Nekada je srpska košarkaška trenerska škola bila sinonim za kvalitet. Imena poput Bože Maljkovića, Svetislava Pešića, Dušana Ivkovića i Željka Obradovića bila su garancija uspeha širom Evrope i sveta. Njihova taktička znanja, rad na individualnom razvoju igrača i sposobnost da od ekipe naprave tim — to je bila suština srpske škole. Danas, paradoksalno, veliki srpski klubovi češće posežu za španskim ili grčkim imenima nego što daju šansu domaćim mladim trenerima.
Situacija je postala apsurdna. Zemlja koja je iznedrilа neke od najvećih košarkaških umova na planeti, danas uvozi trenerski kadar iz Španije i Grčke. Klubovi se pravdaju iskustvom i referencama stranih trenera, ali retko ko postavlja pravo pitanje — kako će mladi srpski trener steći iskustvo ako mu niko ne da šansu? Začarani krug je jasan: bez iskustva nema posla, bez posla nema iskustva.
Ovo je možda najvažnije pitanje — šta rade iskusni srpski treneri? Oni koji su prošli sve faze karijere i videli košarku iz svakog ugla imaju ogromnu odgovornost. Mentorstvo nije slabost — to je nasleđe. Umesto da znanje zadrže za sebe ili odu u inostranstvo, trebalo bi da aktivno guraju mlade ljude napred, otvaraju vrata, preporučuju ih klubovima i dele iskustvo. Španija i Grčka nisu slučajno jake trenerske nacije. Tamo postoji sistem — stariji treneri uvode mlađe, klubovi imaju poverenja u domaće ljude, a federacije aktivno rade na razvoju trenerskog kadra.
Problem nije samo u klubovima koji biraju strance. Problem je sistemski. Klubovi razmišljaju kratkoročno i hoće rezultat odmah, bez strpljenja za razvoj domaćih trenera. Nema organizovanog mentorstva, iskusni treneri nisu obavezani da pomažu mladima, a federacija ostaje pasivna bez ozbiljnog programa razvoja. Mladi treneri nemaju mrežu — bez veza i preporuka, vrata ostaju zatvorena.
Srpska trenerska škola nije mrtva — ali je ozbiljno ugrožena. Ako ne počnemo da ulažemo u mlade domaće trenere, za dvadeset godina ćemo uvoziti trenerski kadar i pitati se kako smo do toga došli. Odgovor je jednostavan — nismo čuvali ono što smo izgradili. Vreme je da iskusni treneri postanu mentori, klubovi postanu strpljiviji, a federacija preuzme odgovornost. Srpska košarka to duguje sebi.