojima ne želi niko da priča, ali na koje moramo da se osvrnemo "for the love of the game", što vole da kažu oni koji prate sve. Došli smo do situacije da zbog činjenice da je mala Mira rođena, odrasla i odgajana kao Ruskinja, da se neki ljudi prave kao da se ništa nije desilo. To je nepravda prema ovom detetu kao sportisti, kao teniserki, bez obzira kakve geopolitičke ratove bilo ko vodi.

Dobro, kako je, tako je. Oružani sukobi, Rusi "zločinci", šta već ide u narativ koji najviše odgovara onima koji i kontrolišu celu situaciju u medijima i oglašavanju, sve je to u redu. Ispoštovaćemo vas zapadni mediji, jer vi krojite sve sudbine, ali dajte malo ljudi da pričamo o sportu.

Prosto je neverovatno da se niko od svih tih velikana nije udostojio da čestita Miri Andrejevoj osvajanje prve grend slem titule, Rolan Garosa pre svega. Gde ste sada gospodo? Da li je toliko bitno što je Mira pre 19 godina rođena u Rusiji, da detetu ne možete čestitati? Očigledno jeste.

Izabrane vesti

Ako morate da pogađate ko je jedini čestitao Miri Andrejevoj na prvoj grend slem tituli - valjda prvoj od mnogih - teško da bi vam bilo potrebno više od dva pokušaja. Pa naravno, Novak Đoković. GOAT koga ne interesuju te stvari, koji uvek prvi skida kapu i prvi zna da pohvali ko god da je. To je čovek koji je vodio u setovima i imao brejk prednosti protiv istog ovog Aleksandera Zvereva i izgubio, gde ga je nemački Rus izbušio na Olimpijskim igrama i na kraju mu oteo olimpijsku medalju. To vam je Nole, čovek sa kičmom, ne samo za ove njegove protivnike na podlogama, nego za neke mnoge druge stvarima o kojima su mnogi primorani da ćute.

🚀🚀🚀🚀🚀

Lajv u Mozzartu je nikad dinamičniji, pregledniji, jasniji, a zašto? Pa da bi se tvoj osećaj za sledeći gol ili plus poena pretvorio u potencijalno dobitni tiket brže nego što Italijan srkne kraći espreso na putu do posla

🚀🚀🚀🚀🚀

Ako razumete neke stvari, onda razumete zašto svi ostali ćute. Pa prvi su se utrkivali svi ti njegovi rivali da čestitaju pre svega Igi Švjontek kad je onomad osvajala, svima su skidali kapu, svima su ulazili pod kožu, a nisu čestitali detetu koje je pokorilo parisku šljaku kao niko još od Monike Seleš. Ima li to smisla? Pa, nema. Sami zaključite, neka sve ovo bude štipaljka koja vam drži oči.

Nećemo u spoljnu politiku, odnose i trenutnu situaciju. Dajte da se bavimo samo sportom. Da kažemo, "ej ljudi, pa dete od 19 godina osvojilo Rolan Garos". Neka je sa Saturna ili iz porodice Amiša. Pa, kao da je bitno?!

Neka, ne mora niko da čestita. Princezo, ti se raduj. Kraljica si tenisa.

A "oni"? Pa, nek se svađaju sami sa sobom.


tagovi

Rolan Garoszenski tenisMira Andrejeva

Sledeća vest