(©Starsport)
(©Starsport)

Zvezdin vrtlog čestih rotacija olabavio i najstabilniju kariku

Vreme čitanja: 3min | sub. 07.11.26. | 08:03

Mateus Magaljaeš ispod forme na koju je navikao od dolaska u Crvenu zvezdu

Kaže Albert Rijera da u fudbalu nema favorita. Ako je tako, zašto onda španski trener muči i sebe i svoj tim, а pogotovo navijače Crvene zvezde, konstantnim promenama startne postave? Do te mere da je nemoguće predvideti početnih 11, a pojedinim igračima i poziciju na terenu.

Ako u obzir uzmemo dominaciju u Mozzart Bet Superligi i složimo se da Rijera ima dovoljno prostora za razigravanje mladih, zašto to čini i u Ligi konferencije umesto da se sa ekipom projektovanom za Ligu šampiona prošeta do bodova poput rivala kao što su Inter Eskaldes, Lugano, pa i Kopenhagen?

Izabrane vesti

Da nije bilo eksperimentisanja, imala bi Crvena zvezda verovatno više od sadašnja četiri boda od mogućih devet. Zapravo, igrala bi Ligu Evrope umesto Lige konferencije da se u Plzenju posle Bukarijevog isključenja zabarikadirala i čuvala beogradskih 3:0.

Biće da Rijera, ipak, misli da u pojedinim utakmicama ima dovoljno prostora da nešto proba i promeni u odnosu na očekivano. Drugo objašnjenje je da ga rezultat ne zanima koliko sopstvena ideja, a ako je stvarno tako, onda teško da je Crvena zvezda pravo mesto za njega.

Vreme curi, strpljenja je sve manje, jer su crveno-beli u prve tri utakmice Lige konferencije dodatno istanjili živce svojih pristalica nakon poraza od Hapoel Ber Ševe i Viktorije.

Jeste ekipa pokazala ogromnu volju i karakter protiv Intera iz Andore i upornošću uspela da stigne do preokreta, samo, da li je to baš rival protiv kog se za takvo izdanje dobijaju pohvale? Teško...

Ono što se od Crvene zvezde očekivalo u četvrtak uveče je rutinska pobeda, sa barem dva gola razlike, a po mnogima i više. Odlučio je, međutim, Rijera da pored Dijenga i Arnautovića u špic pošalje Kataija, da pored oporavljenog Ivanića, zahuktalog Lučića, opet raspoloživog Bukarija, pa i dosad solidnog Ĉama, krila igraju Loizu i 18-godišnji Južnokorejac Kim. Odlučio je i da levonogi Nakajama ponovo igra desnog štopera, a desnonogi Gaštarov levog. I da nedorečeni Hendel bude na terenu od prvog minuta.

Vrtlog čestih rotacija sve je jači, a uspeo je u sebe da uveče i dosad najstabilniju kariku u timu Crvene zvezde – Mateusa Magaljaeša.

Brazilac je u prvoj sezoni po dolasku na Marakanu demonstrirao sigurnost i samopouzdanje o kakvim veliki broj golmana sanja. Branio je do te mere da je brzinski počelo poređenje sa Milanom Borjanom, jednim od zaslužnih stanovnika Marakane za doprinose najlepšim danima Zvezdine postbarijevske ere. Ali, ove sezone Mateus nije isti.

Vidi se to po broju primljenih golova (14 u Evropi, koliko za celu prošlu sezonu na međunarodnoj sceni), a i po nesigurnosti sa loptom u nogama. Gradnja napada iz poslednje linije je nešto na čemu Zvezdin trener insistira, ali sa čim njegov golman povremeno ima problema koji mogu skupo da koštaju. Kao protiv Intera kada je dao loptu u noge rivalu.

Počeo je Mateus da greši u dodavanjima verovatno i zbog toga što se muči da pohvata kome je koja noga jača. Česte promene štopera nisu dobre za golmane jer utiču na komunikaciju i uigranost. Ovo je primer toga i moraće Mateus što pre da nađe način da se vrati na raniji nivo.

Sa njim u kontra ritmu Crvena zvezda je drastično slabija.


tagovi

MateusAlbert RijeraFK Crvena zvezda

Obaveštavaj me

FK Crvena zvezda

Sledeća vest