Zašto Zvezda igra bolje u Evropi nego u Mozzart Bet Superligi?

Vreme čitanja: 2min | pon. 26.10.26. | 09:47

Mada tabele kažu drugačije...

Tabele će reći drugačije, jer Crvena zvezda posle dva kola Lige konferencije ima samo bod i mora, bar prividno, da drhti za plasman u narednu rundu. U Mozzart Bet Superligi situacija je drugačija, tim Alberta Rijere je prvi krug završio sa osam bodova više u odnosu na Vojvodinu i praktično stavio šapu na šampionski pehar. Postoji ozbiljna mogućnost, koja u prethodnim sezonama nije bila saveznik, da crveno-beli drugi deo prvenstva odigraju bez velikog pritiska i motiva.

Međutim, utisak je da Crvena zvezda igra bolje, deluje življe i nekako lepše za oko u evropskim mečevima pod Albertom Rijerom. Zaslužili su crveno-beli da imaju mnogo više od jednog boda posle duela sa Luganom i Kopenhagenom. Od 180 minuta takmičarskog fudbala, bar u 120 su bili u totalnoj kontroli i dva put okretali vođstvo. Bilo je svega u tim mečevima: golova, šansi, trenutaka kada je Bamba Dijeng promašivao kolosalne prilike. Nešto je imalo da se vidi, da se apostrofira boljitak koji bi trebalo da kulminira u kvalifikacijama za Ligu šampiona.

Izabrane vesti

Pod vođstvom Alberta Rijere Crvena zvezda je odigrala deset utakmica, uz jedan remi na gostovanju Radniku iz Surdulice. A opet utisak je da se srpski šampion previše muči i da u svojevrsnoj tranziciji sistema i igre ne daje povod navijačima za optimizam. Uostalom, samo na debiju protiv Čukaričkog, kao i u sudaru sa Lučanima, crveno-beli su delovali dominantno. Ostalo je bilo, onako, ne baš reprezentativno.

Zaključno sa utakmicom protiv OFK Beograda kada je domaćin u finišu propustio dve kolosalne šanse da dođe do zasluženog remija. Crveno-beli su pošteno patili u Kragujevcu 45 minuta, bili inferiorni u drugom poluvremenu susreta sa Železničarom.

Tačno je da je španski stručnjak bio pošten prema većem delu igračkog kadra i da je domaće mečeve gledao kao na idealno polje za regrutaciju kadrova za budućnost. Crvena zvezda u domaćim mečevima deluje kao tim bez ozbiljnog zahteva, sa vrlo problematičnim presingom i igrom u poslednjoj trećini terena. Uvek može da se postavi pitanje motiva, fizičke i emotivne istrošenosti. Ali očigledno je da Albert Rijera još nije našao balans... Moguće je da će tokom zimskog prelaznog roka Albert Rijera skratiti kadar, dovesti profile igrača koje mu nedostaju. A do tada će morati da se fokusira na rezultat. Pre svega na evropskoj sceni.


tagovi

Albert Rijera

Sledeća vest