Saša Obradović i Kodi Miler Mekintajer (©Star Sport)
Saša Obradović i Kodi Miler Mekintajer (©Star Sport)

Sledeći Obradovićev izazov: Kako loptu podeliti na pet (jednakih) delova

Vreme čitanja: 5min | sre. 26.11.25. | 09:56

I kako u svemu tome zadržati sve komponente koje su krasile Zvezdinu igru tokom proteklih mesec i po dana

Klupske sezone su prosto takve, podeljene su mikrocikluse i u evropskoj košarci, naročito elitnoj, postalo je nemoguće planirati stvari duže od jedne sedmice. Nekada je maltene nemoguće gledati van okvira od tri dana... I svaki mikrociklus nosi svoje izazove i problematiku.

Na primeru Crvene zvezde se to najbolje vidi. Otkako se vratio na Mali Kalemegdan, Saša Obradović se konstantno bavi oblikovanjem ekipe koja je još od priprema gubila ljudstvo zbog povreda nakon gotovo svake utakmice i pokušavao je da ukalupi raspoložive snage tako da se izostanci što manje osete. Sa onim što je imao na raspolaganju i u okolnostima gotovo nemogućim za normalan rad, uspeo je da izvuče maksimum i za to je zaslužio aplauz.

Izabrane vesti

U Valensiji se kod igrača osetio premor, što je direktno uticalo na fokus i posledica toga su greške koje u ovih mesec i po nisu bile tipične za crveno-bele. Nije ni taj poraz smak sveta no tada, pa i na gostovanju Beču dva dana kasnije, osetilo se da se nekadašnji član zlatne jugoslovenske generacije sada suočava sa drugom vrstom izazova koji će biti testiran i u utakmici sa Olimpijakosom večeras (TV Arenasport, 19.30)...

Povratak Čime Monekea i Džordana Nvore, praćen debitantskim minutima Devontea Grejema doveli su Sašu Obradovića u situaciju da ponovo mora da deli karte, uloge i minute. Provukao je ovu temu strateg Crvene zvezde posle Beča, baš u delu konferencije za novinare kada je pominjao "slatke probleme, koji mogu da budu i malo gorki". Taman, kada je Zvezda ustalila određene konture igre, ritma, pa i uloge, minute i rotacije, ulazak novih igrača neminovno remeti balans. I to nije ništa neobično, već stvar sa koja prati struku svaki put kada se (novi) igrači vraćaju iz težih povreda. Zbog dosad odličnih rezultata u Evroligi, sada je naročito delikatno biti u poziciji Saše Obradovića.

Rotacija spoljnih igrača sada postaje ozbiljna i ma koliko je to na papiru blagoslov za svakog stručnjaka, može da bude i usud. Zato sada i Obradović možda postavlja sledeća pitanja - kako jednu loptu "podeliti" na pet delova i kako svemu tome zadržati sve komponente koje su krasile Zvezdinu igru?

Suština pitanja je, ukratko, u tome kako igračima kojima je lopta neminovno potrebna da bi bili korisni i iskazali sebe na terenu, dati jednak ili bar sličan prostor za manevar kao u prethodnom periodu? Kodi Miler Mekintajer, Džered Batler, Devonte Grejem, te Džordan Nvora i Čima Moneke (iako nije igrač na spoljnoj poziciji pr. au)... svi oni "traže" loptu na određeni način i sa istom grade svoj učinak na parketu.

Kodi Miler Mekintajer igra košarku života i kroz ovih 12 rundi se iskristalisao kao mozak Crvene zvezde, što smo videli i u Beču kada je verovatno mimo svih planova baš on morao da preuzme odgovornost i sa 17 poena u poslednjoj četvrtini odluči pobednika. Toliko je Zvezda postala zavisna od bugarskog reprezentativca, da od njegovih koševa "živi", ali i grešaka - ako se ono u Valensiji može nazvati greškom - isto tako "umire".

On je u poslednjih pet evroligaških utakmica igrao pod značajnim opterećenjem, sa prosekom od 32 minuta i ma koliko je, recimo, u Valensiji bio efikasan, osetilo se da ga je umor pomalo sustigao. Džered Batler je počeo da ulazi u ritam i protiv Monaka je bio jedan od meč vinera sa 20 poena, mada se u Valensiji i naročito Beču nije proslavio, naročito u napadu. I Obradović je naglasio da nekadašnjem NCAA šampionu treba još vremena da se navikne na evropske uslove košarke, na intenzitet i u isti koš stavio Grejema koji je, istina, odigrao tek tri minuta u Beču i tek treba da nalazi svoj ritam i mesto pod suncem.

Sve to ga, opet, nije omelo da u razgovoru sa novinarima posle debija istakne kako će biti "lider i organizator igre", što je prvenstveno Mekintajerova uloga. Doveden je letos kao kapitalno pojačanje i bio je projektovan za ulogu koju on sada želi, ali su se brojne okolnosti promenile i ma koliko se Obradović bude adaptirao timu, pre svega će i Grejem morati da se uklopi u novi momenat u svlačionici.

Džordan Nvora i Čima Moneke su uz Kodija Milera Mekintajera bili ključni igrači Crvene zvezde, mada su ogromne role imali Nikola Kalinić i Semi Odželej, pa i Donatas Motiejunas iz drugog plana. Nvora kao prvi strelac ekipe sa gotovo 20 poena do gostovanja Valensiji - ubacio još 14 poena, pa je prosek "pao" na 18,9 poena - zablistao je punim sjajem i opravdao veliko poverenje uprave i stručnog štaba, dok je Čima Moneke pored velikih poteza svojom zaraznom harizmom brzo postao jedan od miljenika navijača. I, ma koliko zbog svoje pozicija možda odstupa od teze da mu je potrebna lopta kako bi bio efikasan, njegova igra to pokazuje. Nije sve samo u istrčavanju kontri i utrčavanju na (alej-up) dodavanja za lake poene što je njegov specijalitet, on redovno svoje pozicije gradi sam i za to mu je potrebno da delimično kontroliše posed.

Osim toga, naravno, treba misliti i o timskoj hemiji u svlačionici i na parketu, novim rotacijama, te kako da se opskrbe i ostali članovi tima loptama kojih će u novim okolnostima biti manje? Sve su to slatke, pa i gorke muke o kojim je Saša Obradović pričao. I kao stručnjak najvišeg ranga, neko ko poput kameleona znao da se ekspresno adaptira na različite situacije, pronalazivši kvalitetna rešenja gotovo svaki put, spreman je da se uhvati ukoštac sa novim momentom u Zvezdi već protiv Olimpijakosa koji je stabilizovao formu uprkos nekim izostancima - u Beogradu neće biti Frenka Nilikine i Šeka Mekisika - i stiže u Arenu sa planom da ponovo uđe u seriju pobeda.

Dobra stvar po Zvezdu je ta što se posle Olimpijakosa sledeća utakmica zbog reprezentativnih obaveza igra tek sledećeg petka, kada u goste stiže Barselona. Biće to savršen trenutak da se igrači pod najvećim pritiskom dobro odmore, ali i prilika za ekipu da radi na stvarima koje će sačuvati Zvezdinu auru tima sposobnog da se bori za najviše domete i pobeđuje u najtežim okolnostima.

Prvo, da se protiv Olimpijakosa ponovo ekipa digne emotivno - bilo je priče o tome da su se igrači "izduvali" posle Valensije - i sačuva oreol nepobedivosti pred svojim navijačima, uspostavljen sa Obradovićevim povratkom.

EVROLIGA, 13. kolo

Utorak

Dubai - Pariz 90:89
/Rajt 24 - Vilis 22/

Fenerbahče - Virtus 66_64
/Boldvin 18 - Morgan 13/

Žalgiris - Baskonija 82:67
/Fransisko 23 - Simons 12/

Hapoel - Real Madrid 74:75
/Blejkni 14 - Hezonja 19/

Panatinaikos - Partizan Mozzart Bet 91:69
/Nan 26 - Braun 16/

Valensija - Bajern Minhen 90:64
/Badio 15 - Dinvidi 12/

Sreda

18.00 (1,85) Makabi (14,00) Olimpija Milano (2,05)

19.30: (2,25) Crvena zvezda (14,5) Olimpijakos (1,85)

19.30 (1,20) Monako (19,00) Efes (5,00)

20.30 (1,05) Barselona (27,00) Asvel (10,00)

*** Kvote su podložne promenama


tagovi

KK Crvena zvezdaEvroligaSaša ObradovićKodi Miler MekintajerČima MonekeDžordan NvoraDevonte GrejemDžered Batler

Obaveštavaj me

KK Crvena zvezda
Evroliga

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara