.jpg.webp)
Nije ni čudo što su glavni favoriti: Srbi i Francuzi sa najviše NBA igrača na EP
Vreme čitanja: 4min | sub. 16.08.25. | 08:10
Orlovi u trenutnom, proširenom sastavu poseduju čak petoricu momaka koji nastupaju u najjačoj ligi sveta, a Trikolori četvoricu. Samo pet ekipa bez ijednog
Sasvim je logično da NBA asovi budu najveća snaga svakog nacionalnog tima na predstojećem šampionatu Evrope. Sa sobom ipak donose ekstra kvalitet. Mada konačni spiskovi još nisu determinisani, potencijalno bi na ovogodišnjem kontinentalnom šampionatu moglo da bude ukupno 33 košarkaša koji za hleb zarađuju preko Atlantika.
Ono što je posebno interesantno, a i vredno hvale, jeste što od ukupno 19 reprezentacija sa barem jednim NBA igračem, najveći broj, trenutno, ima Srbija u čijem rosteru od 17 imena, se nalazi čak petorica momaka koji nastupaju u najjačoj ligi sveta. Iza Orlova slede Francuzi sa četiri, pa potom Nemci sa tri, dok po dva imaju Turska, Gruzija, Izrael, BiH i na potpuno iznenađenje - Švedska.
Izabrane vesti
Jednog ali vrednog NBA asa imaju Poljaci, Česi, Finci, Grci, Italijani, Letonci, Litvanci, Portugalci, Crnogorci, Slovenci i Španci, dok samo pet ekipa nemaju nijednog člana koji igra na američkom kontinentu (Kipar, Estonija, Island, Belgija i Velika Britanija).
Kada je reč o sastavu Svetislava Pešića, tu su osim Nikole Jokića kao vodećeg primerka tog sveta, i Bogdan Bogdanović koji već osam godina nastupa tamo, zatim Nikola Jović iz Majamija te dvojica junoša Tristan Vukčević iz Vašingtona i Nikola Topić iz Oklahome. Male su šanse da sva petorica budu među 12, verovatnije je da sa NBA četvorkom Srbija krene u pohod na dugo čekano zlato, međutim i pored toga, sama činjenica da u pripremnom periodu ima najviše reprezenata američke lige je zadivljujuća.
Francuska bi imala više da svoj nastup nisu otkazali Viktor Vembanjama i Rudi Gober, pa je ovako knjiga spala na četiri slova. Prvo i ono kapitensko je Geršon Jabusele, nova uzdanica Njujorka, koji je prošle sezone bio u Filadelfiji. Uz njega tu su mlađe snage koje će prvi put dobiti konkretniju priliku u državnom timu poput Zakarija Rizašea (Atlanta), Aleksandera Sara i Bilala Kulibalija (obojica Vašington).
Bronzano odličje u ovoj kategoriji pripada Nemcima koji se uzdaju u Denisa Šrudera, Franca Vagnera i Tristana Da Silvu. Prva dvojica su tu od ranije i čine vodeću snagu Pancera, dok je Da Silva mlađa snaga koja je pristupila NBA ligu prošle sezone i to u dresu Orlanda gde mu je saigrač upravo Vagner.
Bosanci su najmanja nacija koja može da se pohvali sa čak dva NBA asa. Jusufom Nurkićem kao starosedeocem, i Lukom Garzom koji je od ovog leta dobio dozvolu da predstavlja zemlju svog porekla. Nurkić je nedavno prešao u Jutu, a Garza u Boston.
Turci imaju superstara u vidu Alperina Šenguna iz Hjustona i mlade snage Adema Bona iz Filadelfije. Slična je situacija i u Izraelu gde je glavna vedeta Deni Avdija, sada deo Portlanda uz Bena Sarifa koji je na ovogodišnjem draftu bio 26. pik odakle ga je pokupio Bruklin. Gruzini pak uz Gogu Bitadzea imaju i Sandra Mamukelašvilija. Obojica su već duže vreme tamo i zaista su ozbiljan dodatak timu koji sa klupe vodi Aleksandar Džikić.
Na celoj listi najveće iznenađenje predstavlja Švedska koja nema neku košarkašku kulturu, međutim to je ne sprečava da se podiči sa dva NBA igrača. Jeste da su u pitanju totalni anonimusi koji su više vremena proveli u razvojnoj Dži ligi, međutim i dalje sve vode kao košarkaši Detroita i Majamija. U pitanju su manje poznati Bobi Klintman i Pele Larson o kojima ste već mogli da čitate na stranicama Mozzart Sporta.
Dva NBA asa su vrlo lako mogli da imaju i Poljaci, ali se Džeremi Sočan povredio zbog čega je sve spalo na Igora Miličića Juniora, sina selektora Poljske. On je ovog leta prešao u Filadelfiju iako nije izabran na draftu. U Evropi je nastupao za poljski Trefl, nemački Oranž akademi i Ulm, da bi potom otišao na američki koledž. Najpre Virdžiniju, pa Šarlot i za kraj Tenesi pre nego što je zaplovio u NBA vode.
Češka ima Vita Krejčija iz Atlante, Finska sve nade polaže u Laurija Markanena koji je posebna vrsta zverke. Da ne pričamo o Janisu Adetokunbu bez kojeg Grčka nema čemu da se nada kao i Slovenija bez Luke Dončića. To su već igrači u Jokićevom rangu.
Crna Gora i Litvanija ima veterane na centru - Nikolu Vučevića, odnosno Jonasa Valančijunasa (ne i Domantasa Sabonisa), Italija je ostala bez Dontea Divićenca, ali tu je Simone Fontekio (Majami), dok će za Letoniju da nastupa Kristaps Porzingis. Portugalija će posle 14 godina ponovo biti deo kontinentalne smotre i za tu priliku je izvadila tešku artiljeriju pod imenom Nemias Kueta, NBA šampion sa Boston Seltiksima iz 2024.. Za kraj tu je i Španija koja za razliku od prošlih vremena ima samo Santija Aldamu (Memfis) kao predstavnika iz najkvalitetnije lige na planeti.
REPREZENTACIJE NA EP SA NBA KOŠARKAŠIMA
SRBIJA 5 (Jokić, Bogdanović, Jović, Topić, Vukčević)
Francuska 4 (Kulibali, Rizaše, Sar, Jabusele)
Nemačka 3 (Vagner, Šruder, Da Silva)
BiH 2 (Garza, Nurkić)
Izrael 2 (Avdija, Saraf)
Gruzija 2 (Bitadze, Mamukelašvili)
Švedska 2 (Larson, Klintman)
Turska 2 (Šengun, Bona)
Poljska 1 (Miličić Junior)
Češka 1 (Krejči)
Finska 1 (Markanen)
Grčka 1 (Adetokunbo)
Italija 1 (Fontekio)
Letonija 1 (Porzingis)
Litvanija 1 (Valančijunas)
Crna Gora 1 (Vučević)
Portugal 1 (Kueta)
Slovenija 1 (Dončić)
Španija 1 (Aldama)