Vahid Halilhodžić (Reuters)
Vahid Halilhodžić (Reuters)

Vaha Halilhodžić za Mozzart Sport: Previše individualizma i egoizma, vidi se da neki igrači nisu zadovoljni

Vreme čitanja: 6min | sub. 22.06.24. | 08:16

“Nije sve do selektora, neke stvari su na igračima da ih reše među sobom i da se posvete zajedničkom interesu”, kaže legendarni Mostarac

Retko koji trener sa ovih prostora je ostavio toliko traga u reprezentativnom fudbalu kao Vahid Halilhodžić. Legenda Mostara i Veleža, bio je paklen napadač, a potom i uspešan trener. Poštovan i cenjen u svojoj Hercegovini, Francuskoj ili Africi. Gde god je bio kao igrač ili trener, beležio je uspehe. Bilo to dajući golove za Velež, Nant ili PSŽ, bilo to trenirajući Lil, PSŽ ili afričke klubove i reprezentacije.

Reprezentaciju Alžira je odveo na Mundijal u Brazilu i tamo igrao osminu finala, gde ga je malo delilo od senzacije u produžecima protiv kasnijeg šampiona Nemačke. Ali, čvrst hercegovački karakter i nespremnost za kompromise sa moćnicima iz Saveza i razmaženim zvezdama su ga koštali mnogo većih uspeha. Makar još tri učešća na Mundijalima. Sa svakom reprezentacijom koju je trenirao, uspeo je da je kvalifikuje za Mundijal, ali je samo sa Alžirom tamo i otišao. Obalu Slonovače, Japan i Maroko je kvalifikovao, ali je dobijao otkaze pred učešća na svetskim prvenstvima, jer nije dozvoljavao da mu se mešaju u posao i sufliraju šta i kako treba.

Izabrane vesti

Ogromno selektorsko iskustvo je iza popularnog Vahe koji posle odlaska iz selekcije Maroka živi u Francuskoj i kao svaki čovek fudbala pomno prati šta se dešava na aktuelnom Evropskom prvenstvu u Nemačkoj. Prvi utisci su mu da se fudbal promenio i da su snage izjednačnije nego ranije.

“Gledamo prilično kvalitetno i efikasno prvenstvo. Dobar fudbal, puno trčanja, vrlo korektne utakmice… Treba shvatiti jednom za sva vremena da ovo više nisu turniri kada se unapred moglo naslutiti ko će pobeđivati i kada su favoriti lako dobijali sa par golova razlike. Danas više nema “velikih” i “malih”. I ako ih ima, ta razlika se smanjila na minimum. Favoriti moraju ozbiljno da se namuče da bi pobedili. Igraju se mnogo neizvesnije utakmice jer su sve ekipe dobro organizovane i spremne. Danas je lakše napraviti dobru odbranu nego napad. Pogotovo ako nemate brzinu u pas igri i dobru promenu ritma. Manje reprezentacije danas dolaze jako motivisiane, dobro pripremljene i raspoložene”, kaže Halilhodžić iz Francuske u telefonskom razgovoru za Mozzart Sport.

Čini li vam se da su naporne i pretprane klupske sezone ostavile traga na nosiocima igre nekih od najjačih reprezentacija?

“Ima i toga. Oseća se fizički i psihički umor kod nekih velikih igrača zbog ligaškog fudbala. Oseća se zasićenost. Selektorima velikih reprezentacija je sve teže da rade jer imaju sve veći broj velikih igrača koji žele da igraju. Mnogo je više indiviudalizma i egozima kojih ne bi smelo da bude. To se vidi golim okom“.

Kad smo već kod tih stvari, kako komentarišete obraćanje srpskog kapitena Dušana Tadića posle utakmice sa Engleskom?

„Čujte, to je vrlo nezgodna situacija. Kapiten koji nije startovao, da tako reaguje… Javnost i mediji obožavaju takve situacije i tu trener mora odmah da reaguje i da se stvari rešavaju razgovorom u četiri oka. Malo mi je to sve čudno oko reprezentacije Srbije… Posebno što je kapiten u pitanju. To bi trebalo hitno rešavati. Jer, ako dođe slab rezultat, onda je to još gora situacija i utiče na celu ekipu”.

Imali ste i vi slične situacije sa zvezdama u Maroku poput Hakima Zijeha.

“Svuda toga ima danas. Primetio sam to i u drugim reprezentacijama. Vidi se na nekim igračima koji ulaze sa klupe i po njihovim licima da je moralni momenat nizak. Još ako potom počnu da pričaju po medijima, onda je to jako opasno i destabilizuje ekipu. Trener je odgovaran za te stvari kao što je odgovaran da postavi igru. Svi bi želeli da igraju i onda imaš polovinu igrača koji su srećni i polovinu koji nisu. Postoje situacije u kojima igrači navijaju da njihov tim izgubi ako oni ne igraju. Pa da onda kaže: ‘Eto, bez mene se ne može’. Na njih mnogo utiče okruženje poput menadžera i porodica koji im pričaju sa strane, pune im glavu i onda se stvara nezdrava atmosfera. Sve je teže za trenere da izađu na kraj sa tim stvarima.. Pisutno je i mnogo medija željnih informacija pa dolazi do većeg problema. Onaj selektor koji obezbedi finu atmosferu u timu, završio je pola posla”.

Šta je druga polovina?

“Selektorov posao je da bira najbolje igrače jedne države. I svi su oni vedete na svoj način. Međutim, da biste stvorili veliku ekipu, bitno je stvoriti tim ljudi koji najbolje funcionišu međusobno. Setite se Pari Sen Žermena koji je u napadu skupio trojicu najboljih na svetu, pa to nije funkcionisalo. To je previše egoizma i kolektivni sport to ne podnosi. Tako često i na turnirskim takmičenjima imate igrače koji ne podnose da budu rezerve i utiču na stvaranje problema. Okupe oko sebe isto tako grupu nezadovoljnih i stvaraju lošu atmosferu. A ti kao trener ne možeš nikome obećavati i garantovati minutažu. Makar ja to nisam nikad radio. Zato, kada praviš selekciju, ne moraš pozvati 26 najboljih. Znaš da ćeš imati 15-16 igrača koji će najviše igrati i ostatak onih koji će manje igrati. Bolje nekada pozvati igrača nešto slabijeg kvaliteta. Obaviš razgovor sa svima i nikome ništa ne garantuješ”.

Kako vam deluje Piksijeva Srbija?

“Ja zaista ne znam kako Piksi radi, ali malo mi je čudna ova Srbija… Ima dobre pojedince, ali ne treba da budeš vidovit i da vidiš da to na utakmicama ne deluje kompaktno i da fali zajedništva i borbenosti. Ne oseća se dovoljno kod igrača na terenu taj ponos i privilegija što su članovi nacionalnog tima. Iako se u javnim obraćanjima zaklinju u dres, otadžbinu, državu… Ali samo kada igram, ne i kada sam rezerva. Vidi se na nekim fudbalerima kada ulaze i izlaze da nisu zadovoljni. I ne samo kod Piksija, već i u ostalim ekipama. To su stvari koje bi trebalo rešavati pre početka turnira. Ali, razumem i trenere. Sve je teže raditi sa igračima koji su velike vedete u klubovima i koji zarađuju mnogo pa sebi svašta dopuštaju. Čudno zaista jer ima tu dosta dobrih igrača. Moraš biti blizu da bi imao pravu informaciju šta se dešava. Samo znam da Srbija može bolje mnogo bolje i neću ulaziti u taktičke zamisli. Najlakše je optužiti selektora i da nije dobra taktika. Taktika je malo kompleksnija stvar”.

Šta prognozirate Srbiji pred meč biti ili ne biti?

Imali su velike sreće u zadnjoj minuti protiv Slovenije da izjednače. Malo iskusnija ekipa od Slovenije to verovatno ne bi dozvolila. I ne kažem da je Slovenija “mala” ekipa, jer je to fino uigrana i posložena ekipa. Treba da budete zadovoljni što se na kraju završilo nerešeno. Drugo poluvreme protiv Engleske vam je bilo dobro, imali ste igru koja na kraju nije nagrađena golom. Sada vas čeka Danska koja ne samo da je dobro organizovana ekipa, već između igrača postoji veći stepen poverenja i respekta. To su stvari koje su do samih igrača, a ne samo do selektora. Oni moraju između sebe da reše sve nesuglasice, egoizam i da se posvete zajedničkom interesu”.

Kako vam deluje Hrvatska?

“Vidim da je veliko razočaranje u Hrvatskoj, jer su navikli na izvanredne rezultate prethodnih godina. Ali, to su bili podvizi koji se ne prave uvek. Kad dođe do malog pada, normalno je da se odmah traže revolucionarni sadržaji i kako treba menjati ‘ovo i ono’. To je tipično za naš mentalitet, ali u Africi je naprimer 10 puta gore. Pustite stručni štab da donosi odluke jer oni znaju šta treba preduzeti i promeniti. Posle dva kola se ne prave krupne analize. Prvenstvo je izjednačeno, igra se napadački fudbal i svi favoriti moraju da pruže apsolutni maksimum da bi osvojili planirane bodove”, kaže Vahid Halilhodžić.


tagovi

Vahid Halilhodžićfudbalska reprezentacija SrbijeEURO 2024

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara