Šta kažete, Hrvati kaliraju? Neće biti...

Vreme čitanja: 14min | sre. 17.06.26. | 13:41

Kad god bismo im ’skratili’ uzletište - a dobar deo ovdašnje javnosti priželjkivao podbačaj - oni su lestvicu podizali. I tako sve dok je nisu podigli do visina o kojima i neke mnogo moćnije zemlje, stare fudbalske civilizacije, mogu samo da maštaju

Nije to više to, nisu ta klasa, nemaju Bobana, Prosinečkog, Šukera, Bokšića, Jarnija, Asanovića... U nas sada već dobro razrađena čaršijsko-kafanska ’opservtorija’, ovako je otprilike započela s procenjivanjem kvaliteta hrvatske fudbalske reprezentacije, što će kasnije postati ritual pred svako veliko takmičenje. Otkako smo zakoračili u novi milenijum - ista mantra. Od tada, Vatreni su redom ostajali i bez braće Kovač, Igora Tudora, Darija Šimića, Nika Kranjčara, Eduarda, Ivice Olića, Darija Srne... I uvek je bilo isto: nije to-to. Tako i danas. Nakon što su se penzionisali neki od heroja iz Rusije i Katara, poput Mandžukića, Ćorluke, Rakitića, Vrsaljka, Brozovića, Lovrena... deluje da smo kao od šale ispalili uobičajene prognoze.

Da li se radi o ljubomori, komšijskoj zavisti protkanoj kroz genetski god ovdašnjih naroda (oličenoj u dobro nam znanoj „da onom do nas crkne krava“), ili možda u traganju za zerom utehe usled sopstvenih havarija, manje je važno. Suština je ista, baš kao i epilog: kad god bismo im ’skratili’ uzletište - a dobar deo javnosti priželjkivao podbačaj - oni su lestvicu podizali. I tako sve dok je nisu podigli do visina o kojima i neke mnogo moćnije zemlje, stare fudbalske civilizacije, mogu samo da maštaju godinama unazad.

Izabrane vesti

Pa da krenemo od činjenica. Mundijal u Meksiku, Sjedinjenim Državama i Kanadi, Hrvatska dočekuje kao etablirana reprezentativna sila. Uprkos tome što poseduje daleko manje resurse od svojih konkurenata iz tog visokog društva, kontinuitet učestvovanja na velikim takmičenjima uspela je da pretvori u kontinuitet velikih rezultata. Svet je naučio da je poštuje. I to potpuno opravdano.

S finalom iz Rusije, te dva treća mesta, Hrvatska spada u najuspešnije reprezentacije na planeti. Posebno ako računamo od 1998, kada se prvi put pojavila na najvećoj fudbalskoj smotri... Od tada, više polufinala zabeležile su samo Nemačka i Francuska - po četiri. Tri imaju još Holandija i Brazil, dok iza kaska čak i vladajući prvak sveta - Argentina, sa dva. Primera radi, velesile poput Italije, Španije i Engleske, zbirno beleže tri ulaska među četiri u poslednjih 28 godina, koliko je Hrvatska sama sakupila?!

S takvim ’portfolijom’, logično, četa Zlatka Dalića teško može da izbegne ulogu jednog od favorita za plasman u završnicu, bez obzira na te uobičajene ocene da je ’kalirala’.

"Od naših ljudi, navijača, pa i suparnika, oseća se da očekuju puno. Rastu i pritisak i euforija, a to nije dobro“, pričao je Dalić neposredno pre nego što će okupiti ekipu. „Puno je velikih reprezentacija koje imaju dobre igrače, biće teško. Ja jesam optimist, svesni smo svojih kvaliteta, osvojene medalje guraju nas u ulogu favorita. Trudim se da to ne utiče na mene. Naš cilj je uvek plasman na Svetsko prvenstvo, sve preko toga je plus, van naših realnih dometa. Mi nemamo tako veliki izbor fudbalera kao neke druge zemlje, nemamo ni pravi stadion na kojem možemo da igramo utakmice kod kuće, pa opet pravimo veoma dobre rezultate, u prvom redu zaslugom naših momaka“.

(1,77) ENGLESKA (3,50) HRVATSKA (4,80)

Vatreni su zadrži nukleus tima. Luka Modrić, Ivan Perišić i Mateo Kovačić i dalje su tu. Ispraćali smo ih onoliko puta u penziju, oni odolevaju, ne predaju se. Štaviše, iza Perišića je sjajna ’dabl-dabl’ sezona u dresu PSV Ajdhovena (10 golova i 16 asistencija) iz koje smo mogli da zaključimo da bi 37-godišnji as i dalje mogao da odigra 20-30 minuta na najvišem nivou, u nekom od top klubova. Istina, Modrić i Kovačić imali su problema s povredama, no očekuje se da do eliminacione faze budu tip-top.

Usled pozamašnih godina ove trojice, ocene su da bi Hrvatska od ovog SP, pa ubuduće, ponajpre mogla da se oslanja na vrlo kvalitetnu odbranu i da od nje krucijalno zavisi. Joško Gvardiol, supertalentovani Luka Vušković i Josip Stanišić predstavljaju visoku evropsku klasu, s tim da ni Josip Šutalo nije za potcenjivanje, imajući u vidu da tek dolazi u najbolje godine. Defanzivni roster popunjavaju iskusni Duje Ćaleta Car (nije isključeno da bi mogao da bude starter) i Marin Pongrančić, dvojica centralnih bekova iz ozbiljnih klubova i ozbiljnih liga.

Očigledan je problem s kvalitetnim bekovima. Zbog toga će Dalić gotovo izvesno kombinovati i menjati formaciju u zavisnosti od protvnika i vrste izazova. Tako smo u poslednjim prijateljskim utakmicama videli Gvardiola kao klasičnog levog beka u postavci sa četvoricom pozadi, te kao levog štopera u sistemu sa tri igrača u defanzivnoj liniji...

Modrić i GvardiolModrić i Gvardiol

U odnosu na Katar Hrvati nemaju Marcela Brozovića, i to jeste važan faktor. Čast Lovrenu, Vidi, Oršiću, Majeru, Sosi, Juranoviću - karakter i kvaliteti veziste Al Nasra najviše će faliti. Njegova čvrstina, mirnoća na lopti i čitanje igre, puno su značili pre svega kreativcima iz veznog reda - da mogu da se ’opuste’. Prava zamena za Brozovića ne postoji, i Hrvatska tu jeste tanja nego pre četiri godine, međutim ne treba zanemariti da su u međuvremenu ’nadošli’ Martin Baturina i Petar Sučić. S njima dvojicom, taj ofanzivni deo veze, podignut je na viši nivo.

Posle samo jedne sezone u dresu Koma o Baturini se priča kao o momku koji će biti prodat u neki od najvećih klubova za 70-80 miliona evra. S druge strane, Sučić je postao redovan starter u Interu, ističe se taktičko-tehničkom svestranošću i jedan je od onih igrača koji omogućava Daliću da tokom utakmice transformiše i postavku i sistem.

"Pomoćno osoblje" u vidu Vlašića, Pašalića, Luke Sučića, Jakića ili Fruka možda 'na prvu loptu' ne uliva bogzna kakvo poverenje, ali i to su sve momci iz najjačih liga, ili će od jeseni biti...

Kao po pravilu, o napadačima se govori kao o najslabijoj karici hrvatskog tima. Andrej Kramarić nije klasična ’devetka’, u veteranskim je godinama, pa ipak, mnogi ga vide kao prvi izbor za najisturenijeg igrača na premijeri protiv Engleske. Pored legende Hofenhajma tu su trojica ’teškaša’ sličnih karakteristika - Ante Budimir, Petar Musa i Igor Matanović.

Ovaj potonji najveća je nepoznanica, ako izuzmemo dobre poznavaoce Bundeslige. Korpulentni centarfor rođen u Hamburgu igrao je za U15 reprezentaciju Hrvatske, onda je nosio nemačku 'devetku' u selekcijama do 17, 18 i 19 godina, da bi se 2022. vratio korenima. Za A tim komšija igra od 2024, međutim potpuno je eksplodirao tek u sezoni za nama, u dresu Frajburga. Sa svojih 1,94 raznosi sve pred sobom, izuzetan je u skoku, ume dosta toga i nogom da odradi, a nakon 15 golova za Brazilce iz Brajsgaua cena mu je proletos skočila za više od 100 odsto (na 22.000.000 evra), pa je trenutno najvredniji hrvatski napadač.

Čekaće Matanović šansu sa klupe, pa ukoliko mu Dalić da minute, mogao bi da bude jedno od prijatnijih iznenađenja turnira...

Modrić i DalićModrić i Dalić

Ako je i bilo nekih zamerki na spisak iskusnog stručnjaka, one se uglavnom tiču te ofanzivne linije, odnosno izostavljanja prvog strelca Balkana Diona Drene Belja, čoveka koji je u dresu Dinama protekle sezone postigao 38 golova.

"Čestitam Dinamu i Belji koji je zaista bio blizu. Konkurencija je jaka. Imamo Kramarića i Budimira koji su nesporni, a tu su još Musa i Matanović“, počeo je svoje obrazloženje hrvatski selektor nakon objave konačnog spiska. „Musa igra jako dobro u MLS-u, bio je sjajan u martu. Matanović igra u Bundesligi, prvi je strelac Frajburga, igra finale Lige Evrope. Ja sam Belju pre tri godine zvao u reprezentaciju, imao je svoju priliku. Jedini razlog zašto nije na spisku je konkurencija. Bilo je dilema oko Luke Stojkovića, Majera, napadača... Majer, nažalost, od poslednjeg okupljanja u Americi nije započeo nijednu utakmicu. Sigurno je da će se on vratiti, njegov status u klubu je uticao da ga sada nema. Znam da ima puno pitanja, ali stojim iza ovog spiska. Čuvam ambijent, to mi je pored kvaliteta najvažnije“.

Proslavljeni ofanzivac Parme, Čelsija i Benfike, osvajač bronze sa Vatrenima ’98. u Francuskoj - Mario Stanić (54), kazao je u razgovoru za Mozzart Sport da u Dalićev izbor ne treba sumjati.
Manje-više to je ono što se očekivalo. Da, bilo je nekih polemika zbog nepozivanja Belje i Stojkovića koji su imali odličnu polusezonu u Dinamu, ali kad pogledate generalno šta je sve hrvatska reprezentacija napravila pod Dalićem, onda zaista ne bi trebalo stvaljati previše primedbi i sumnjati u njegov odabir. Naravno da će svaki čovek imati neku svoju viziju, neke svoje ideje. Mnogo je teško zadovoljiti široke mase”...

Precizno govoreći, Dalić je najuspešniji hrvatski selektor svih vremena i uveren sam da je odabrao ono za šta smatra da mu je najnužnije. Mi možemo da polemišemo, da imamo drukčije mišljenje - ono što je činjenica, jeste da on ima maksimalan kredibilitet. Makar s moje strane”.

Huan Sebastijan Veron i Mario StanićHuan Sebastijan Veron i Mario Stanić

U nekim intrenim razgovorima i analizama oko nepozivanja Belja, pojedine kolege nametnule su temu za razmišljanje kroz zanimljivo pitanje: da li je hrvatska reprezentacija toliko jaka da joj napadač Dinama nije potreban, ili je HNL toliko slaba, pa Dalić ne ceni naročito tih 38 komada?
“Ne bih se usudio da kažem kako selektor ne ceni domaću ligu. Ipak je dosta igrača pozivao ranije iz HNL-a“, nastavlja priču Stanić. „Pre bih rekao da je problematika u profilu igrača. Nama su svi napadači sličnih karakteristika - i Budimir i Matanović i Musa. Pa i sam Beljo. Govorim profilno... Očigledno je da se Dalić tu opredelio za ono što je već provereno. I pazite, još jedna stvar: postoji u tom trenerskom poslu nešto što se zove dinamika grupe. Šta hoću da kažem - nije samo pitanje da li je neko u datom trenutku bolji, ili je u formi. Bitne su i neke druge stvari. Turnirska takmičenja su specifična, zahtevna, ona ne počinju s prvom utakmicom. Imate tu najdosadniju fazu - to je iščekivanje. Ovo govorim kao bivši igrač, jer sam to osetio. U tom iščekivanju događa se mentalna priprema. Sve su to posebne vrste izazova. Moraš da razmišljaš i o ponašanju igrača, o njihovom međusobnim odnosima, ko će kako na šta da reaguje. Onda se u tim nekim dilemama desi da se vratiš na stare, proverene opcije. Ovo, naravno, ne znači da je Beljo precrtan. Siguran sam da će ubuduće biti deo reprezentacije, pogotovo ako nastavi ovako. Ponoviću: sve što je do sada napravio sa Hrvatskom, daje Daliću za pravo da bira kako misli da je najbolje. Zaslužio je da mu se veruje. Na kraju krajeva, ko donosi odluke snosi i odgovornost”.

Zlatko Dalić potpuno je zbunio javnost nekim odlukama tokom prijateljskih utakmica protiv Kolumbije, Brazila, Belgije. Maltene u svakom meču, druga postavka. Onda ona izjava kako uigrava tim da Englesku napadne sa trojicom pozadi, a potom protiv Slovenije, u generalnoj probi, izađe u 4-2-3-1?!
Taj deo oko formacije dosta je zanimljiv i meni, nestrpljiv sam da vidim s kojom ćemo izaći na Engleze. Mislim da Hrvatska ima fleksibilnost. I taktičku, i formacijsku, i po profilu igrača. Selektor je toga svestan, zato se i ne libi da menja, proba razne varijante. E sad, s kojim će sistemom ući u određenu utakmicu, to je mnogo teško reći. I po tom pitanju od mene ima apsolutno poverenje. Verujem da će odabrati ono što je najbolje. Na kraju krajeva, stvari se menjaju i tokom utakmice. Često se pripremamo za jednu stvar, a dogodi se druga, utakmice se iznenađujuće odmota, pa moraš da reaguješ sa klupe. U pripremnim utakmicama ne otkrivaš sve karte. To je još jedan vid taktičke pripreme, nadmudrivanja. Verujem da sada ni Englezi ne znaju u kojoj ćemo formaciji početi, da li sa tri ili četiri pozadi. U ovom času to niko ne zna”.  

Imajući sve ovo u vidu, Stanić ne može da pretpostavi ni da li će Vušković i Gvardiol zaigrati kao štoperski tandem...   
Iskreno, ne znam. Prvo je pitanje da li će igrati sa tri ili četiri u poslednjoj liniji. Ono što je poznato, sve uspehe do sada Dalić je napravio sa četvoricom u liniji, dok smo mi ‘98. bronzu uzeli sa 3-5-2. U krajnjem slučaju, zavisi i od Dalićeve procene kako će Englezi da se postave. Gde vidi njihove slabosti, da li će nas pritiskati s jednim ili dva napadača... I na osnovu toga gradiš igru i taktiku. Nije baš sve do nas”.

Biće puno lakše pričati posle te prve utakmice. Oni jesu najjači protivnik u grupi, ali su i protivnik s kojim Hrvatska ume da igra i kog je pobeđivala, s kojim ima pozitivna iskustva”.

Ono čime Hrvati uvek mogu da se pohvale jeste izuzetan ambijent u nacionalnom timu. Svesni vrednosti i značaja onoga što imaju, brižljivo ga neguju. I tako je godinama unazad. Taj kult reprezentacije, izgrađen još krajem prošlog veka, znači ’ekstra vrednost’ na svakom velikom takmičenju. Oličen je, između ostalog, u pristupu svakom novom članu nacionalnog tima. U takozvanoj inicijaciji. Utisak je da na tom polju vlada savršena sinergiji javnosti, medija, selektora, čelnika saveza...

Kada mladi igrač zablista u svom klubu, ili napravi veliki transfer - to će biti maksimalno ispraćeno, pohvaljeno. Ali naročitu euforiju nećete videti. Jer klub je klub, a reprezentacija je reprezentacija. Tek kada se igrač dokaže u ’kockastom dresu’, dobiće poseban naklon, priznanje čitave nacije i status nacionalnog heroja. Tako se gradi iliti čuva davno uspostavljena hijerarhija u ekipi, pa i neophodan mir u javnom prostoru, zahvaljujući kom selektor mnogo lakše funkcioniše.    

Dobar primer imali smo nakon martovske pobede Hrvatske nad Kolumbijom (2:1), u kojoj Luka Vušković postigao prvi gol za reprezentaciju. Mada se radi o najtalentovanijem štoperu Bunundeslige - pa u šire - mada mu je vrednost narasla na 60.000.000 evra, a za njegove usluge počeli da se raspituju Bajern, Real, Barselona, kolega iz Sportskih novosti Dražen Antolić nije padao u ekstazu. Napisao je vrlo jednostavno: Mali je dobro odigrao i svaka mu čast. Mogao bi da bude novi Vedran Ćorluka!  

Tako je mlađanom Vuškoviću ’icrtana’ putanja kojom treba da ide. Iako već u 19. godini štoper na nivou Ćorluke, s potencijalom da postane viša klasa, Luki je ’objašnjeno’ da će za svoje mesto pod suncem u nacionalnom timu tek morati da se izbori. Da još nije ni Ćorluka, a ne čudo od igrača i zvezda Hrvatske.

Put do tog pravog ambijenta, kulta, dug je i prilično komplikovan. Mario Stanić pojašnjava:
To je hrpa detalja. Ljudi često govore o taktici, ko kako igra - visoko, nisko; govore o energiji, pristupu. Rekao sam već: grupna dinamika, mentalna priprema, individualna priprema, sve su to zasebni segmenti, ništa manje bitni. I svi oni utiču na ambijent. Bitni su i rezultati, naravno. Bez rezultata sve ide puno teže, razume se. Oni ti podižu samopouzdanje, govore da si na pravom putu. Prave gard s kojim izlaziš na teren. Puno stvari mora da se posloži da bi došli rezultati. Dobar ambijent onda dođe kao kruna svega”.

Kad je sve tako postavljeno, jedan loš rezultat, jedan poraz, ili eliminacija u ranoj fazi tunira, ne remete ništa. Atsmoferu pogotovo ne mogu da naruše loše igre u prijateljskim utakmicama. Hrvatska se nije proslavila u dve poslednje...
Ja uopšte ne pridajem značaj tome. Ovo protiv Belgije i Slovenije... Ni rezultatima, ni kako smo igrali, niti u kom sistemu. Zašto? Pa svima je u glavi Svetsko prvenstvo. Igrači su glavom već bili tamo. Ono što je važno bilo izvući iz tih mečeva izvučeno je. To je povratak u ritam rekonvalescenata Luke Modrića, Matea Kovačića i Joška Gvardiola. Pored toga, bitno je to što se niko nije povredio. Tako da ne bih te utakmice gledao kroz neke posebne naočari. Sve je to samo zagrevanje za ono što nas čeka”. 

 Jedan gol menja sve! ⚽ Zaokruži 3+ u prvih 10 minuta! ⏱️

Hrvati su u SAD, Kanadu i Meksiko otputovali sa čak 18 igrača iz ’liga petice’. To je više negoli pre četiri godine (15), a više je i u odnosu na Rusiju (16). Pa opet, kao što smo konstatovali - mnogi će reći da su komšije slabije nego u Kataru. Naš sagovornik kaže da se ne bi zaletao s takvim ocenama.
Nije to lako proceniti... Može da te iznenadi igrač koji nije imao sjajnu sezonu. Pravo je pitanje zapravo ko je tu u prednosti - da li igrači koji su igrali u kontinuitetu u najjačim ligama, i dobro se potrošili, ili oni što dolaze svežiji, imaju kvalitet, a manje su igrali? Ne treba zanemariti ni to gde se igra, kakvi će biti vremenski uslovi. Pa onda prvi put ovaj format sa 48 ekipa... Tek ćemo da vidimo kako će to da izgleda, ko će kako da se prilagodi. Moj stav je da ovaj turnir kreće od nokaut faze, kad ostanu 32 reprezentacije. Dalje idu prva dva iz grupe, plus osam najboljih trećeplasiranih. To znači da su šanse da se prođe poprilično velike za svaki tim koji ima nekakav kvalitet. I onda tek počinju prave borbe. Igra se jedna utakmica, nema popravnog. Tad do izražaja dolazi taj kult, onaj ambijent o kom smo pričali, samopouzdanje. E, tu je Hrvatska jako, jako neugodna. Mnogo ju je teško pobediti i izbaciti sa turnira. Pravi, onaj ukupni kvalitet, do izražaja dolazi u nokaut fazi”.    

Drugo i treće mesto sa dva prethodna Mundijala - opterećenje ili vetar u leđa? Ključno je pitanje. Baš kao i ono što se tiče dometa Vatrenih.  
Lestvica jeste maksimalno podignuta, prirodno je da to kod navijača budi velika očekivanja. Ljudi veruju da je i ova ekipa kadra da napravi nešto sjajno. Da, to može da bude kamen spoticanja ako se momci isključivo fokusiraju na taj deo. Ali znam da Dalić i njegovi saradnici to znaju i da će spustiti loptu, ići korak po korak. Po anketama i kladionicama, koliko vidim, mi smo među ekipama od kojih još niko ne zna šta može da očekuje. I to je dobro. Spominju nas kao veterane, pa kao miks mladosti i iskustva, pa ovako, pa onako... Sve je to lepo. Međutim ono što na koncu odlučuje jeste teren. A tamo je Hrvatsku mnogo teško savladati, kako sam već rekao. Tako će biti i ovoga puta. U tom kontekstu definitivno očekujem da grupu prođemo. Sve posle toga što uspemo da napravimo, biće dobar rezultat. Ne bih im stavljao dodatni teret - morate među 16, morate među osam, morate opet u polufinale. Kao kolega želim samo da im poželim svu sreću ovog sveta”, zaključio je Mario Stanić.

Amerika, Kanada i Meksiko - pozornica za poslednji ples Luke Modrića i Ivana Perišića, izvesno i Matea Kovačića; pozornica na kojoj bismo mogli da svedočimo metamorfozi nekih mlađih momaka: od uzudljivih potencijala do kapitalne vrednosti.

Ključna utakmica Hrvatske na ovogodišnjem Mundijalu biće baš ova večerašnja protiv Engleske (22.00). Pre svega zbog daljeg ukrštanja. Kao drugi u grupi, Vatreni će verovatno na Kolumbiju u 1/16 finala, pa na Španiju u osmini. Kao prvi, imali bi značajno lakši put - neko od trećeplasiranih na startu nokaut faze, a onda možda Meksiko, možda Norveška, Obala Slonovače, Ekvador...

GRUPA L

Prvo kolo (sreda na četvrtak)

22.00: (1,75) Engleska (3,90) Hrvatska (5,00)
01.00: (2,27) Gana (3,20) Panama (3,40)

Drugo kolo (23. na 24. jun)

22.00: (1,35) Engleska (4,90) Gana (9,00)
01.00: (6,25) Panama (3,70) Hrvatska (1,60)

Treće kolo (27. na 28. jun)

23.00: (10,0) Panama (5,50) Engleska (1,30)
23.00: (1,70) Hrvatska (3,60) Gana (5,40)


tagovi

Mario Stanićreprezentacija HrvatskeMundijal 2026

Sledeća vest