Ogradiću se odmah u startu ove priče. Nisam neki vrsni poznavalac košarke, barem ne na nivou pokojnog nam Edina Avdića. Ali sam ipak imao potrebe, ne čitajući ovaj tekst poštovanog autora, da iznesem neki svoj stav o budućnosti KK Partizan, jer se na ono što je iza nas, ne bih vraćao. Poštujem Đoana Penjaroju, dobar je trener, gotivan mi je lik i zaista nemam ništa protiv njega. Mislim da on nije dobro rešenje za prvog kouča, iz više razloga, ali vas sa tim ne bih gnjavio. Partizan treba da vrati Vladu Jovanovića iz Spartaka, jer je on neko ko je stasao uz Duška Vujoševića i neko ko ima košarku u malom prstu i preozbiljan je čovek. Treba sesti sa njim i napraviti jedan dugoročni projekat i plan, kako bi Partizan trebao da radi, izgleda i funkcioniše u, recimo, narednih pet godina. Tu pre svega mislim na rad i odnos sa mladim domaćim igračima. To je nešto što je uvek krasilo Partizan i po čemu je bio prepoznatljiv u celom svetu. Od toga se odustalo onog trenutka kada je u klub došao Željko Obradović, od koga se naravno očekivao odmah instant rezultat. I umalo se i desio, ali znamo kako se završilo. Bolno i razočaravajuće. Naravno da Željko ovde nije došao da u Evroligi igra epizodnu ulogu, nego da sa svojim voljenim klubom osvoji desetu Evropsku titulu i to je jasno svakom ko ima imalo svesti. Taj projekat je već davna prošlost i nema se smisla više u tako nešto upuštati. To razbacivanje ogromnim finansijskim sredstvima, dovođenje igrača, kojima će Partizan biti samo usputna stanica, a plaćati ih tolike novce, to je suluda priča. Treba se vratiti ozbiljnom skautingu, u smislu dovođenja talentovanih igrača sa prostora bivše Jugoslavije, a ima ih sigurno puno. Uz garancije da će im se pružiti šansa, svi će oni pohrliti brže, bolje, u Partizan. Možda poneki stranac dolazi u obzir, na nekoj poziciji, koja bi bila deficitarna, ali ne iz NBA lige, ili neki Evroligaški veteran, nego mlad perspektivan igrač, tipa Jana Veselog. I onda polako, strpljivo, bez jurnjave za trofejima, praviti ozbiljnu priču. Mislim da bi to i veliki deo navijača prihvatio i podržao. Partizan je zahvaljujući takvom sistemu, u poslednjih pola veka, stvorio i dao svetu najveći broj vrhunskih igrača i po tom pitanju niko na planeti ne može sa njim da se meri. Ovo što se dešava poslednjih pet godina, gde igrači dolaze u Partizan i odlaze, ko na traci, uskaču i iskaču ko iz voza, ta priča je piši propalo. Svake sezone mi treba po dva meseca da prihvatam ko je ko na terenu i šta ko treba da radi. Ne mogu više da gledam Partizan, u kojem igrači jednostavno ne znaju gde su došli. Ta priča mora da se završi, jer jednostavno više ne pije vodu.
U principu si u pravu, samo cu te ispraviti u jednom, a to je pravljenje igraca. Poslednji kog je Partizan napravio je Mica Beric, a posle toga ste dovodili najvece talente jer je takva klima bila u drzavi da je svako ko je hteo nesto, morao u Partizan. Pa pola vasih legendi je igralo za Zvezdu. Ili vama omrazeni FMP.
@Ispravka pa vasa najveca legenda Moka Slavnic rekao daje dosao u Partizanu da bi osvajao trofeje.
@Ispravka Uh sine, kad je Moka bio u Partizanu, Partizan nije imao 4 titule. Uopšte ne znaš istoriju kluba za koji navijaš.
Vidi, ja nisam ostrašćen. Imam pedeset godina i ta vrsta bolesne navijačke emocije više u meni ne postoji. Ta prepucavanja Igokea, FMP, to je smešna adolescenska priča. Stvarno me to ne zanima. Da si pažljivo pročitao moj komentar, video bi da ja tu nisam ni spominjao Partizanove pionire, kadete, juniore, itd. Pisao sam o talentima sa prostora bivše Jugoslavije. Taj skauting Partizana je uvek bio njegovo najmoćnije oružje. Dovedeš dečaka od 15, 16, 17 godina, pa ga ti onda kroz svoj sistem dalje usmeravaš i gradiš. Pa to isto radi i Barselona u fudbalu. Nisu ni oni uzeli Mesija kad je prohodao, nego su ga doveli iz Argentine sa 13, 14, godina, kada su već shvatili o čemu se radi. Nisu oni fabrika koja štancuje velike fudbalere. Skauting je ključna stvar. Gledaš, pratiš, fudbal se igra na celoj planeti. Bukvalno na svakom poljančetu. U basketu je to malo teže, jer se ne igra baš u tolikoj meri. Ali me niko ne može ubediti da je nemoguće naći 15 talentovanih momaka, tinejdžera, pa ih provući kroz svoj sistem i napraviti od njih igrače. Partizan je sa Tripkovićem, Tepićem, Veličkovićem, Pekovićem, igrao playoff Evrolige, i za malo nije otišao na finalfour. Ta generacija je imala prosek od 20, možda 21 godinu. Naravno da je trebalo vremena da se sve to skocka. Zato ja pričam o projektu od pet godina. Neko će u međuvremenu otpasti, neko će otići u Ameriku na koledž, ali će se jezgro tima napraviti. Ali svestan sam ja da je to utopija. Da ovi ljudi koji danas dolaze u Arenu, hoće da vide ekipu koja stalno pobeđuje, koja se takmiči sa najjačima. Ne znam, u vreme pokojnog Duleta je to moglo, sada više niko nema strpljenja. Sve je postalo komercijala. Dovedeš igrača, od dva, tri miliona eura, da bi imao punu dvoranu, sve se na to svodi. Pa jedan Olimpijakos drži pet godina na okupu istu ekipu, da bi osvojio Evroligu. Naravno da rezultati ne mogu da dođu odmah. Desi se, ali to je statistička greška.
...приметио сам да Партизан сад има још боље услове него пре, још више пара него икада пре. Једино што нема више је монопол на играче. Из Звезде више нема Вујанића, Богдановића, Витковца, Томашевића, Станојевића... Из ФМП нема Петровића, Кецмана, Рашића, Милојевића... Чак ни Мега не да играче. Резултат? Ф16 Евролиге и Ф4 у Нишу 😂😂😂
...ни Величковић, Тепић и Пековић нису дошли у Партизан као деца. Чему та патетика? Богдан Богдановић рецимо је као јуниор играо за ФМП, није га створио Партизан.