(©AFP)
(©AFP)

Zvezda, hrčak, pozitivni utisci i daleko prolećno sunce

Vreme čitanja: 4min | pet. 03.10.25. | 09:48

Prosto je teško nabrojati šta smo sve videli na Dragau, da će ostati decenijski žal – hoće

Daleko je jutro, još dalje je evropsko sunce! Navijači Crvene zvezde raspoređeni u baštama turističkog mesta na ušću reke Duro u Atlantski okean uporno su ponavljali ovu rečenicu u, za Pirineje, prohladnoj noći posle svega viđenog na Dragau. Oni koji po difoltu ne veruju u rad Vladana Milojevića nisu mogli da ga “zapljunu”, jer je u Zvezdinoj drugoj utakmici u okviru Lige Evrope sve dobro bilo pripremljeno, do te mere da je neko pomislio da je iskusni stručnjak podesio vreme na gostovanja iz 2017. godine.

Oni zadojeni večnim optimizmom, sa i bez pokrića, nisu smeli da glorifikuju poraz Crvene zvezde u poslednjem minutu, jer onda to nije Crvena zvezda. Tako je bilo i posle utakmice na Etihadu, kada se očekivalo da Zvezda bude izubijana od strane streljačkog voda Pepa Gvardiole, pa je ponosno preživela. Ali Porto u kombinovanom sastavu nije Mančester Siti, niti je Frančesko Farioli, bar ne još, Gvardiola. Mada će biti jednog dana.

Izabrane vesti

Kada se sve sabere utakmica u Portugaliji ulazi u red čuvenijih kada govorimo o novoj eri Crvene zvezde u poslednjih devet godina. Bilo je svega, posebno za one neutralne: dramatike, promašenih šansi, intenziteta kao da je u pitanju Liga šampiona, ozbiljne sprinterske trke po bokovima, klase Rodriga More, mladog Danca Froholda, Mateusa, Arnautovića, i na kraju rađanje nove crveno-bele bebe Vasilija Kostova.

Lepo je to neko primetio. Crvena zvezda je u trenutku odličnog pasa Felisija Milsona ka Brunu Duarteu bila na šut da skupi četiri boda i vine se blizu osam najboljih timova u Ligi Evrope u ovom trenutku. Na kraju je dobila kontru i trenutno je van plej-of zone. Da stavimo utisak po strani, jer lepo je Vladan Milojević primetio da se od toga ne živi – kao ni što se patriotizam ne sipa u traktor – i da se fokusiramo na ključni detalj iz 90. minuta. Kompletna reakcija Zvezdinog tima bila je nedostojna osnovnog gesla iskusnog stručnjaka na klupi srpskog šampiona – discipline i taktičke ulickanosti.

Kao da mu je prvi meč u Evropi, Piter Olajinka je izgubio duel po boku, potom je Tebo Učena bespotrebno napustio poziciju i za pola sekunde zakasnio da napravi faul, reprezentativac Miloš Veljković nije video da mu sa sa slepe strane dolazi Pepe. I on kao da je ušao u cipele tinejdžera i vršnjaka Vasilija Kostova.

Bespotrebno je Jong Vu Seol otišao u poslednju trećinu, dok je Milson kao na rekreaciji gledao kako Pepe hvata ubrzanje, prepoznavši situaciju da je Crvena zvezda ispraznila stranu.

Dobitak BEZ ULOGA svaki dan – samo u Mozzartu

Zbir ovih grešaka doveo je do toga da se navijači kluba sa Marakane pitaju da li je moguće da se ovo dešava  timu koji je sa nagomilanim iskustvom stigao na Dragao i pre toga muški se pobio sa mnogo boljim timom. Bila je to nedisciplina koja se graniči sa bezobrazllukom i letargijom.

Samo zbog te reakcije Crvena zvezdaje zaslužila palac dole.

Pričaće se u ovom meču ne samo sutra, prekosutra ili za sedam dana. Biće duel protiv jednog od najvećih evropskih klubova tema zvezdaških lepih i traumatičnih sećanja, poligon ozbilje rasprave i za deset godina. Jer crveno-beli ovakvu priliku ne dobijaju svake sezone, već na svakih pet. Ne bi se tokom istorijskih sećanja niko sećao da je Farioli izmešao tim (mada su i ti fudbaleri top nivo), niti da je Crvena zvezda bili pritisnuta od strane portugalskog velikana, niti da je Farioli odao priznanje Vladanu Milojeviću tako što je u 46. minutu spustio Rosarija u poslednju liniju. Video je da će teško probiti odbranu crveno-belih bez štoperskog pasa unapred.

Ostalo bi samo zapisano da je te 2025. godine Crvena zvezda prvi put u klupskoj istoriji slavila na tlu Portugalije (pogledaj pod šansu Duartea) i to protiv jednog od najvećih evropskih klubova. Da tabelu ostavimo po strani, potencijalni pozitivan rezultat na Dragauu sigurno bi uticao na imidž i mesto srpskog šampiona na evropskoj sceni. Koliko i ona noć protiv Liverpula.

Davno su učeni ljudi konstatovali da je jedan tim onoliko jak, kolika je razlika između najraspoloženijeg i najslabijeg igrača. Dok su sa jedne strane bili Arnautović, Kostov i Mateus, a sa druge, one negativne, kapiten Mirko Ivanić – Zvezda je mogla da živi. Ali kada je na teren ušao Olajinka jaz je postao mnogo veliki. I tu spasa nije bilo.

Da Crvena zvezda naredni meč igra protiv Steaue, Malmea ili Šturma, sve bi bilo ovo podnošljivije. Ali ovako, pred još jedan dolazak u Portugaliju, prolećno evropsko sunce izgleda baš daleko. Crvena zvezda počinje da liči nao na hrčka u kavezu koji se okreće i stalno mu nešto fali. Protiv Pafosa tim nije ni fizički, ni psihički, ni organizaciono bio na potrebnom nivou. U duelu sa Seltikom promašeno je mnogo prilika, dok je u Portu primljen gol na opisan način, kada je Vladan Milojević na terenu imao bar petoricu “slikara naivaca”.

Individualni kvalitet ovog tima nije sprran, ali nije slučajno što srpski šampion nije dobio četiri vezana meča u Evropi. To nimalo nije slučajno. Kao što nije teško videti da ova generacija, ponovo sastavljena u finišu prelaznog roka, ima tendenciju rasta igre. I da je sve na Dragau bilo neuporedivo bolje nego protiv Pafosa i dosta kvalitetnije nego pre sedam dana kada je na Marakani gostovao Seltik.

I krajnje je vreme da Crvena zvezda prestane da igra za utiske i dokazuje sebi kako je sposobna da izađe u visok presing Portu. Ovo nije 2017. godina kada je bilo važno samo biti konkurentan.

Ovo je 2025. godina, i ovo je, uz poštovanje brutalnog kvaliteta Porta, Liga Evrope. U njoj Crvena zvezda mora da se takmiči.

Pokazala je da može, ali trenutno ne može da vidi prolećno sunce.


tagovi

FK Crvena zvezda

Obaveštavaj me

FK Crvena zvezda

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara