Novak je pre par godina krenuo sa kalkulisanjem rasporeda, ali u tom kalkulisanju on se načisto pogubio. Ja, verujem i svako drugi razuman ko se razume u sport, nisam naravno pristalica da on igra svaki turnir. Ali ipak, neki red mora da se zna, šta igra, kako igra i koliko igra. Njegov raspored je potpuno haotičan od prošle godine, ne zna se kad hoće peak forme, ni kada hoće da ostane u formi, ni kada hoće da se odmori od svega, ništa. Šamara kao Maksim po diviziji. Pa evo pogledajte samo: odeš na početku sezone u Brizbejn, ne znam zašto. To je nešto što nije radio ni kada je bio na vrhuncu karijere, ali ajde, kao neka aklimatizacija, zagrevanje za Australiju... ok. A onda u tom Brizbejnu prijaviš i singl i dubl (sa Kirijosom) pa igraš na dva fronta... Em nisi uzeo 100. titulu u singlu, em u dublu ništa nisi uradio, em si umoran i iscrpljen došao u Melburn i na kraju se povredio u četvrtfinalu i predao polufinale... Pa onda napraviš pauzu mesec dana da se oporaviš, pa odeš u Dohu, gde opet prijaviš singl i dubl (da bi bio sa Verdaskom na oproštaju). Pa u singlu izgubiš prvo kolo, jer si počeo sa treningom tri dana pre tog turnira... Pa odeš u Indijan Vels, nespreman jer si u Dohi odigrao čitav jedan meč u singlu pa i tamo izgubiš prvo kolo... Pa ti dođe iz dupeta u glavu da se mnogo zezaš, pa u Majamiju se preforsiraš preko svojih mogućnosti, odigraš finale, ali ujedno i umreš - jer si na turnir došao sa nikakvom fizičkom spremom, i u finalu te bukvalno spatulom skidaju sa terena, da bi onda otišao u Monte Karlo tako izmrcvaren i ispao u prvom kolu. Pa uzmeš onda mesec dana da se oporaviš od svega i zaboraviš na tenis pa u Madrid dođeš nespreman, da ne pominjemo da je svhra posete zapravo bila da vodiš Laures nagradu (kao da nisi moga otkazati turnir pa doći sam za sebe avionom i voditi to). Pa kad si tu izgubio u prvom kolu, onda shvatiš da ćeš isto tako proći i u Rimu, pa isti preskočiš a odeš u Ženevu, nedelju dana pred Pariz. Ok, uzmeš tu 100tku konačno, ali odeš u Pariz umoran i fali ti gasa u polufinalu jer igraš tri nedelje u kontinuitetu na dva dana. Pa u London dođeš opet 10 dana ranije nego što bi trebalo ne bi li se deca igrala po travi, a žena razgledala znamenitosti grada i igraš nekakve egzibicije nevažne pa opet se povrediš u četvrtfinalu i nemaš snage u polufinalu. Pa pauza, pa umesto bar 1 Mastersa u Americi, 4 nedelje na Mikonosu sa Sabalenkom, a u Njujorku se forma gradi u prvim kolima od po 5 sati. Pa pauza, selidba u Atinu pa odatle pravo u Šangaj. Pa iz Šangaja na neku nebitnu egzibiciju u Rijad, a tu je minorni turnir koji bracika organizuje, pazi sad, u Atini?! Na kraju će iz svega toga najverovatnije da "ispašta" učešće na Mastersu u Parizu, a veliko je pitanje i šta će biti sa završnim Mastersom. Da se razumemo, nije ovo nikakva kritika. Novakova karijera, njegovo puno pravo da odlučuje. Ali je velika šteta što je on sam sebe diskvalifikovao iz priče o osvajanju ovih najvećih turnira. Niko od ovih igrača koji su pobedili Novaka ove godine, osim Sinera i Alkaraza, ništa spektakularno nisu odigrali, koliko je Novak bio apsolutno nespreman jer mu je fokus na nekim potpuno levim stvarima.