
Serija u kojoj je logika plej-ofa prestala da važi
Vreme čitanja: 11min | sub. 09.05.26. | 10:59
Kada se istorijski niz brejkova ponovi nakon tri godine, moramo se zapitati – da li je Valensija pronašla sistemski propust u Panatinaikosovoj tvrđavi ili smo svedoci najizjednačenijeg doigravanja u modernoj Evroligi?
Naveliko je poznato da je prednost domaćeg terena u plej-ofu Evrolige od ogromne važnosti. Ekipe sa manje iskustva u doigravanju tokom ligaškog dela kao glavni cilj postavljaju plasman u sam plej-of, ali oni iskusniji, sa većom tradicijom dobrih rezultata, znaju šta je prioritet: završiti među prva četiri.
Pisali smo ranije kako su timovi koji su imali prednost domaćeg terena, od osnivanja novog formata Evrolige, završavali na Fajnal foru u preko 80 odsto slučajeva. Statistika je neumoljiva, a najviše je tako upravo zbog zapaljivih atmosfera kakve priređuju navijači, naročito grčkih i turskih ekipa. Kada imate takav vetar u leđa sa tribina, nijednom protivniku nije svejedno. Neizvesne završnice na kraju uglavnom odu na konto domaćina, koji možda i nije bio bolji tokom celog toka utakmice.
Izabrane vesti
Kada bi se zamislili, rekli bismo da smo takve scenarije viđali na desetine puta u poslednjih nekoliko godina i verovatno bismo bili u pravu, ali ovosezonsko doigravanje nam je donelo pravo osveženje u vidu kiše brejkova – a, u glavnim ulogama su Panatinaikos i Valensija.
Četiri brejka zaredom poslednji put su viđena u seriji između Real Madrida i Partizana, u sezoni 2022/23. Navijači crno-belih se nerado prisećaju iste, a ako ćemo biti potpuno objektivni – pitanje je da li bi došlo do četiri pobede na strani da su okolnosti bile apsolutno košarkaške. Bez svega ostalog što se dešavalo, što nema veze sa igrom pod obručima već više sa nekim borilačkim veštinama. Bio je to jedini put u istoriji moderne Evrolige da smo videli takvu seriju pobeda na strani, sve do sinoć, kada je sjajna Valensija na krilima Žoana Montera došla do drugog brejka i poravnala seriju. Neki bi rekli, kao da gledamo ženski tenis – niko nije u stanju da održi prednost koja bi u teoriji trebalo da znači dosta, ali u praksi to vrlo često ne izgleda baš tako.
Gledaj sve najzanimljivije detalje iz najboljih sportskih takmičenja ekskluzivno na MOZZART HIGHLIGHTS.
Sama serija još više dobija na značaju ako pogledamo šta se sve izdešavalo od početka. Prva dva brejka Panatinaikos je praktično napravio na jednu loptu i to bismo mogli pripisati iskustvu ekipe Ergina Atamana, te donošenju pravih odluka u prelomnim trenucima. Nakon toga, većina ljubitelja igre pod obručima u glavama je već otpisala ekipu Valensije, koja jeste završila kao drugoplasirana u ligaškom delu, ali njeni protagonisti su košarkaši koji se ranije uglavnom nisu nalazili u ovakvim situacijama. Plej-of elitnog evropskog takmičenja za njih je novitet, a kamoli eventualni preokret u seriji protiv velikana kakav je Panatinaikos – o tome nikome nije padalo na pamet ni da priča.
Nakon završnice trećeg duela, koji je Valensija ipak na kraju dobila, ostao je pomalo gorak ukus – najviše zbog načina na koji je španska ekipa odigrala poslednjih nekoliko minuta. Delovalo je kao da nisu imali nikakve ofanzivne afinitete, odnosno da su skoro pa pokušavali da „sačuvaju“ loptu do isteka vremena. Jasno je bilo Pedru Martinezu da sa takvim pristupom ne može vratiti seriju u Španiju, te da će odlučnost biti od krucijalnog značaja. Zna Španac kako da pripremi ekipu za različitu vrstu izazova, nije bez razloga izglasan za najboljeg trenera Evrolige, ali često u ovakvim utakmicama nije suština u stručnjaku na klupi – već u hrabrosti samih igrača. A oni se nisu uplašili izazova. Jasno su zacrtali u glavama da nisu odigrali sjajnih 38 kola u ligaškom delu da bi sve to prosuli kada krene doigravanje i taj pristup je definitivno ono što ih izdvaja od ostalih vrlo dobrih ekipa kojih je bilo napretek u ovoj sezoni elitnog evropskog takmičenja, a kojima je ipak falilo to „nešto“ da se plasiraju u doigravanje.
Pokušao je Ergin Ataman da zbuni gostujuće košarkaše iskakanjima i presingom u poslednjoj četvrtini, nadajući se da će se španska ekipa uspaničiti i početi da greši, što se nije desilo. Ne samo da su košarkaši Valensije vrlo mudro birali u ofanzivi, već su i na drugoj strani parketa fantastično pokrivali napade domaćih te praktično plasirali „uno reverse“ kartu ka turskom treneru, što bi rekli mlađi. U prevodu, ono što je on pokušao da priredi njima, vratili su mu – sa kamatom.
U poslednja dva minuta utakmice Brekston Ki je pokazao da nema ništa od povratka grčke ekipe, a Kameron Tejlor je rampom na Čediju Osmanu stavio tačku na utakmicu. Naravno, ne smemo zaboraviti neprikosnovenog Montera, koji je, kao i tokom cele sezone, bio motor Valensije. Dominikanac je zabeležio 29 poena uz 9/12 iz igre, čemu je dodao po sedam skokova i asistencija. Zaista brojke kao iz video igrice, skoro pa nestvarno. On ovoga puta nije rešio utakmicu nekim neverovatnim šutevima u samoj završnici, ali je bio tu kada je Martinezovoj ekipi bilo najpotrebnije. Tokom treće četvrtine i velikog naleta grčkog tima predvođenog Osmanom i Kendrikom Nanom, Dominikanac je uspevao da poveže redove svoje ekipe i održi rezultatski priključak, koji se ubrzo ponovo transformisao u prednost njegove ekipe. Ta sposobnost razlikuje elitne bekove od onih vrlo dobrih, jer prepoznaju trenutak kada njihova ekipa gubi momentum i upravo tada isporuče najbolje sekvence.
Gledaj sve najzanimljivije detalje iz najboljih sportskih takmičenja ekskluzivno na MOZZART HIGHLIGHTS.
Ako pogledamo i rezultatski, utakmica je delovala kao školski primer preokreta grčke ekipe – Valensija je vodila čak i 15 razlike u prvom delu igre, domaći su spustili razliku na sedam poena do poluvremena, da bi u trećem kvartalu stigli i do prednosti. Mnogi bi rekli – to je to. Ali ne i Valensija sa Monterom. Ako samo podsetimo na duel Panatinaikosa i Crvene zvezde tokom ligaškog dela u OAKA areni, jasno je da je tok istog bio sličan, ali finalni rezultat drugačiji, najviše zahvaljujući koncentraciji u poslednjoj četvrtini.
Ako bacimo pogled još dalje u prošlost, tačnije na doigravanje iz 2017. godine, naići ćemo na primer Fenerbahčea Željka Obradovića koji je takođe uspeo da veže dva trijumfa u Atini, te da nakon toga „pometla“ Panatinaikos. Turski tim je taj podvig napravio bez prednosti domaćeg terena, što čini ovaj podvig još većim.
Valensija je na pragu da ponovi sličan uspeh, a nema sumnje da nas u petoj utakmici u sredu od 21.00 očekuje pravi spektakl. Ovu seriju, osim rezultatske neizvesnosti krase i mnoge stvari koje su se dešavale van samog terena, a obeležje su plej-of košarke – varnice na relaciji trenera, izjave Dimitrisa Janakopulosa koje su sada već standard, te reakcije španskih navijača na tretman u Atini. Šta nas sve čeka u petoj utakmici možemo samo da zamislimo, a ako na sve ovo dodamo da će se pobednik sastati sa Real Madridom u polufinalu, jedini pravi opis bio bi „absolute cinema“.
EVROLIGA, PLEJ-OF
Četvrtak
Hapoel Tel Aviv - Real Madrid 81:87, kraj serije 1:3
/Oturu 29 - Garuba 16/
Petak
Žalgiris - Fenerbahče 90:94, kraj serije 1:3
/Francisko 23 - Birč, Horton Taker 21/
Panatinaikos - Valensija 86:89, rezultat u seriji 2:2
/Osman 26 - Montero 29/
Sreda

_i_Savinjo_(ManÄester_Siti).jpg.webp)
.jpg.webp)





