
Dudova šuma i Spartakov šampionski san ugasili Zvezdin plamen posle 14 godina
Vreme čitanja: 3min | pon. 16.06.25. | 21:51
Subotičani stigli do najvećeg rezultata u istoriji kluba, ali daleko od toga da su pokazali sve što mogu
Definitivno nismo navikli na to da u borbi za trofej - pogotovo na domaćoj sceni - ne gledamo Crvenu zvezdu i(li) Partizan. Međutim, pobeda Spartaka nad crveno-belima i u drugom meču polufinala Superlige Srbije donela je neki novi poredak i nagovestila da ima još gradova u kojima se voli i igra košarka.
Otišla je Zvezda u Dudovu šumu sa nadom da može da ispravi greške iz prve utakmice, pobedi i vrati seriju na domaći teren u Beograd, ali... Nisu stvari ni izbliza bile onakve kakve su priželjkivali Janis Sferopulos i njegovi izabranici. Naprotiv, ponovo smo videli odsustvo agresivnosti, brzopletost i greške koje su dovele do toga da crveno-beli ne izgube samo meč, već i krunu posle gotovo 10 godina suverene vladavine.
Izabrane vesti

Tumarali su gosti Dudovom šumom i na kraju se izgubili u njoj, a putokaza nije bilo ni na vidiku. Hala specifičnog naziva ne samo da je ugasila crveno-beli plamen posle 14 godina, jer poslednji put kada Crvena zvezda nije bila u finalu domaćeg šampionata bila je sezona 2010/11, već je najavila neka nova, a što da ne i šampionska vremena u Subotici.
Spartak će prvi put igrati za naslov prvaka Srbije. Zaslužio je to ovaj grad, u kojem je dvorana odlično popunjena ne samo kada gostuju beogradski večiti rivali, Budućnost ili atraktivni Dubai, već praktično u svakoj utakmici u kojoj su plavo-beli domaćini. A, deluje da će u narednim sezonama tek biti razloga za slavlje. Ovo je bez dileme najveći rezultat u istoriji kluba i to sa tendencijom da bude još veći. Pamte pre toga u Subotici finale nacionalnog Kupa iz sezone 1994/1995, kao i treće mesto u ligi FR Jugoslavije 1992/1993, ali ovo je nešto sasvim drugačije. Deluje da je Subotica sazrela za nešto što će se generacijama prepričavati.
Poznat je grad na severu Srbije kao mesto u kojem je stasala gomila evropskih, svetskih i olimpijskih šampiona, ali će ovih dana, nedelja, meseci, a možda i godina biti grad košarke. Bacili su Luka Cerovina, Vojin Medarević, Nemanja Gordić, Rasi Bolton, Dušan Miletić i ostali igrači koje predvodi Vlada Jovanović u drugi plan svoje prethodnike. Najavili su u Spartaku da žele da igraju Evropu, priča se da se klub neće zadovoljiti samo pukim igranjem u plej-ofu ABA lige, a sigurno je da su nakon istorijskog uspeha u domaćem prvenstvu apetiti i ambicije podignuti na neki novi nivo.
Niko nije Spartaku i Subotičanima mogao da zabrani maštanje najpre o osvajanju ABA 2 lige prošle sezone, zatim velike rezultate u najjačem regionalnom karavanu, a onda i nadu da mogu do finala Superlige Srbije. Sada, kada se sve to obistinilo i postalo realnost za njih, posao još nije gotov jer oni ne žele da budu samo još jedan od klubova koji je stao na korak do trona jer finaliste niko ne pamti, a šampioni ostaju za sva vremena.