Đ. PetrinjacMa, kakav strah, Bruklin je to: I'm a block away from hell
Vreme čitanja: 3min | sre. 30.09.26. | 17:25
Mnogi su se pitali kako će se Kajl Olman prilagoditi na Evroligu, da li će kod njega biti straha i da li poseduje kvalitet? Amerikanac je pokazao da u njegovim venama teče krv Bruklina i da je X faktor crno-belih
Njujork se kroz naslovnice internacionalnih medija uglavnom predstavlja kao prestonica sveta, mesto gde se ostvaruje američki san, a stvarnost je totalno drugačija. Velika jabuka je jedan od najsurovijih predela na zemaljskoj kugli, a brutalnost raznih krajeva najpoznatije svetske metropole opisali su brojni tamošnji reperi.
Među krajevima Njujorka izdvaja se Bruklin, deo grada koji su rimama oslikali Džej Zi, Bigi, Nas i mnogi drugi. Blokovi desne obale Njujorka postali su poznati po tome što predstavljaju mesta gde ljudski život nema vrednost. Neko ko je rastao u takvom okruženju, baš kao i svi oni koji su spevali epove o surovosti Burklina ne može biti mekušac, niti se plašiti bilo čega. Dokazao je ovu tezu još jedan momak odrastao na surovim ulicama desne obale, a danas se poput razjarenog pit-bula bori u crno-belom dresu, a naravno reč je o Kajlu Olmanu.
Izabrane vesti
Amerikanac je jedan od prvih potpisa Partizan Mozzart Beta i svakako neko čiji dolazak nije u najmanju ruku dočekan pozitivno od strane košarkaške javnosti. Istina, bilo je utemeljenja za ovakvo verovanje, jer je momak iz Bruklina do sada kao vrhunac karijere imao igranju Evrokupu i ne toliko dobar angažman u reprezentaciji Crne Gore, a već mu je 29 godina. Crv sumnje u sposobnosti Kajla Olmana sezale su toliko daleko da se u jednom momentu razmatralo pitanje pozajmice i angažman nekog drugog ili bolje rečeno zvučnijeg igrača na njegovoj poziciji, ali, kako sada stvari stoje do toga srećom po Parni valjak nije došlo.
Jeste Olman bio dominantan u Evrokupu, ali se postavljalo pitanje kako će odgovoriti na zahteve Evrolige, da li će se snaći, koliko će mu biti potrebno vremena da se privikne na takmičenje koje je daleko iznad Evrokupa, kao i to da li uopšte poseduje kvalitet da igra u eliti? Sve ovo kao da je motivisalo momka iz Bruklina koji je u prve dve utakmice, baš kao i ceo tim Partizana, pokazao da nije zalutao u Evroligu, kao i to da upravo on može biti X faktor u igri crno-belih i sistemu Đoana Penjaroje.
Nije imao sulude poenterske partije protiv Milana i Pariza, što se od njega ni ne očekuje, ali je u ofanzivi dao i te kako doprinos sa prosekom od devet poena. Daleko bitniji od toga jesu njegov pristup, želja, borbenost i srčanost koja Parnom valjku daje neverovatan impuls, a one koji su sumnjali u njega i te kako tera da stave prst na čelo. Amerikanac je pokazao da kod njega nema ega i sujete, jer je spremno prihvatio svoju ulogu momka koji je tu da se spusti u stav, radi za ekipu i pritiska najbolje protivničke ofanzivce. Ovo je totalno drugačije u odnosu na ono što je igrao u Turk Telekomu, gde je bio prva napadačka opcija, čovek koji je imao potpunu slobodu i dozvolu da rešeta iz svih pozicija.
Umesto toga, Olman je odabrao teži put, krenuo je stazama dokazivanja i svestan je svoje pozicije šrafa u mašini Partizan Mozzart Beta. Nije se Olman uplašio, ne, nikako, jer to nije u njegovom stilu, a kako i da bude kad je ovo što on demonstrira u crno-belom čista metafora mesta odakle on dolazi (Bruklin), a koje je njegov sugrađanin Džej Zi odlično opisao sledećim stihovima:
"I'm from where the hammers rung, news cameras never come
I'm from the place where the church is the flakiest
And niggas been praying to God so long that they're atheist
Where you can't put your vest away
And say you'll wear it tomorrow
'Cause the day after we'll be saying
"Damn, I was just with him yesterday"
I'm a block away from hell
Not enough shots away from stray shells"
Jasno je da kod Kajla Olmana nema straha!
