
Časovi ljubavi ili časovi bola? Crno-beli u emotivnom rascepu
Vreme čitanja: 8min | pet. 05.12.25. | 09:31
Era bez Željka Obradovića na klupi Partizan Mozzart Beta počela sa pobedom koja na to nije ličila zbog zvižduka navijača
Prethodnih sedam dana u Košarkaškom klubu Partizan Mozzart Bet ulazi u istorijske knjige kako kod okrenete. Reakcija zbog odlaska Željka Obradovića bila je toliko žestoka da je sve kulminiralo kod navijača u četvrtak uveče u Beogradskoj areni na prvom meču crno-belih bez najtrofejnijeg trenera Evrope, a sav "gnev" osetili su igrači i uprava kluba u večeri koja verovatno nikada nije zabeležena u istoriji sporta.
Partizan se sinoć u svojoj kući osećao kao neželjeni gost, što je verovatno i blag opis onoga što se desilo u prvom poluvremenu kada su igrači, uprava, ali i privremeni trener zasuti zvižducima i uvredama jer je procenjeno da su svi oni glavni krivci zbog odlaska Obradovića koji nije uspeo filmski da zaokriži karijeru u Partizanu, barem ne ovog puta...
Izabrane vesti
Sinoć je verovatno preko 95 odsto Arene svakog igrača crno-belih, osim Isaka Bonge, zasulo uvredama. Istina, nisu ni svi ostali imali isti tretman. Aleksej Pokuševski je, kad se povredio, dobio i aplauze. Neki su izviždani samo na početku utakmice. Drugima se, pre svih Sterlingu Braunu, Dvejnu Vašingtonu, Tajriku Džonsu i Džabariju Parkeru, zviždalo čim bi dobili loptu, pa i kada bi je ubacili kroz koš. Neki su reagovali iznenađeno, neki su izgledali tužno, neki su se čak i smejali, neki su bili nešto ratoborniji, ali niko nije ostao ravnodušan jer se dogodilo ono što niko nije mogao ni da pretpostavi pre samo desetak dana.
Partizan odavno važi za klub sa najvećom podrškom u Evropi, klub sa punim tribinama bez obzira na rezultate. Naravno, dešavalo se da publika negoduje zbog nekog poraza, da izviždi nekog pojedinca poput Brendona Dejvisa prošle sezone, ali ovakvo okretanje leđa ekipi se nikada nije dogodilo, verovatno ni jednoj ekipi... Pamti se da je Duško Vujošević odnos navijača Partizana prema klubu znao da nazove "časovima ljubavi". Sinoć se činilo da se taj čas završio. Barem privremeno i prema ovoj ekipi.
Neki će ipak reći da su časovi ljubavi sada možda i najveći, ali nisu usmereni prema klubu i prema igračima, već prema jednom čoveku - Željku Obradoviću. Čoveku koji je u ovom momentu svojom veličinom, uspeo da da se poravna sa klubom iz Humske. Zato su sinoć viđene i suze navijača u momentima kada je Obradović trebalo da kroči na parket, a nije ga bilo... NItiće ga biti, barem u doglednoj budućnosti.
U takvim trenucima, dok je Arena ključala od bola i besa, a igrači nemo gledali jedni u druge, postalo je jasno da je Partizan ušao u jednu od najtežih emotivnih raskrsnica u svojoj istoriji. Nije ovo bila samo sportska večer, ovo je bio sudar očekivanja, sećanja, tuge i ljubavi, sve sabijeno u četrdesetak minuta igre protiv Bajerna iz Minhena. Navijači su tražili način da iskažu ono što ih tišti i sve su iz sebe izbacili na leđa igrača.
I zato, ma koliko sinoć delovalo kao kraj jedne ere, možda je to samo uvod u sledeću za koju niko ne može da kaže kako će izgledati. Obradović je ostavio trag kakav se ne briše. Navijači su pokazali kakva je njegova veličina. I negde između te dve istine, Partizan će ponovo morati da pronađe put. Možda ne danas, možda ne sutra, ali uskoro.
Ipak, da sve bude čudnije, igrači su uspeli da pobede u svim ovim ludim okolnostima i sada se spremaju za prvi večiti derbi ove sezone. Ponovo pred svojim navijačima naredne nedelje.
Ostaje da se vidi da li će i u tom okolnostima da im okrenu leđa ili će Arena izgledati nešto drugačije...

tagovi
Obaveštavaj me
KK Partizan Mozzart Bet
Evroliga
.jpg.webp)







.jpg.webp)




.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)
_Cropped.jpg.webp)

