Aleksandar Atanasijević
Aleksandar Atanasijević

INTERVJU - ALEKSANDAR ATANASIJEVIĆ: Dugo čekamo zlato, ali pre toga je pritisak za Olimpijske igre

Vreme čitanja: 13min | uto. 16.07.19. | 09:02

Jedan od najboljih odbojkaša na planeti u razgovoru za Mozzart Sport dotakao se mnogih zanimljivih tema, ističući u prvi plan kvalifikacioni turnir za plasman u Tokio 2020.

Kada je Aleksandar Bata Atanasijević pre 10 godina kao dominantan MVP doveo Srbiju do titule prvaka na Svetskom prvenstvu za reprezentacije do 19 godina, bilo je jasno i laicima da je srpska odbojka dobila novo čudo.

Poređenja sa tada najboljim korektorom sveta su bila neizbežna. Atanasijević je zbog brojnih sličnosti odmah najavljen kao „novi Ivan Miljković“. Iz te kože tada nije mogao. Ali danas on više nije naslednik Ivana Miljkovića. Bata je sada jedan od petorice najboljih igrača sveta. Izgradio je svoje ime u svetu odbojke. Nadimak Magnum 14 dobijen u Italiji koja najbolje poznaje i najviše voli odbojku slikovito objašnjava koliko poštovanje u svetu ovog sporta ima naš as.

Izabrane vesti

Najbolji srski odbojkaš je danas idol mladih kao što je to nekada bio njegov uzor Ivan Miljković i sada nam ostaje samo da se nadamo da će se u srpskoj odbojci pojaviti „novi Atanasijević“. Poređenja s Miljkovićem su izbledela iz Batine karijere.
Iskren da budem, drago mi je što se više ne priča o tome. Nije bilo lako ući u reprezentaciju posle Ivana. Zajedničko nam je bilo što smo obojica ponikli u Parizanu, što nosimo broj 14 i što igramo istu poziciju. Ušao sam u reprezentaciju kada je on bio prvi korektor. Neverovatan je igrač bio, ali drago mi je što sam sebi izgradio ime da me ne porede ni sa njim”, kaže 28-godišnji Atanasijević u intervjuu za MOZZART Sport.

Desetak godina posle tih prvih poređenja, gde je karijera Aleksandra Atanasijevića danas u odnosu na Miljkovićevu?
„Možda sam na klupskom planu učinio i više, ali stvari koje je on uradio u reprezentaciji su neverovatne. On je osvojio skoro sve s reprezentacijiom, a nadam se da ću i ja imati priliku da osvojim još medalja jer se one pamte. I da se približim Ivanu”, s velikim poštovanjem priča Bata o slavnom prethodniku.

Zajedničko im je mnogo toga u odbojci, ali i to što su miljenici nežnijeg pola. Nemoguće je sedeti sa Batom, a da se žene i devojke ne okrenu i ne bace pogled ka njemu. 
„Da, da. Možda smo mi sportisti popularni u ženskom društvu zbog tog testosterona koji je izuzetno visok, a-ha-ha... Sad ozbiljno, imam devojku već dve i po godine. Ona je bugarska odbojkašica Jelica Vasiljeva, jedan je od najboljih primača na svetu i sad je prešla u Novaru, koja je šampion Evrope. Sjajno mi je s njom, smirio sam se. Prošle godine je igrala u Firenci koja mi je bila blizu Peruđe i viđali smo se non-stop. Sada je daleko pet sati, viđaćemo se ređe, ali razumemo da nam je odbojka primarna stvar. Uskladićemo se nekako i naći ćemo način da budemo zajedno.“

„PODRAŠČANIN I JA KAO DVE ŽENE“

Aleksandar Atanasijević

Ipak, nije devojka ta sa kojom Bata najviše provodi vreme. U klubu i reprezentaciji već godinama igra sa Markom Podraščaninom. Postali su nerazdvojni.
„U poslednje tri godine više viđam njega nego članove porodice. Zajedno smo u klubu, reprezentaciji.... Dešava se da se posvađamo milijardu puta dnevno oko nekih gluposti. I pomirimo se za pet minuta. Kao dve žene smo. Previše vremena smo zajedno, mislim da bi mi bilo mnogo teško da nije tamo. Mnogo mi pomaže iskustvom. Već je 12 godina u Italiji, prošao je sve, igra na vhunskom nivou i svetska je klasa. Čujemo se i sa Urošem (Kovačević, prim.aut.) i Lisketom (Lisincem, prim.aut.), ali oni su malo dalje od nas. Dobra stvar je to su nam blizu bile Jovana Stevanović, Mina Popović i Bojana Milenković, pa smo se družili stalno. Osećali smo se kao kod kuće.“

Atanasijević i Podrščanin su članovi jednog najjačih i najbogatijih klubova na svetu – Peruđe. Fudbalski pandan Peruđi bi mogao da bude Mančester Siti ili Pari Sen Žermen.
„Kada sam dolazio u Peruđu, ona nije bila ni blizu 10 najboljih klubova u Evropi. Kasnije smo počeli da beležimo dobre rezultate, bilo je nažalost i izgubljenih finala, ali smo stalno napredovali.“

Peruđa je prejak tim sa velikim zvezdama kojem još nedostaje jedino Liga šampiona.
„Liga šampiona je ambicija koja me vodi. To mi je poseban san. Naš predsednik je posebno ambiciozan čovek i dok ne osvojimo sve, neće prestati da ulaže novac. Sad smo se opet pojačali. Došao nam je Plotinskij, ukrajinski primač iz Monce koji je sjajan igrač. On je pojačanje za Ligu šampiona. Došao je i Estonac Tat iz Arkaša. Još jači smo. Sve smo osvojili prethodnih godina i ostaje nam samo ta Liga šampiona. Ako to uspem, mogu reći da je moja misija u Peruđi završena.“  

U zemlji sporta što Italije jeste, odbojka je jedan od najpopularnijih. U gradu Peruđi je najpopularniji.
„Odbojka je sport broj jedan. U Peruđi svi prate odbojku. Ljudi iz Srbije koji su mu dolazili, nisu mogli da veruju šta vide. Ceo grad živi za uspeh odbojkaškog kluba. Uvek je puna hala, bez obzira na ime protivnika. Na neki način je postala i moda da ljudi dolaze na odbojku. Sada su i žene Peruđe ušle u prvu ligu i mislim da smo jedini grad sa oba kluba u Seriji A.“

„LEON - TO JE NEVEROVATNO!“

Prošlog leta u zvezdani tim Peruđe je dodata i najveća odbojkaška zvezda današnjice – Vilfredo Leon. Svemoćni Kubanac koji je godinama dominirao Evropom za Zenitom iz Kazanja i koji će uskoro debitovati za reprezentaciuju Poljske. Samo protivnici znaju kako je to kada napadne sila LeonAtanasijević
„Nisam gledao boljeg igrača. Izuzetan tip. Bez obzira na to što je Kubanac. A Kubanci su većinom neozbiljni, ne zanimaju ih mnogo treninzi i vole da se zezaju. Leon je izuzetan profesionalac, fizički besprekoran i sjajan za ekipu. Visok je 2,05, skače metar, vrhunski kontroliše loptu, ima servis 130 na sat... Na treninzima odservira 70 puta preko 125 na sat?! A normalan servis među najboljim igračima je 110-115 na sat. On okreće ljude servisima! Ovo što Leon radi, nisam video u životu. On je bar 30-40 odsto bolji od svih najboljih primača koje sam video u karijeri. I to u današnoj odbojci koja je fizički mnogo zahtevnija nego što je bila ranije. Nažalost, na kraju sezone nije bio toliko fizički nadmoćan jer su ga pratile neke sitne povrede. Ali siguran sam da će sledeće godine da se iskupi i da pokaže zašto je najbolji.“

Posle sjajne pretprošle sezone, prošla za Peruđu nije bila baš najbolja. Iako je došao Leon. Kako?
„Imali smo ekipu koja je bila napravljena da osvoji bukvalno sve. Doveli smo Leona, najboljeg i najfascinantnijeg igrača na svetu. Imali smo veliki pritisak da ponovimo pretprošlu sezonu kada smo osvojili tri trofeja. Na kraju, osvojili smo Kup Italije gde smo u finalu gubili sa 0:2 od Lubea. U finalu plej-of serije smo opet igrali s njima, imali prednost domaćeg terena na kojem tri godine nismo izgubili utakmicu plej-ofa... Obično smo pobeđivali Lube u takvim završnicama. Mislim da smo ih pobedili 12 ili 13 puta u poslednjie dve-tri godine. Vodili smo sa 2:0 i pomislili da je završeno. Najbolji igrači Leon i ja smo podbacili, a oni počeli da igraju neverovatno, preokrenuli i osvojili titulu. To mi je bio najteži poraz u karijeri. Mogli smo da postanemo prva ekipa posle 20 i kusur godina koja je osvojila dve uzastopne titule.“

Navikao si na popularnost i pre Italije. Pre toga se igrao u Poljskoj koja je verovatno najluđa nacija za odbojkom na svetu.
„Odbojka u Poljskoj je neverovatno popularna. Kada sam bio u Lođu, igrali smo pred 12.000 ljudi. Oni su totalno specifični i imaju drugačliji mentalitet. Navijaju, ali ne vređaju ni svoje, ni protivničke igrače. Čak i kada izgubiš utakmicu koju nisi smeo da izgubiš, oni te nagrade aplauzom. U Italiji je to drugačije. Navijači su vatreniji, temperamentniji i učiniće sve da njihov tim pobedi. Protivnici se vređaju sa tribina, čak i tvoji igrači, ponekad.“

Bila je i jedna, da kažemo čudna, epizoda. Umalo da prebiješ Argentinca Ordunu iz Monce…
„Igrala se serija u plej-ofu protiv Monce, stalno su nas provocirali i na kraju smo ih izbacili u trećoj utakmici pred našima navijačima. Mi smo im odgovarali samo verbalno, ali je Argentinac na kraju utakmice prešao sve granice i pljunuo me prilikom pozdravljanja na mreži. U prvi mah nisam mogao da verujem i reagovao sam impulsivno. Na kraju se sve završilo dobro. Kasnije mi je mnogo ljudi reklo da bi reagovali i burnije od mene... Dobro se završilo jer nisam kažnjen više od jedne utakmice neigranja. Žao mi je što je njemu smanjena kazna sa osam na četiri. Posle toga je zvao da se izvini...“

U PUBLICI NESTA, MATERACI...

Aleksandar Atanasijević u akciji

Igrajući za Peruđu, upoznao si i neke fudbalske face u Italiji. Ili su oni imali šansu da upoznaju tebe?
„Postoji i fudbal u Peruđi, ali nisu baš dobri. Trener im je bio Alesandro Nesta i dolazio je skoro na svaku našu utakmicu. On, Materaci i još neke fudbalske legende su bili redovni na našim utakmicama. Upoznali smo se i voleo bi jednog dana da ih dovedem na naš kamp. Materaci je već bio gost na kampu Dekija Stankovića.“

Da li si ti išao na fudbal?
„Nemam previše vremena. Trener je izuzetno rigorozan i nema mnogo vremena za izlaske. Nekoliko puta sam gledao Peruđu u Seriji B i to je to. Nadam se da će se vratiti u Seriju A. Ove godine su bili blizu.“  

Do povratka u Peruđu, prvo treba uspešno pregrmeti reprezentativne akcije u kojima ćeš biti najveći adut Srbije. Kreće borba za plasman na Olimpijske Igre. Za desetak dana gostujete na kvalifikacionom turniru u Italiji gde su rivali pored domaćina još Kamerun i Australija.
„Italija će nam biti najveći rival. Biće pritisak jer jedna utakmica odlučuje sve, ali navikli smo. Igramo u ozbiljnim klubovima i ligama i znamo kako se te stvari rešavaju. Dobro ih poznajemo. U Trentu su glavni igrači Lisinac i Kovačević, u Peruđi smo Podraščanin i ja. Nikola je bio trener u Veroni. U idealnom timu Serije A prošle sezone smo bili Lisinac, Podraščanin i ja, a Uroš je bio proglašen za najboljeg igrača. Najvažnije je da budemo zdravi i spremni. Već smo jednom uspeli da pobedimo Italijane na njihovom terenu. Prošle godine na Svetskom prvenstvu. Nadam se da ćemo uspeti i ove godine“.

Postoji šansa za plasman u Tokio i ako ne osvojite ovaj turnir. Ali...
„Onda ide još jedan krug kvalifikacija u kojima bismo verovatno igrali protiv Francuza. Bilo bi još teže. Zato bi bilo dobro da te kvalifikacije završimo uspešno sada i da iz pozitivnog naboja napravimo dobar rezultat na Evropskom prvenstvu koje nas očekuje u septembru. Imali bismo više vremena za odmor i pripremu za EP.“   

Srbija je ovog leta svesno žrtvovala Svetsku ligu i nije igrala sa najjačim timom kako biste se ti i ostali nosioci igre što bolje odmorili i spremili za turnir u Italiji i kasnije EP.
„Svetska liga je takmičenje napravljeno za mlade igrače. Da se dokažu i dobiju minutažu. Bez obzira što nismo prošli na F6, mladi igrači su stekli dragoceno iskustvo.“

Jeste li se makar odmorili?  
„Možda smo imali i previše vremena. Ja sam dobio 20 i kusur dana slobodno pre priprema na Palama, posle kojih se vraćamo u Beograd. Veliku zahvalnost dugujemo profesoru Koprivici koji je spremio program priprema.“

Odmor u odbojci nije baš česta situacija. Od svih kolektivnih sportova, verovatno imate najmanje slobodnog vremena i najteži raspored. Dovoljno je pogledati ovu godinu u kojoj je klupska sezona trajala do 18. maja, a Svetska liga je počela već  31. maja?!
„Svetska liga, pa posle toga kvalifikacije za Olimpijske igre, posle toga Evropsko prvenstvo...“

Već dugo se priča o nezadovoljstvu odbojkaša i odbojkašica takvim rasporedom. Ima li nade za neke promene?
„Radi se na tome. Imam čast da budem u Savezu igrača koji je počeo sa radom pre tri meseca. Iz svake ozbiljne reprezentacije su tu jedan ili dvojica igrača. Predsednik je Bruno Rezende iz Brazila, iz Srbije smo tu Podraščanin i ja, iz Italije Đaneli i Zajcev, iz Rusije Mihajlov i Musergski, iz Francuske Ngapet... Na neki način najpopularniji igrači. Održan je prvi sastanak sa ljudima iz FIVB-a, dogovoreno je da se opet sastanemo. Da se smanji broj utakmica je trenutno nemoguće jer su neka takmičenja već zakazana. Ali da se makar organizuje da igrači putuju biznis klasom je izvodljivo. Zamislite kako je leteti preko okeana u ekonomskoj klasi kada na tri mesta jedan do drugog sede tri čoveka od po dva metra. Zaista imamo neke nehumane uslove.“

„KVALIFIKACIJE ZA OI BITNIJE OD PRVENSTVA EVROPE“

Atanasijević i selektor Nikola Grbić

U takvom rasporedu, opada i interesovanje navijača. Za razliku od klupske sezone.
„Velika je razlika između klupske i reprezentativne odbojke. Ja sam u Peruđi već sedam godina i na svakoj utakmici nam je puna hala. Igramo jednom ili dva puta nedeljno što nije prečesto i ljudi se užele dobre odbojke. U Svetskoj ligi igramo tri meča za tri dana i tako svake nedelje. Previše je to. Publici postaje neinteresantno. Bolje je ograničiti se na manji broj utakmica i da kvalitet bude veći.“

Za kvalifikacioni turnir se trenutno spremate na Palama u Republici Srpskoj. Kakav je osećaj kada si i van Srbije kao domaćin?
„Izuzetno lepo je otići među svoje. Osećamo se kao da smo u Srbiji. Uslovi su sjajni, hala je izvanredna, tri terena, odlična teretana...“

Čini se da vam je plasman na Olimpijske igre bitniji i od kasnijeg EP?
„Imao sam 21 godinu kada sam učestvovao na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, a sticajem okolnosti sam imao priliku i da igram više zbog nekih povreda. Nismo prošli grupu, ali fantastičan je doživljaj biti među najboljim igračima na svetu, u Olimpijskom selu sa Lebronom, Boltom i ostalima...  Sada bi bilo još bolje jer sam već stekao dovoljno iskustva. Ne bih trošio toliko energije na neke nevažne stavri. Ali biće jako teško.“  

Ipak, ni EP se ne može zanemariti. Neki od vas su u najboljim godinama, među najboljim odbojkašima Evrope, a zlato nam nedostaje od 2011. godine.
„Dugo nedostaje zlato. Sad imamo baš dovoljno vremena da se uigramo i dođemo spremni.“

Na prethodnom SP je zamirisalo da možete do kraja. Na kraju, razočaranje i četvrto mesto...
„Dizali smo formu tokom celog prvenstva, pružili najbolju partiju protiv Francuza koje smo savladali posle toliko godina. Oni su ekipa koja nam najmanje odgovara po sistemu igre. Potom je došla i ta utakmica protiv Italije u kojoj nam je sve išlo i možda smo bili previše zadovoljni sami sobom što se ispostavilo kao greška pred polufinale i ostali smo bez medalje. A značilo bi nam da smo tada osvojili medalju s obzirom na konkurenciju.“  

Da li vam je smetao onaj nakaradni sistem takmičenja sa tri grupne faze i bezbolnim porazima?
„Izuzetno dekoncentriše. Stali smo protiv Poljaka kada smo već obezbedili polufinale i to nam je uticalo na samopouzdanje.“

Da li vas uspesi odbojkašica dodatno motivišu da i vi ponovite nešto slično?
Dobro se poznajemo između sebe, nekada se i spremamo zajedno, tako da je njihov uspeh kao naš. Žene trenutno beleže bolje rezultate od nas muškaraca, pa možda nešto i naučimo od njih“.

Odbojka u Srbiji je vremenom postala popularnija kod devojčica nego dečaka. Ti u to imaš najbolji uvid jer sa Nikolom Rosićem organizuješ jedan od najprestižnijih odbojkaških kampova za decu.
Drago mi je da je ženska odbojka toliko popularna. Na našem kampu je limit 250 dece, a od toga su 200 devojčice. Dugo godina je postojala samo muška odbojka, sada je ženska popularnija. Normalno je da devojčice sve masovnije idu na odbojku. Ali nebitno da li je muška ili ženska, bitno je da deca igraju odbojku.“

„USLOVI MNOGO BOLJI NEGO RANIJE“

Aleksandar Atanasijević

Kada smo već pomenuli tvoj i Rosićev kamp, kako se snalaziš u toj ulozi sa decom?
Ovo je četvrta godina, a prva u Vrnjačkoj Banji. U prvi mah, kada smo kretali, nije mi se činilo toliko ozbiljno. Na ideju smo došli iznenada i tada je postojao samo jedan odbojkaški kamp u Srbiji. Krenuli smo, razvili i evo nas. Jedina mana je što smo limitirani, što ne možemo da primimo svu zainteresovanu decu i što ne možemo da budemo svaki dan s njima. Trudimo se da deci posvetimo što je moguće više vremena u zavisnosti od naših obaveza, da kamp posete najbolji svetski igrači i da omogućimo deci rad sa najboljim domaćim i stranim stručnjacima. Hoćemo da napravimo nešto što će nas odvajati u odnosu na druge kampove. Želimo da se deca osećaju kao kod kuće. Zato smo i uzeli sjajni hotel Centar u Vrnjačkoj Banji koji ima četiri zvezdice i pruža sve uslove deci. Mi to nismo imali kad smo bili mlađi“.

Šta je to što prvo savetujete deci?
„Uslovi nisu najvažniji, već da daš sve od sebe. To pokušavamo i da objasnimo deci. Kada sam ja počinjao, nismo imali ni dovoljno termina za treninge. Najvažnije stvari su želja i ljubav prema odbojci što pokušavamo da prenesemo toj deci.“

Ima li naslednika na vidiku?
„Pratim koliko stignem, pričam i s Podraščaninom o tome... Pojavilo se puno novih igrača, dobili smo nove igrače u reprezentaciji. Ja sam ponikao u Beogradu i ovde je jako teško naći halu, obezbediti uslove... Sada je malo drugačije. Najviše zahvaljujući Željku Tanaskoviću koji je otvorio terene za odbojku i koji je uradio mnogo za našu odbojku u poslednjih 10 godina. Reprezentatavci nikada nisu imali bolje uslove od ovih sada kod Tanaskovića. Svaka časti i Savezu što nam je to omogućio“.

Klupska odbojka nam je sve slabija. Klubovi iz manjih mesta se jedva drže, ali se bore za trofeje.
„Vojvodina je šampion, a nije iz Beograda. Kod žena su finale igrali klubovi iz dva manja mesta, a u manjim mestima se stvaraju igrači i igračice za reprezentaciju. Ja se nadam da će nam klupska odbojka krenuti uzlaznom putanjom. Ali potrebna su ulaganja. Znam na primeru Italije i koliko oni novca ulažu. Teško je očekivati u Srbiji da se pojavi sponzor koji će ulagati toliko novca i koji uopšte ima interes da ulaže“.

Kolika su ulaganja u svetskoj odbojci?
„Trenutno u ženskoj odbojci postoje i više nego milionski ugovori. U muškoj odbojci je manje igrača sa ugovorima od preko milion godišnje. Leon je kod nas prošlog leta potpisao ugovor jači od milion evra godišnje, dok u ženskoj postoje nekolicina igračica sa tim zaradama. Ne znam koliki je nama budžet u Peruđi, ali sigurno je preko 4.000.000 evra. Mislim da i Lube ima nešto slično, ali ne znam baš tačno i u detalje. Zenit Kazanj ulaže i više. To je nezamislivo kod nas, čak i u košarci koja je mnogo popularnija i plaćenija.“

Foto: STAR SPORT


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara