(@MNPress)
(@MNPress)

Teorijo verovatnoće, sad se pokaži! Srbija protiv Crne Gore - osam poraza na devet utakmica

Vreme čitanja: 7min | sub. 06.12.25. | 08:10

Čak sedam puta se plesalo na ivici remija - neka dođe danas, nemamo ništa protiv

Kada je trener mlađih kategorija jednog, doduše muškog, rukometnog kluba svetle tradicije iz jednog velikog grada u Srbiji pre par godina, u cilju promocije reaktivirane omladinske škole tog kluba, išao po osnovnim školama i, u saradnji sa njihovim nastavnicima fizičkog vaspirtanja, pokušavao da animira decu, upitavši učenike recimo četvrtog ili petog razreda - da li su gledali neku rukometnu utakmicu u životu, broj onih koji su se javili bio je poražavajući. U proseku, za prste jedne ruke.

Bili su se tek rodili za onaj domaćinski bljesak 2012. i 2013 godine. Posle toga, utakmica tog ranga na reprezentativnom nivou nije bilo ni na vidiku. Pa, ko bi onda trenirao rukomet? To je onaj efekat o kojem je svojevremeno pričao Sale Nacionale. On i njegovi ispisnici zarazili su se košarkom gledajući Kiću, Moku i Praju, generacija Miloša Teodosića uzela je košarkašku loptu u ruke tokom one zlatne ere druge polovine devedesetih. Za Nikolu Kusturicu, Pavla Bačka i njihove drugare treba da zahvalimo upravo srebrnom selektorskom dobu Aleksandra Đorđevića.

Izabrane vesti

Svi bi da budu Đoković, Jokić, Vlahović... Ili, konkretno, Tijana Bošković, Sonja Vasić, Ivana Španović... Samo retki su uopšte imali priliku da se zaljube u Andreu Lekić.

U tom kontekstu, devojke, vi ste već pobedile! U poslednja dva dana, čitava Srbija zna da u rukometu važe jedna pravila 59 i po minuta, a sasvim druga u poslednjih 30 sekundi. Po kafanama se, uz grejanu rakiju i kiseli kupus, raspreda o tome da li blagi „stepbek“ označava pasivan napad. U gradskom prevozu se može čuti da opstrukcija golmanskog podbacivanja u finišu utakmice povlači sedmerac i crveni karton. Na pijaci, tokom kupovine šargarepe i paškanata, kupac i prodavac uz kusur razmene po koju i o tome da li je Srbija „pokradena“ (žargon za oštećena) sudijskim odlukama...

Nije ovo mlada reprezentacija Srbije. Čak naprotiv. Ali, još uvek sazreva. Zvuči kao oksimoron, ali kako i zašto – nije sad tema. Repovi iz bliske prošlosti. Uči i da pobeđuje, i da gubi. Kao što nije bilo mesta onolikoj euforiji nakon jedva sačuvane pobede protiv Islanda, tako apsolutno nije trebalo praviti dramu zbog onakve završnice protiv Farskih Ostrva. Bod je sve što nam je u tom meču trebalo, njega smo i uzeli. I da smo pobedili, danas bismo bili u identičnoj poziciji – da nam je potreban bod protiv Crnogorki za četvrtfinale. Poziciji koju bi svako u našoj reprezentaciji potpisao pred polazak za Nemačku.

Sve što su izabranice Španca Pradesa ponudile u dosadašnjem toku prvenstva, a bilo je toga ihaha, staje u ovih 60 minuta. I tu negde pozivamo u pomoć teoriju verovatnoće. Ili njenu fundamentalnu teoremu – zakon velikih brojeva. Relativna verovatnoća jednog događaja povećava se kada se eksperiment ponavlja više puta. Srbija i Crna Gora od razjedinjenja 2006. godine igrale su devet zvaničnih mečeva, čak osam je naša reprezentacija izgubila, ali sedam puta se plesalo na samoj ivici remija (pobeda neke ekipe, uglavnom Crne Gore, golom ili dva razlike). Neka dođe danas, nemamo ništa protiv!

Kratak vodič kroz istoriju: Referendum u Crnoj Gori o nezavisnosti održan je 21. maja. Desetak dana kasnije reprezentacija državne zajednice koja u tom momentu suštinski više nije ni postojala napravila je iznenađenje u dvomeču baraža sa Rumunijom i - predvođena Dankinjom Anjom Anderson sa klupe, a Bojanom Petrović na terenu – plasirala se na Evropsko prvenstvo u Švedskoj. Na njemu će, ipak, kao pravni naslednik, ujedno i debitant na velikim takmičenjima, učestvovati reprezentacija Srbije, dok će Crna Gora, sa sve gore pomenutom Nišlijkom, kasnije udatom Popović, svojom olimpijskom barjaktarkom, pa selektorkom, krenuti svojim putem.

Neće nam se putevi ukrstiti sve do Evropskog prvenstva u Srbiji 2012. godine i polufinala u Beogradskoj Areni, kada i počinje serija duela za infarkt ovih rivala, kao po pravilu okončavanih u korist protivnika Srbije. Taj prvi poraz verovatno je bio i najbolniji. Vodila je naša selekcija sa 14:11 u finišu prvog poluvremena, poslednje izjednačenje (22:22) imala u 50. minutu, ali je Milena Knežević imala ulogu egzekutora, postigla poslednja tri gola za tadašnjeg olimpijskog vicešampiona, ukupno šest u drugom poluvremenu i povela svoju reprezentaciju ka prvom i do sada jedinom zlatu na velikim takmičenjima. Ono što je zanimljivo, u sastavu Srbije i tada i sada (bile) su Katarina Krpež i Jovana Risović. Bile su tu i tri dama sa danas izuzetno bitnom ulogom oko naše reprezentacije – Andrea Lekić, Sanja Damnjanović i Katarina Tomašević. Kod Crne Gore – aktuelni selektor Suzana Lazović.

Dve godine kanije, Srbija u sličnom sastavu, sada još i sa Draganom Cvijić, nije imala snage da se suprotstavi Crnogorkama na startu Evropskog prvenstva u Osijeku. Vodili smo samo sa 1:0, poslednji put bili u egalu sredinom drugog dela (14:14), tri vezana gola Andree Lekić u finišu nisu mogla da spasu tada aktuelnog svetskog vicešampiona poraza – 19:22.

U osmini finala SP u Nemačkoj 2017. godine, Srbija protiv komšijske selekcije od četvrtog do 17. minuta nije dala gol. I tu je meč praktično bio rešen. Sve vreme smo jurili minus od čak šest i sedam golova razlike, selekcija za koju su tada već nastupali sadašnji aduti Đurđina Jauković, Itana Grbić, Tatjana Brnović, prilično rutinski je sačuvala prednost – 31:29.

Kada smo u drugoj fazi Evropskog prvenstva u Nantu 2018. godine poraženi sa 27:28, to je već počelo da liči na neki kompleks. Jer, niti je takmičarski utakmica imala preteranu težinu – za pretposlednje mesto u grupi, a deveto na šampionatu – em su Srpkinje, posle serije 5:0 krajem prvog poluvremena, vodile u većem delu nastavka i posustale tek u završnici. Katarina Krpež Šlezak postigla je na toj utakmici 12 golova!

Tesan poraz doživeli smo i u borbi za peto mesto na Svetskom prvenstvu u Japanu 2019. godine, što je bez konkurencije najbolji nastup srpskih rukometašica na jednom velikom takmičenju nakon svetskog srebra. Poslednja utakmica na turniru bila je bez takmičarskog značaja – i jedni i drugi bili su već obezbedili plasman u olimpijske kvalifikacije - igrana je u matine terminu, Srbija je bolje počela (6:2), pa je Crna Gora serijom 10:2 preuzela kontrolu nad utakmicom, na kraju slavila sa 28:26.

I onda, najzad, posle pet vezanih poraza, jedini trijumf u dosadašnjoj istoriji međusobnih duela Srpkinje su nad susetkinjama ostvarile na startu druge faze Svetskog prvenstva 2021. godine. Bio je to pravi rolerkoster, i emocionalni i rezultatski. Naše su na poluvremenu bile u ozbiljnom zaostatku (14:18), do vođstva su stigle tek u 54. minutu, na kraju i slavile sa 27:25. Jovana Risović, Jovana Jovović, Anđela Janjušević, Aleksandra Vukajlović, Tamara Kocić i Jelena Agbaba. Njih šest u sastavu i tada i sada. One su te koje će ubediti svoje saigračice da se može. Da Crnogorke nisu nikakav bauk. Da su sa ove planete. Od krvi i mesa.      

Dve utakmice kao jaje jajetu slične, u razmaku od četiri dana, odigrale su Srbija i Crna Gora u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, krajem februara i početkom marta 2024. godine. U Zrenjaninu gol za gol u poslednjih 15 minuta, a onda pogodak za pobedu 31:30 Itane Grbić iz pasivnog napada, nakon sakrivenog dodavanja Tatjane Brnović, 54 sekunde pre kraja. Anđela Janjušević je postigla osam, Jovana Jovović sedam, a Sanja Radosavljević pet golova.

Par dana kasnije u Podgorici, arbitri iz Hrvatske sudili su probijanje našoj reprezentaciji u momentima kada je Jovovićeva pet sekundi pre kraja postigla gol za izjednačenje. Ostalo je 26:25 za Crnu Goru, a dve reprezentacije žreb je spojio u istu grupu i na samom kontinentalnom šampionatu u Debrecinu. Pre nešto više od godinu dana, 29. novembra odigrana je jedina utakmica ovih rivala uzavršena ubedljivom pobedom jednog od njih. Bilo je 24:18 za Crnu Goru, uz čak 11 golova Đurđine Jauković. Sa te utakmice, 10 rukometašica Crne Gore je i sada u sastavu, a devet Srbije, ali trio iz naše startne postave nije nastupao lani na kontinentalnom šampioinatu – Dragana Cvijić, Katarina Krpež Šlezak i Jovana Skrobić.

Nakupilo se dovoljno dugova za naplatu, dovoljno patnje za osvetu, dovoljno primera da se i teorija verovatnoće okrene na našu stranu. Spremite se na „tuču“ (čitaj: utakmicu na mali broj golova), spremite se na igru nerava (neizvesno možda i do poslednje sekunde).

Makar nas čekala Norveška u eliminacionoj fazi – ovo je utakmica koja pravi razliku između samo korektnog turnira i izuzetnog rezultata što vraća veru u srpski ženski rukomet. Četvrtfinale velikog takmičenja – tamo ove godine nisu stigli ni naši košarkaši, ni košarkašice, ni odbojkašice, ni odbojkaši... Rukometašice, imate reč!

MEĐUSOBNI DUELI RUKOMETAŠICA SRBIJE I CRNE GORE

Polufinale EP 2012. (Beograd)           26:27

Grupa EP 2014. (Osijek)                 19:22

Osmina finala SP 2017. (Magdeburg)  29:31

Druga faza EP 2018. (Nant)              27:28

Za 5. mesto SP 2019. (Kumamoto)      26:28

Druga faza SP 2021. (Granoljers)        27:25

Kvalifikacije za EP 2024. (Zrenjanin)   30:31

Kvalifikacije za EP 2024. (Podgorica)   25:26

Grupa EP 2024. (Debrecin)               18:24

SVETSKO PRVENSTVO ZA RUKOMETAŠICE, DRUGA FAZA (NEMAČKA I HOLANDIJA)

Petak

GRUPA 1 (ROTERDAM)

Japan - Mađarska 26:26 (7:8)

Švajcarska - Danska 23:26 (13:17)

Rumunija - Senegal 37:17 (21:7)

GRUPA 4 (DORTMUND)

Angola - Brazil 26:32 (15:18)

Švedska - Južna Koreja 32:27 (20:11)

Češka - Norveška 14:37 (8:18)


tagovi

ženska rukometna reprezentacija SrbijeSvetsko prvenstvo za rukometašiceŽenska rukometna reprezentacija Crna Gora

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara