
Najgore bi bilo da od svega ostane samo titula
Vreme čitanja: 3min | sre. 25.06.25. | 15:41
A, da mladi igrači koji su Partizan Mozzart Betu doneli zvanje šampiona Srbije posle 11 godina, budu olako protraćeni
Veća pobeda od samog osvajanja šampionske titule u Superligi Srbije, za Partizan Mozzart Bet jeste što je pružio priliku svojoj talentovanoj deci da ne samo osete seniorsku košarku, već i da u tako mladoj dobi igraju za trofej, preuzmu odgovornost i nauče kako se pobeđuje. I to je nešto što bi u budućnosti moglo višestruko da bude od koristi kako njima samima, tako i klubu u celini. Ukoliko, naravno, uloga Mitra Bošnjakovića, Đorđa Šekularca, Uroša Mijailovića i imenjaka mu Danilovića ne ostane samo na ovome što je viđeno u borbi za domaće prvenstvo.
To bi bilo najgore što bi moglo da se dogodi. Da postanu tek slovo na papiru i da iz njihovog sjajnog nastupa tokom celog plej-ofa ostane samo sećanje na ovu titulu. A, da oni ispare iz rostera već u prvim danima jeseni. To je luksuz koji parni valjak sebi ne može da priušti. Još manje sada kada mladi evropski igrači jedan za drugim odlaze za basnoslovne novce na američke koledže i kada je oskudica istih ogromna na Starom kontinentu.
Izabrane vesti
Trener tima iz Humske u Superligi, Bogdan Karaičić je po osvajanju šampionskog zvanja natuknuo da bi tek punoletni momci trebalo da nastave svoj razvoj u prvom timu i naredne sezone.
"Željko je rekao da ćemo probati da ih priključimo seniorskom timu naredne godine. Njima su najbitniji minuti, a mi tek sad počinjemo da pravimo tim za narednu sezonu. Mislim da smo poslali neki signal sa ova tri momka i Mitrom Bošnjakovićem koji je tu cele sezone. Ima dosta igrača koji su svih ovih sezona bili sa nama i veliki broj njih je trenirao sa nama i prošao kroz naše selekcije. Neće biti lako zadržavati mladu decu u Srbiji i Partizanu, ali se nadam da će ljudi zaduženi za to odraditi dobar posao", naglasio je Karaičić.
Svakako da za njih neće biti mesta u Evroligi, međutim određenu minutažu u ABA ligi bi morali da dobiju. Regionalno takmičenje se više ne igra za plasman u Evroligi s obzirom da su "večiti" dobili dugo čekanu trogodišnju licencu i sa te strane više nemaju taj pritisak. Otud, i imaju slobodu da pruže veću šansu momcima koji neće biti u prvom planu koji bi mogli dodatno da napreduju igranjem protiv timova poput Dubaija i Hapoela iz Tel Aviva. I da pritom odmore glavne igrače za sva opterećenja koja za sobom donosi novo, prošireno elitno evropsko takmičenje.
Donekle se sa tim htelo i u tek završenoj sezoni, međutim u dobroj meri se nije uspelo iz raznih razloga. Nastupanje sa jednim timom u Evropi, a drugim na Jadranu je san snova za Partizan, a sada kada više nije pod opterećenjem kakvim je bio, tako nešto deluje izvodljivije nego inače. Mada će uvek biti pod opterećenjem rezultata i osvajanja trofeja. Ali, u tim uslovima se stvaraju šampioni i veliki igrači.
Da će nešto definitivno da se promeni kada je reč o mlađim kategorijama pokazuje i postavljanje Milenka Tepića, Novice Veličkovića i Aleksandra Bućana za ljude zadužene za klupsku školu. Već veoma dugo crno-beli nisu iz sopstvenih redova izbacili klinca za prvi tim. I to je nešto što najviše tišti kako navijačku masu, tako i ljude iz uprave kluba koji je u vreme Duška Vujoševića bio sinonim za štancanje talenatovanih momaka.
Mijailović, Danilović i Šekularac uz Bošnjakovića koji je došao prošlog leta iz Realove akademije su u okršajima sa FMP-om i Spartakom pokazali da u sebi poseduju plemeniti materijal koji treba brusiti. Igrali su sa borbenošću i željom koja treba da krasi igrača Partizana, ali i zrelošću i hrabrošću koja prevazilazi njihove godine.
Dobili su slobodu u igri, bili bez tenzije i imperativa, što im je olakšalo inicijaciju u prvi tim. I tek će. A Partizan je u njima pronašao smisao u besmislu igranja domaće Superlige u ovakvom formatu. U budućnosti bi trebao da pronađe i nešto više.

tagovi
Obaveštavaj me
