
Velika ispovest Luke Modrića: Zamorna je više priča o mojim godinama, telo će samo reći kad je vreme
Vreme čitanja: 10min | čet. 03.09.26. | 11:33
“Ta priča je krenula još 2019. godine, posle Svetskog prvenstva, kada sam imao 33 godine, a nakon toga sam osvojio još dve Lige šampiona, sa Hrvatskom treće mesto na još jednom Mundijalu, stigao do finala Lige nacija, u određenim trenucima igrao najbolji fudbal u životu”, istakao hrvatski as u opširnom intervjuu za Marku
Da je Luki Modriću po evro za svaki momenat u karijeri kada su mu predviđali skori kraj karijere – isključivo zbog godina, nikako zbog onoga što je prikazivao na terenu, jer tu se nikad nije spuštao ispod top nivoa – nakupio bi para koliko za jednu godinu svog ugovora u Realu. A on, traje li, traje...
Iduće nedelje napuniće 41 godinu, ali i dalje spada u fudbalere koji prave razliku u Serii A, koga bi još u svojoj svlačionici voleo da vidi novi-stari selektor jedne od najjačih reprezentacija u Evropi. Uostalom, ovo je petnaesta uzastopna sezona koju provodi kao lider u dva najtrofejnija kluba u istoriji Lige šampiona, koja zajedno imaju 22 titule evropskog prvaka!
Izabrane vesti
Evo, čak smo i mi u ovom uvodu upali u tu zamku i krenuli od njegovih godina, a to je samo jedna od tema koje se dotakao u monumentalnom intervjuu za špansku Marku. Govorio je o Realu, o Madridu, kome će se vratiti po okonlanju karijere, o tome kada bi taj dan mogao da dođe, o Milanu, o Žozeu Murinju...
Ni posle više od godinu dana, ne zaboravlja emocije koje je proživljavao kada se opraštao od Reala:
“Pamtim taj momenat sa ogromnim ponosom, iako to nije bio lak dan, što se moglo videti na snimcima – pre utakmice, u autobusu, u danima koji su joj prethodili kada sam objavio odluku, kao i na samom terenu. Iako sam se dobro držao na terenu, a kasnije i tokom govora... Bili su to veoma emotivni dani, zaista emotivni, jer sam znao da se najlepša faza moje fudbalske karijere bliži kraju. Ipak, pamtim to sa velikim ponosom i snažnim emocijama. Čak i danas, iako je prošlo više od godinu dana, ponekad pogledam te snimke. Kada vidiš ljude na tribinama kako plaču, sve te poruke i sve ostalo, to te ispunjava ponosom i zadovoljstvom, jer znaš da si učinio nešto važno u najvećem klubu na svetu.”
Koliko se identifikovao sa tom sredinom pokazuje i činjenica da njegova deca sebe smatraju pravim Madriđanima:
“Mislim da je bilo teško svima nama – i porodici i meni – ali možda čak i više njima, jer su oni veći deo života proveli u Madridu. Naročito moja deca. Stariji sin je rođen dok smo bili u Engleskoj i imao je dve godine kada smo stigli, ali pamti celo svoje detinjstvo u Madridu. Sada ima 16 godina. Kada razgovarate s njima, dok smo na odmoru ili bilo gde drugde, oni pitaju: ‘Kada idemo kući?’ A, pod tim misle na Madrid. Zato je i njima, kao i meni, bilo tako teško. Ali takav je život, to je deo života i mora se ići dalje. Sada smo ovde. Teško je, zaista teško, ali opet, kada vidite sve ovo, to vas ispunjava ponosom, zadovoljstvom i srećom.”
(@Reuters)Kakav je osećaj biti igrač sa najviše osvojenih trofeja u istoriji Real Madrida?
“Zaista je neverovatno. Nikada nisam ni zamišljao tako nešto. Dolaziš u klub gde znaš da ćeš se boriti za titule i da je to normalno za tako veliki klub, ali ni u najluđim snovima nisam očekivao da ću postati igrač sa najviše trofeja u istoriji kluba. Ne zato što sam sumnjao u sebe ili mislio da tamo neću uspeti, već koliko je samo igrača tamo igralo? Koliko legendi? Koliko ikona Real Madrida? Biti igrač koji je osvojio najviše titula je zaista neverovatno. Nikada to nisam ni zamišljao.”
Marka ne bi bila to što jeste, lider u svetu sportskog novinarstva, da pitanjim ne pogađa pravo u centar. Otud i tema o kojoj bi zaista trebalo da se diskutuje, koliko god da su poređenja te vrste neukusna: Da li je trio Kazemiro–Kros–Modrić najbolji vezni red u istoriji fudbala?
“Nije na meni da to ocenjujem. Takve rasprave će uvek postojati, a ja više volim da to prepustim ljudima koji o tome govore i iznose svoja mišljenja. Ono što mogu da kažem jeste da sam uživao igrajući sa njima dvojicom. Poznavali smo se u dušu i, iskreno, bilo je neverovatno igrati sa njima u veznom redu. Ali, isto tako i sa svim ostalim igračima koji su tada bili tu – u možda najzlatnijoj eri u istoriji Real Madrida. Zato ne volim da govorim samo o nama trojici, jer je bilo mnogo onih koji su učinili tako mnogo... Ipak, zaista sam uživao igrajući sa njima, takmičeći se protiv drugih, ali i međusobno na treninzima. Ponekad su treninzi bili teži od pojedinih utakmica. Bilo je neverovatno.”
MILAN MORA DA IGRA U LIGI ŠAMPIONA
Sada je u Milanu, gde su zahtevi i pritisak jednako veliki kao u Realu...
“Da, da. Pritisak je veoma veliki. Milan je jedan od najboljih klubova na svetu, klub sa bogatom istorijom koji možda poslednjih godina nije beležio rezultate na kakve su svi navikli, ali to ne menja činjenicu da je i dalje veliki klub i jedan od najomiljenijih na svetu. Kada dođete ovde, to možete da osetite. Možete da udahnete istoriju Milana. I ovde, u trening centru, to se oseća. Toliko legendi, toliko velikih igrača je igralo ovde... I to je svakako bio jedan od razloga zašto sam izabrao Milan. Dok sam odrastao i pratio italijanski fudbal, Milan mi je bio omiljeni tim. Dakle, nekoliko stvari se poklopilo i učinilo odluku lakšom nakon odlaska iz Real Madrida, jer sam oduvek gajio velike simpatije i poštovanje prema Milanu. Kada se ukazala ta prilika posle Real Madrida, nisam imao mnogo dilema.”
(@Reuters)Žal zbog onakvog završetka prethodne sezone Rosonerih i dalje se ne smanjuje, ali počela je nova sezona i zato je prvi cilj jasan:
“Da ostvarimo bolji rezultat nego prošle godine. Dugo smo igrali veoma dobro, borili smo se za Skudeto gotovo do marta, a onda smo u poslednjih nekoliko utakmica skoro sve prokockali i nismo se plasirali u Ligu šampiona. Bio je to težak udarac za Milan, jer Milan, zbog svoje istorije, mora svake godine da igra u Ligi šampiona, u najmanju ruku. To je drugi najuspešniji klub, odmah iza Real Madrida. Ciljevi su da igramo dobro i da pomognem timu na svaki način, kako na terenu, tako i van njega. Vlada veliko uzbuđenje. Ove godine je bilo mnogo promena u timu: novi trener, dosta novih igrača, a klub me je video kao važan deo tima, želeli su me ovde i zato sam tu. Želim da se takmičim, dam sve od sebe i pokušam da vratim Milan na pobednički kolosek. Svi zajedno. Jedan igrač to ne može sam, ali svi moramo da se potrudimo i pokušamo da postepeno vratimo Milan tamo gde mu je mesto.”
ČINI SE DA TE, ČIM OSTARIŠ, AUTOMATSKI SMATRAJU BESKORISNIM
A, kako Luka Modrić uspeva da ostane motivisan iz sezone u sezonu?
“Nije teško. Radim ono što volim. Fudbal je moj život. Počeo sam da treniram sa šest godina i fudbal je zaista moj život. I dalje uživam u tome, i dalje imam iste ambicije, motivaciju i strast. A kada se tako osećate, lakše je nastaviti dalje. Hvala Bogu, osećam se dobro i fizički i mentalno, što je veoma važno, i mislim da su to ključni razlozi. Pre svega, tu je ljubav koju gajim prema ovom sportu. Jer, ako telo ne izdrži, onda je teško. Ali, ja ovo ne doživljavam kao posao. Za mene je to nešto u čemu uživam. I dalje uživam, i dalje se zabavljam. Nemam dane kada kažem: „Više mi se ne da, ne želim da treniram niti da ustanem.” To mi se nije desilo. I sve dok se tako osećam, ne vidim razlog da prestanem. Iako znam da mnogi pričaju o godinama i to postaje pomalo zamorno. Mislim da je to deo narativa, kako se to kaže, ali me ne opterećuje. Živim dan po dan uživajući i verujem da će mi telo reći kada dođe vreme. Uvek sam bio realan i iskren prema sebi i mislim da će taj trenutak – iako će sigurno biti težak – doći. Sigurno je blizu, bliže nego ranije. Ali, videćemo koliko ću još trajati. Nastavljam dalje.”
Dodaje osvajač Zlatne lopte za 2018. godinu da mu ne smeta što mu stalno broje godine, ali podvlači da je teren jedino merilo:
“Nije da me to nervira ili ljuti, ali postaje zamorno. Zamorno je to slušati, jer to nije nešto što je počelo pre dve godine. Ta priča je krenula još 2019. godine, posle Svetskog prvenstva, kada sam imao 33 godine. Već tada se govorilo: „Da vidimo koliko će još izdržati, ima 33, ima 34 godine, ne može više...” Nakon toga sam osvojio još dve Lige šampiona, sa Hrvatskom osvojio treće mesto na još jednom Svetskom prvenstvu, stigao do finala Lige nacija i osvojio druge trofeje. Mislim da sam nakon svega toga, ne volim da pričam o sebi, ali smatram da sam u određenim trenucima igrao najbolji fudbal u životu. Zato smatram da ne treba gledati godine, pasoš ili ličnu kartu. Već samo ono što pokazuješ na terenu. Nije važno da li imaš 18, 30, 40 ili 50 godina. To nije bitno. Ako na terenu, iz dana u dan, pokazuješ da možeš da se takmičiš, mislim da je to ono što je važno: da li možeš ili ne možeš. Za mene su godine samo broj, ali ljudi su opsednuti time. Čini se kao da te, čim ostariš, automatski smatraju beskorisnim. A, stvari tako ne funkcionišu. To na mene ne utiče niti me nervira; jednostavno je zamorno slušati to svakog dana. Istovremeno, to mi je i motivacija da dokažem da to nije istina, da pokažem da i u tako poznim godinama još uvek mogu da pružim mnogo toga.”
(@Reuters)Koja je tajna takve fizičke pripremljenosti u tim godinama? Luka je redovno među liderima po broju pretrčanih kilometara.
“Da, zaista se osećam odlično fizički. Mnogi će reći da je to delimično genetika, da možda ima veze sa tim, ali nije samo genetika. Ako ne radite, ako se ne posvetite sto posto svakog dana, tokom svakog perioda odmora, teško je održati ovaj nivo toliko dugo. Gotovo nemoguće. To je mešavina svega toga. Ali, takođe mislim da, kao što sam rekao, bez posla, bez svakodnevne posvećenosti... Na odmoru ne prođe nedelju dana, a da ne radim ništa. Ne znam kada mi se to ikada desilo. Možda kada sam na brodu i tamo ne možeš ništa da uradiš [smeh], ali ostatak vremena treniram svaki dan. Ili igram tenis, ili košarku, ili idem da trčim. To je ukorenjeno u meni. Bez toga sigurno ne možeš. Ali mislim da ova ljubav koju imam prema sportu, prema fudbalu u ovom slučaju, igra veoma važnu ulogu. Još uvek imam taj osećaj u sebi. Želim da se takmičim, želim da dokažem da mogu da se takmičim sa mlađim igračima, i mislim da su to razlozi zašto ostajem na ovom nivou toliko dugo. Ne mogu da govorim o činjenici da neki ljudi više pričaju o meni nego drugi.”
MURINJO NAJZASLUŽNIJI ZA DOLAZAK U REAL
Da li je onaj dečak koji je počeo da igra u Zadru ikada zamišljao ovakvu karijeru?
“Kao osoba, uvek sam bio veoma ambiciozan, ali bi bila laž kada bih rekao da sam sve ovo zamišljao. Ne. Uvek kažem da mi je neko dao papir i rekao: ‘Napiši šta želiš da postigneš u životu, u karijeri’, nikada ne bih napisao ovo. Čak bih se i plašio da sve to napišem. Moj jedini san bio je da odigram utakmicu za Hrvatsku, da debitujem za reprezentaciju. Hvala Bogu, imao sam neverovatnu karijeru, a i dalje je imam. Zahvalan sam Bogu i ljudima koji su uvek bili uz mene, koji su me podržavali od prvog dana i gurali me napred. Ali da zamislim sve ovo? Ne. Ni u najluđim snovima.”
A, kakav je Luka Modrić kada napusti Milanelo, ili kada je odlazio iz Valdebebasa?
“Sasvim običan čovek. Porodičan čovek. Trudim se da budem sa porodicom, sa decom, da radim uobičajene stvari – ništa spektakularno. Da budem sa prijateljima. Volim da igram padel, tenis, košarku. Bavim se time kad god mogu. Trudim se da radim sasvim obične stvari, ništa posebno, ništa što odskače od uobičajenog.”
Na kraju razgovora još jedan osvrt na Real, ali na trenutak kada je stigao u Madrid iz Totenhema. Evo koga Luka smatra najvažnijom osobom za taj transfer:
“Mislim da je Murinjo bio ključan za moj dolazak, jer je učinio sve – baš sve što je bilo u njegovoj moći – da postanem pojačanje tog leta. Real je doveo Esijena na pozajmicu, a od stalnih pojačanja – samo mene. Pregovori sa Totenhemom nisu bili laki. Bili su teški i dugotrajni. Da Murinjo nije toliko insistirao, možda bi Real Madrid odustao od pregovora. Ali, on je bio uporan i želeo me je u timu. Zato smatram da je on bio najvažniji faktor. Tu je, naravno, i predsednik, prema kome gajim posebne simpatije i koji je zaista mnogo učinio za mene. Izuzetno ga cenim i volim. Svi su oni bili važni, ali Murinjo je bio prvi, i uvek ću biti zahvalan na tom odnosu i pažnji koju mi je pružao od samog početka. Jedina žal je to što nisam trenirao pod njegovim vođstvom duže od godinu dana. Ali, šta je tu je, takav je život. Mnogo sam naučio tokom te godine sa njim, mada bih voleo da sam imao priliku da duže treniram kod njega. Mislim da je klub napravio sjajan potez njegovim angažovanjem, jer je on pobednik, pravi pobednik, i poznaje klub. Zna šta je potrebno za pobedu. Nadam se da će imati uspešnu sezonu sa njim. To je nešto što uvek želim Realu iz Madrida, a posebno njemu.”
🎁🎁🎁
Registruj se i verifikuj nalog – čeka te paket vredan do 250.000 RSD
🎁🎁🎁




.jpg.webp.webp)
_Cropped.jpg.webp)

_Cropped.jpg.webp)
