.jpg.webp)
Koju verziju Grejema dobija Zvezda: Pejsmejker s početka karijere ili razočarani bek iz G lige?
Vreme čitanja: 8min | sub. 02.08.25. | 10:01
Sama odluka da krene put Evrope govori o njegovoj želji da se vrati na protagonistički kolosek i da to može ponovo u njemu da raspali igračku strast koja mu je neophodna da u potpunosti eksploatiše svoje kvalitete i da donese Zvezdi ono što verujem da je ideja - razliku na terenu
(Od stručnog konsultanta Mozzart Sporta i košarkaškog trenera Miloša Vujakovića)
Kanzas Univerzitet. Istorijsko i neko će da se usudi da kaže sveto košarkaško mesto. Razloga je mnogo, a možda najvažniji taj što je košarkaški program osnovao niko drugi do Džejms Nejsmit. Nije Kanađanin izmislio košarku tada, već sedam godina ranije kada je od njega traženo da na Springfild koledžu izmisli atletsku razbibrigu za momke koje je hladna zima osudila na aktivnosti pod krovom zatvorenih zgrada, za šta njihov razuzdani duh nije bio spreman.
Izabrane vesti
Interesantno je da na Kanzas nije došao kao košarkaški trener niti je to tada postojalo kao zanimanje (ako postoji i sad) nego je jednostavno kao profesor fizičkog oformio košarkašku sekciju koja je bila toliko redak pojam da nije bilo dovoljno univerziteta protiv kojih su mogli da igraju pa su pribegavali mečevima protiv rekreativnih grupa. Da i vizionari nekada imaju limite, najbolje govori što je njegov kasniji naslednik, gotovo podjednako legendarni (barem na kampusu Džejhoksa) Fog Alen imao ideju da postane trener na šta mu je Nejsmit odgovorio da se košarka ne trenira, već se samo igra. Pelcer Nejsmita je košarci preko Kanzasa dao i Dina Smita, čoveka koji je na Severnoj Karolini pomogao u oblikovanju i usmeravanju nikog drugog do Majkla Džordana, trenera Kentakija Rapa, Lerija Brauna, Roja Vilijamsa i mnoge druge.
Dao je Kanzas i igrače, a jedan od njih je zvanično postao najnovije pojačanje Zvezde. Njegov koledž trener Bil Self je momka iz Severne Karoline doveo sa Bruster prep akademije sa kojom je i pre toga uspostavio kvalitetan odnos prilikom regrutovanja Tomasa Robinsona, a za ljubitelje igre pod obručima na ovim prostorima može da bude zanimljivo da je jedan od polaznika bio Džona Bolden dok je svakako najpoznatiji alumni Donovan Mičel.
Nije oduvek bio plan Devontea Grejema da završi na Brusteru jer se još kao srednjoškolac obavezao na akademsku sportsku vernost Apalačian Stejtu, univerzitetu koji iako respektabilan u svojim okvirima ne može da se poredi sa Kanzasom. Kada je osetio da može više i predomislio se, tadašnji trener Apalačian Stejta mu nije dozvolio da izađe iz obaveze jer se žalio na ometanje procesa od strane univerziteta Severna Karolina Stejta preko sina tadašnjeg trenera koji je igrao sa Grejemom. Rezultat drame je bio odlazak na Bruster umesto na koledž kao međukorak da bi kasnije nakon što je dobio dozvolu izabrao Kanzas ispred Virdžinije i gorepomenutog Vulfpaka.
Erik Kapitulik, bivši lakros igrač na ,,Navy" univerzitetu i kasnije penzionisani marinac osnovao je zajedno sa vojnim kolegama pokret koji je nazvao prosto ,,Program". Program je kasnije zaživeo na više od 150 univerziteta i koledža kroz veliki broj radionica, kampova i predavanja na temu zajedništva, čvrstine, kondicije i prevazilaženja teških situacija. U želji da svoje igrače upozna sa tom vrstom specifičnih zadataka i u nameri da otkrije snagu karaktera van komfor zone terena i svlačionice, trener Bil Self je ubacio ekipu u Program. Nakon određenog perioda obuke, umnih i fizičkih iscrpljujućih testova, kao najbolji polaznik i primer izabran je niko drugi do Devonte Grejem, na sopstveno iznenađenje.
Devana King je Devontea rodila neplanirano kada je imala samo 14 godina i podigla ga je u kući sa svojom majkom i kasnije mlađom ćerkom uz veliku pomoć brata Darijusa Mekalersa koji je poslužio kao jedini i glavni muški uzor u životu Grejema. Uvek i u svakoj prilici, nakon uticaja majke i primera koji je svojom borbom u životu pružila njemu i sestri, plejmejker ističe ujaka. On mu je pomogao da izađe iz ljušture kao raning bek, da umesto prebačaja na mesto vajd risivera prihvati da postane kvorterbek i na taj način ga pripremio na težine koje sa sobom nosi odgovornost plejmejskerske pozicije.
Karakter je Devonte Grejem pokazao u mnogo prilika, a možda najviše time što je na koledžu proveo pun, četvorogodišnji mandat iako je imao mogućnosti da ranije profesionalizuje svoju karijeru. Svake godine je rastao kao lider, ali i kao skorer, šuter, organizator i asistent. Igra na tako velikom univerzitetu sa sobom nosi i borbu za minute sa vrhunskim igračima ali i specifičnim ličnostima, što je Grejem uvek znao da iznese. U tome mu je pomagao svakako njegov stil igre, električno prisustvo na terenu, kvalitetna odbrana i nesebičnost.
Visok je prema većini izvora informacija 185 sa ne toliko zvaničnim rasponom ruku od gotovo dva metra. Taj plus se definitivno vidi u potencijalnom dohvatu i odbrambenim zadacima koje su mu nametali treneri na svakom nivou. Baš zbog toga želimo da deo priče o njegovoj igri otvorimo odbranom i potencijalom na tom planu. Jasno je da mu visinske mere limitiraju doprinos na tom delu terena, ali uprkos tome, zahvaljujući rasponu ruku, čvrstini, lateralnim kretnjama i visokom stepenu anticipacije, on je sposoban da čuva igrače znatno izvan svoje težinske kategorije.
U svojoj živopisnoj NBA karijeri bio je gotovo uvek zadužen za najboljeg protivničkog spoljnog napadača, a u zavisnosti od tima i defanzivnih preferencija, umeo je i da preuzme, što je značajna stvar za trenera Janisa Sferopulosa. U praksi spisak imena za koje je bio zadužen Grejem izgleda ovako: Džejms Harden, Luka Dončić, Stef Kari, Tre Jang, Šej Gildžes Aleksander... Čak i kada je bio deo drugih jedinica sa klupe teško da je mogao da odmara u odbrani.
Napredne brojke variraju u efikasnosti usled timskih koncepcija, promašaja i pogodaka protivnika koji nisu uvek rezultat same individualne odbrane ali video materijal tvrdi sledeće. Grejem je bolji defanzivac na lopti nego van nje iako je sposoban da aktivnošću na linijama dodavanja i rasponom ruku korišćenjem košarkaške inteligencije dođe do ukradenih lopti. Njegov glavni doprinos na lopti dolazi od strpljenja koje prikazuje, čvrstine kada pokušava grudima da presretne kretnju napadača i anticipacije. Ne juri prazne ukradene na lopti, ne kocka se i koncentriše se gotovo isključivo na zaustavljanje prodora i šuta sa minimalnim reakcijama na finte. To jeste dvosekli mač jer ga u pojedinim situacijama ostavlja ranjivim za eksplozivne promene pravca i brzine ali je sveukupno znatno efikasniji način za čuvanje vrhunskih napadača.
Van lopte ima malo više problema, verovatno iz opterećenja flaster ulogom, pa izgubi iz vida na momente situaciju i dok krene da reaguje na blokade već bude kasno, mada istini za volju treba tu uzeti u obzir i niže nivoe timske komunikacije prilikom odluka da li se preuzima ili ne. Recimo, na odbrani uručenja je mnogo bolji nego na blokovima bez lopte jer je tu bliže u startu i svojom agilnošću ume lepo da zavrne iza skrinera i postigne ravnotežu u ciljnoj ravni sa igračem koji je sada sa loptom. Može da izdrži i duel prilikom preuzimanja ali je tu visina problem za duže zadržavanje ukoliko igrač sa loptom stvarno zna šta radi.
Kada je u punom naponu, prisutan i aktiviran, Grejem je zabavan igrač i ništa manje takmičar koji može da postane jedan od ljubimaca navijača. Brz, vispren i energičan može teško izborenom ukradenom loptom, alej upom u kontri ili trojkom iz dotrčavanja da zapali halu.
Drugi deo priče je surovost NBA lige i tema koja je sve više prisutna u podkastima sadašnjih i bivših NBA igrača, a tiče se prozora koji dobiješ ili ne dobiješ i koliko će on biti otvoren. Situacije, fitovi, trenuci u kojima se nalaze franšize u velikoj meri određuju vreme provedeno na terenu igrača, možda čak i više nego njihov kvalitet, per se. Grejem je jedno takvo otvaranje u dresu Šarlota iskoristio fenomenalno da zabeleži statistiku kakva je top nivo čak i za NBA standarde. Osamnaest poena u proseku, najbolji strelac u ukupnom broju poena ekipe ispred Terija Rozira, Pi Džeja Vašingtona, Malika Monka i Majlsa Bridžisa je ostvarenje.
Zaista, kada pogledate detalje sa utakmica iz te sezone, vi možete da vidite igrača sa samopouzdanjem koji rešava na prvu i uživa u svojoj ulozi. Imao je on i kasnije odlične momente u ligi, prva sezona sa Sparsima je isto bila visoko produktivna. Ono što mu se zameralo uvek jesu niži procenti, nemogućnost da bude efikasan za dva i povremeno selekcija šuta za tri. To su jako bitni parametri za igrača kakav je on realno trebalo da bude u NBA. Svake godine dolaze novi igrači što sa Drafta što iz ostatka sveta i dobro nije dovoljno dobro. Traži se ili odlično, vrhunsko ili loše jer loše sutra donosi možda nešto vrhunsko dok dobro ili dovoljno jednostavno zamrzava franšizu ni na nebu ni na zemlji.
Grejem je u suštini za NBA projektovan za kvalitetnog rezervnog, drugog ili trećeg plejmejkera koji treba da donese stabilne odluke, kvalitetnu odbranu, šut i selekciju istog a to nije uspeo u potpunosti da dokaže i onda je usledio pad i prosečna sezona u filijali Lejkersa.
Najveće pitanje koje se postavlja je koja verzija Grejema je stigla u Beograd. Da li je to električni pejsmejker sa Kanzasa i sa početka svog NBA putešestvija ili očigledno blago razočarani i van pravog ritma igrač Saut Bej Lejkersa. Sama odluka da krene put Evrope govori o njegovoj želji da se vrati na protagonistički kolosek i da to može ponovo u njemu da raspali igračku strast koja mu je neophodna da u potpunosti eksploatiše svoje kvalitete i da donese Zvezdi ono što verujem da je ideja - razliku na terenu.
Grejem je odličan šuter, problem češće bude selekcija, nego sam izbačaj. Jeste počeo da nešto duže drži dugme (kocku, je l?) na džojpedu nego što je neophodno i u odnosu na ranije faze karijere, ali je i dalje potencijalno letalan. Dobra stvar je što može da igra i sa loptom i bez nje jer je jasno bilo prethodnih sezona da trener Sferopulos voli petorke sa dva ,,ball handlera" ili ,,undersized" beka. On nije virtuozni plejmejker koji vidi stvari na terenu koje su nekoliko poteza unapred ali je i te kako sposoban da razigra iz pika, pronađe slobodnog igrača, baci dobar alej up i poveže redove u napadu. Svakako je profilno mnogo bliže poziciji jedan.
Zvezda je uspela da dovede zvučno, ozbiljno pojačanje i igrača koji može mnogo da doprinese u oba smera, što je izuzetno važno. Kako će on da klikne na postojeći roster i uopšte košarku van SAD, ostaje da vidimo. Jasno je da se ovoga leta crveno-beli tim okrenuo gabaritnim krilima i čvršćim fizičkim profilima igrača u želji da nadoknadi prošlosezonske nedostatke na tom planu, a dovođenje Grejema sad omogućuje dodatak prodornosti i stvaranja viška bez gubitka na odbrambenom planu, ali i zvezdani začin.
Piše: Miloš VUJAKOVIĆ
tagovi
Obaveštavaj me

