Avramović o stanju u Madridu: Ozbiljno je uzelo maha! Rade samo bolnice, apoteke i supermarketi

Vreme čitanja: 6min | čet. 19.03.20. | 08:09

„Dosadno je kada si sam, ne smeš da izađeš, teško je to, u inostranstvu pogotovo. Dobili smo potom dozvolu od klubova da idemo kućama, ko može i hoće. I onda smo Dangubić i ja u sekundi rekli: ´Hej, pa šta čekamo, idemo i mi´, objašnjava situaciju u Španiji košarkaš Unikahe na pozajmici u Estudijantesu za MOZZART Sport

Kontaktirali smo reprezentativca Srbije Aleksu Avramovića da pričamo o sportu i aktuelnoj situaciji u Španiji gde on nastupa za madridski Estudijantes. Kako situacija sa virusom korona postaje sve ozbiljnija, počeli smo od toga, a Avramović nam je izašao u susret i iz prve ruke nam dao informacije sa Pirineja.

On je sada u Čačku, u  Srbiji, ali je do pre nekoliko dana bio u glavnom gradu Španije koji je u međuvremenu postao žarište cele Evrope (više od 14.600 slučajeva, 631 smrt). Nekako sve ono što se dešavalo u Italiji „prešlo“ je u ovu zemlju.

Izabrane vesti

Avramović je sada u redovnom karantinu od 14 dana koji mu je pripisan kada je stigao u Srbiju kao nekome ko dolazi iz zaraženog područja, nema nikakvih problema, niti simptoma, virus ga je srećom zaobišao. 
Super sam. Stigao sam u nedelju u Srbiju, sada sam u karantinu 14 dana, kako su nam prepisali na aerodromu doktori. Dobro sam. Tamo je situacija uzela ozbiljno maha. Zatvoren je grad Madrid skroz, zatvoreni su svi parkovi, ne rade ni kafići ni restorani. Samo rade veliki supermarketi, apoteke i bolnice naravno“, počinje priču Avramović za MOZZART Sport.

Kako su izgledali dani tamo pre nego što si se vratio u Srbiju?
Moja impresija dok sam bio tamo i šetao psa po Madridu dok je još moglo, to je bilo prazno, prazno, prazno. Bukvalno grad duhova. Uveli su takve mere, jer je u prethodnih 10 dana počeo rapidno da skače broj zaraženih. Nemaju gde da ih stave, koliko sam razumeo. Rapidno je počeo da raste i broj umrlih isto, u Madridu. Sada bi trebalo da bude sve manje i manje posle ovih mera koje su uveli“.

Negde je “sreća” Španije što je mogla da vidi šta se sve dogodilo u Italiji, ali… U toj zemlji opasnost nije ozbiljno shvaćena, a na kraju se i u Španiji dogodio isti slučaj.
Igrali smo protiv Barselone i već tada je počela priča o virusu. Ali ljudi to nisu ozbiljno shvatali. Jer verovatno nije došlo u direktan kontakt sa njima pa da kažu: ´Uf, sada je ovo ozbiljno´. I onda, kako je Trej Tompkins bio pozitivan, mi smo trenirali, spremali se za Mursiju  - u trenutku se stopirala liga. Bukvalno se sve stopiralo u tri dana. Oni su doneli odluku da se ACB liga odlaže do 24. aprila. Pitanje je šta će se tu desiti. Konstantno raste broj zaraženih“.

Na ulicama nema ljudi… Ali nije sve vreme bilo tako.
Žive duše nema, to mi je bilo upečatljivo. Ali kada je počelo, gradovi su bili puni! To nisu shvatili baš ozbiljno. Mi smo sada na 50 obolelih uveli stroge mere, a kada su oni videli da to prelazi 1.000 ili 2.000, da se brzo širi, onda su stopirali sve“.

Da li si imao problem da kupiš hranu i ostale potrebštine?
Ne, ne. Prodavnice su radile. Imalo je situacija gde su prazni rafovi, ali sve što sam ja lično planirao da kupim kupio sam, osim maski za lice. Toga nema nigde. Sredstva za dezinfekciju su bila prodavana limitirano. Ali moglo je da se nađe. Maski nije bilo, ostalog je bilo“.

Da li je bilo panike kod igrača? U kom momentu si shvatio da ćeš ići za Srbiju i da ćeš napustiti Španiju?
Sa Dangubićem sam bio, bili smo zajedno. Dosadno je kada si sam, ne smeš da izađeš, teško je to, u inostranstvu pogotovo. I onda smo gledali, da se završi sve ovo i da krenemo da treniramo. Nismo bili svesni da će uzeti toliko maha. Dobili smo dozvolu od klubova da idemo kućama, ko može i hoće. I onda smo mi u sekundi: ´Hej, pa šta čekamo, idemo i mi´. Da budemo u svojoj kući u karantinu sa roditeljima i bliskim ljudima. Kod kuće smo opet“.

Kako je izgledao sam povratak u Srbiju, da li ste imali problema?
Bila je jako rigorozna kontrola. Nije smeo nijedan od stranih državljana da uđe u Srbiju. I onda smo na izlasku iz aviona već morali da pokažemo pasoš, potom smo popunjavali papire, odakle dolazimo, da li bolujemo, išli kod doktora, bila je gužva velika, ogromna nervoza, bilo je 1.000 ljudi“.

Sada ne smeš da izlaziš iz kuće 14 dana. Kako to izgleda tebi kao sportisti?
Da, nema izlaska napolje. Iako meni teško pada, ali to mora da se poštuje. Ako ne poštujemo druge, nećemo da poštujemo ni sebe. Prvi dan sam trenirao u kući, od danas su krenuti intenzivno da treniram. Nemam šta da radim. Slušam muziku, gledam televiziju, zaglupljujem se... Bolje od toga je da treniram“.

Dodaje Avramović da je i otac bio kod njega u Madridu tako da su obojica u karantinu, kao i da majka radi od kuće, te da mu je lepo što može da provodi malo više vremena sa porodicom i da mu je lepo zbog toga.
Vidim da se narod ovde malo uplašio. Neće virus da napada nas mlađe, ali ovi stariji jesu rizičniji. Zbog njih treba poštovati sve, njima da produžimo život“.

Da se okrenemo sportu, malo lepšim temama. Da li si zadovoljan sezonom u Estudijantesu, imao si neke partije od preko 30 datih poena, igrao si za reprezentaciju...
Jesam, zadovoljan sam. Baš kako sam podizao formu i pre reprezentacije, a posle nje još više, osećao sam se lepo, dobro sam krenuo i desi se taj korona virus. Nema veze, svakako znam svoje ciljeve, planove. Zadovoljan sam sezonom. Trudićemo se da ostanemo u ligi, biće teško, ali ne i neizvodljivo, imamo relativno lak raspored, jer nam dolaze ekipe iz donjeg doma. Mislim da ćemo ostati u ligi“.

Nezgodno je mnogo što vi igrači niti znate kada će se liga da nastaviti ni da li će se nastaviti...
To je problem. Ja bih sutra igrao, ali... Ne pitam se, ne pita se niko. Ovo je sve na globalnom nivou, nismo mi važni i ja to shvatam. Kada budu odobrili da se igra, onda kreću planovi. Do tada se trudiš da spremno dočekaš, ako se bude igralo, to što se igra. I ako se ne bude igralo da budeš spreman i za to. To je sve što je do košarkaša“.

Kada priča o reprezentaciji, Avramović to čini na poseban način, vidi se koliko mu je to bitna stavka. Možda i najbitnija. I kod Igora Kokoškova je dobio šansu da igra i da se nađe na spisku.
Zadovoljan sam, to je nešto najlepše što jednom košarkašu može da se desi. Na meni je da treniram još jače i da budem gde jesam, da se zadržim što duže godina, to mi je cilj. Igranje za reprezentaciju je stvarno najlepši osećaj. U početku, kada me je zvao Đorđević, bilo je malo grča, nervoze, jako je teško, veliko je breme. Ali sada kada sam tu više vremena, trema prolazi, jedva čekam da izađem na teren. Ma, najlepši osećaj“.

A da li je bilo treme na poslednjem okupljanju? Ne bi se reklo ako gledamo partiju protiv Gruzije i 27 datih poena.
Ne, nisam imao tremu. Super je saradnja. Skupili smo se tu u pet dana i postavili smo što više stvari što može da se postavi. Neke principe,  koncept. To smo stavili na teren, bolje je izgledalo protiv Finske gde smo ih razvalili u odbrani. Igrali vrhunski odbranu. A protiv Gruzije, igrali smo dobro, bila je dobra utakmica, ali su pogodili teške šuteve, imali smo kikseve u odbrani. Zasluženo su pobedili. I mi da smo pobedili ne bi bilo nezasluženo“.

Kako ti se čini selektor Kokoškov? Da li si imao prilike da porazgovaraš malo sa njim, kakvi su utisci?
Super, super, stvarno. Profesionalac. To je mali vremenski period, ali na terenu sve što je rekao, tako se i igralo. Veliki profesionalac“.

Da napravimo mali presek za kraj, jesi li zadovoljan i inostranom karijerom i reprezentacijom do sada?
Da, da. Jesam. Sve ide svojim tokom, kako to Bog želi. Na meni je da treniram i da jurim ciljeve i ambicije. Zadovoljan sam“, zaključio je Avramović razgovor za MOZZART Sport.

FOTO: Star Sport, MN Press


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara