
Rumunska košarka raste - trener Dragan Petričević smatra da su naši ljudi tom trendu značajno doprineli
Vreme čitanja: 3min | pon. 25.01.21. | 08:05
Osvajač mnogobrojnih medalja u Rumuniji bio je i prvak Afrike sa klubom iz Tunisa
Kao i svakom rođenom Sarajliji prvi dečački snovi bili su da zaigra za mlađe selekcije evropskog šampiona Bosne. Igrački snovi nisu se u potpunosti ispunili, ali je Dragan Petričević dobio satisfakciju na drugoj strani. Rano je uplovio u trenerske vode, već sa 24 godine postao je trener ženske ekipe u Hemofarmu. Nakon tri godine otisnuo se u Rumuniju gde je izgradio respektabilnu karijeru i stekao košarkaško ime. Takođe, vodio je klubove iz Egipta, Tunisa, Gruzije, Bahreina…
U svim zemljama radio je sa puno uspeha, stizao do medalja i trofeja, ali da krenemo sa Temišvarom, koji sada trenira, i rumunskim košarkaškim iskustvima.
Izabrane vesti
“Radio sam u mnogim poznatim klubovima, a svakako su najveći Kluž, Arad, Ploešti, Temišvar…Takođe, bio sam selektor muške, ženske reprezentacije Rumunije.Takođe, sa muškom U 20 reprezentacijom učestvovao sam na EP u Poljskoj. Mislim da sam sa rumunskim ekipama uzeo preko 15 medalja i sedam, osam trofeja. Bio sam selektor muške, ženske reprezentacije Rumunije.Takođe, sa muškom U 20 reprezentacijom učestvovao sam na EP u Poljskoj” , podvlači Petričević.
Koliko je pandemija virusa korona uticala na košarku u zemlji naših suseda?
“Rumunija košarkaški raste iz godine u godinu. Mislim da ni sada Covid-19 nije usporio rast. Budžeti nekih ekipa su znatno veći nego minulih godina. U ovom momentu čak deset ekipa konkuriše za plej of. Mi se borimo za TOP 8 sa ekipama iz glavnog grada koji imaju neku vrstu prednosti. Nedavno smo, sa 79:65, dobili Dinamo iz Bukurešta i to nam je bitna pobeda”.

Ipak, korona je povećala neke troškove. Na koji način?
“Nama pred svaku utakmicu treba 1.200 evra za PCR testiranja. Država i Savez testiranja ne subvencionišu. Potom, utakmice igramo u ‘balonima’, nikad kod kuće, pa nas svaka utakmica dodatno košta po tri-četiri hiljade evra. Ukupno sedmično po 5.000 evra što nije mala suma. Dodatno, poremećen nam je trenažni proces, još uvek nam nije dozvoljeno korišćenje svlačionica, tuširanje, nema ishrane u samim restoranima…”.
Koliko su igrači iz Srbije i iz regiona doprineli razvoju košarke u Rumunji?
“Baš mnogo. Pa sijaset naših igrača nastupalo je ili igra u Rumuniji. Od Nenada Mandića, Dalibora Đape, Vladimira Tice, Miloša Pešića, Miloša Komatine, Igora Mijailovića, Adama Mirkovića, Nikole Gajića… Spisak je dugačak, svakako ću nekog izostaviti. Svaki tim ima po šest-sedam stranaca koji moraju da iznesu dve utakmice sedmično”.
Pored igrača i naši treneri dali su značajan doprinos rumunskoj košarci. Šta je doneo proslavljeni trener Partizana Duško Vujošević?
“Mnogo toga dobio je Kluž dolaskom Duška Vujoševića. Brine o strategiji kluba, savetuje, vodi treninge, proizvodi igrače, jednostavno, ima ogroman uticaj. Pa sad im je dečak od šesnaest godina, trojkom, doneo pobedu. To može samo u timu koji vodi Vujošević”.
Da li su vaši planovi i dalje vezani za Temišvar?
“Imam ugovor na još godinu dana, ali pored trenera prvog tima obavljam ulogu generalnog menadžera kluba. To znači jednu širu priču jer brinem o mlađim selekcijama, pravim planove za razvoj mladih igrača. Potom, naš budžet je manji za petinu pa i taj deo treba nadomestiti”.
Rekli smo da ste radili na više kontinenata. Do velikog uspeha stigli ste u Tunisu?
“Sa klubom iz Tunisa sam, pored šampionske krune, osvojenog kupa, postao prvak afričkog kontinenta. Iskustva nam govore da Tunišani igraju ozbiljnu košarku, stalni su učesnici najvećih smotri poput OI i Svetskih prvenstava. Finale smo igrali protiv tima iz Angole koja je značajna košarkaška afrička sila. Iz Gruzije nosim lepa iskustva. Znamo da Gruzija ima sjajnu reprezentaciju, da njihovi igrači nastupaju u najjačim ligama pa im je nacionalni šampionat malo slabiji. Nije bilo loše ni u Egiptu dok se za Bahrein ne može reći da se tamo igra ozbiljna košarka”, konstatuje Dragan Petričević koji će ove sedmice biti učesnik Humanitarnog tiketa u podne.
PIŠE: Đurđe MEČANIN