
Traume Joana Vise: Otvorio sam vrata i polila me je kiselinom… Od tada se osvrćem na ulici
Vreme čitanja: 3min | pet. 12.09.25. | 11:37
Ali preživeo je, oporavio se i četiri godine kasnije – potpisao ugovor života u Njukaslu
Ima tih primera mnogo. Ljudi koji su krenuli iz teškog siromaštva, bez osnovnih uslova za dostojanstven život, a na kraju se spasli preko fudbala. To su najčitanije priče, jer su najinspirativnije. Ali samo retko koja može i da stane u istu rečenicu sa onim što je proživeo Joan Visa, momak za koga je Njukasl ovog leta platio 57.700.000 evra.
Zaslužio je to igrama u Brentfordu, ako gledamo strogo fudbalski, a još više onim što je istrpeo dok je igrao u rodnoj Francuskoj, iako je danas reprezentativac Konga. Fudbalski je oblikovan u Francuskoj. I ljudski. Iako ono što se njemu desilo obično ne povezujemo sa Evropom.
Izabrane vesti
Naime, jula 2021. godine, mesec dana pre no što je za 10.000.000 evra otišao u Brentford, Visa je bio igrač Lorijana. I umalo mu je tada završena karijrea. Ženska osoba pojavila mu se pred vratima sa namerom da mu kidnapuje dete?! Joana je polila kiselinom po licu. Postojala je realna opasnost da ostane slep. O nastavku fudbalske karijere niko tada nije ni pričao.
Ali kako je on mogao da pretpostavi šta će se desiti kada mu je na vrata porodičnog doma pokucala ženska osoba tražeći autogram?
“Otvorio sam vrata i odmah me je polila nečim. Počeo sam da vičem i nisam mogao da dišem. Supruga je zvala hitnu pomoć, rekli su mi da se istuširam i operem oči. Kasnije su mi, u bolnici, rekli da mi je spržila oči. Neko je morao da dolazi na svakih sat da ih opera. Noćna mora”, govorio je svojevremeno Visa za ostrvski San.
Usledio je dug oporavak.
“Operisana su mi oba oka. Do kraja života moraću da koristim kapi za oči. Trebalo mi je šest meseci da mi se vid sasvim vrati. Da mi nije odmah ukazana pomoć, posledice bi bile mnogo ozbiljnije”.
Najgore su ipak bile psihološke traume.
“Od tada paničim čim čujem neki zvuk. Jedino što me smiruje je što znam da su mi deca sada bezbedna… Sada sam mnogo rezervisaniji. Ne mogu više da podnesem da budem oko ljudi koje ne poznajem. Ne pokazujem privrženost kao nekada. Kada hodam, instinktivno se osvrćem i gledam iza sebe. Uveče ne mogu da zaspim ako sam ležim u krevetu. Deca me često pitaju šta mi se desilo sa licem, ali još su mlada da bi im rekao. Nudili su mi plastične operacije, ali i ovo je deo moje priče. Žena i ja smo išli i kod psihologa. Ona je patila od depresije. Nikad ne znaš šta ti je sudbina spremila.”
Najbitnije je da su na kraju sve izdržali. Visa je u dresu Brentforda odigrao 149 utakmica, postigao 49 golova. Žena koja ga je polila kiselinom je osuđena na 18 godina zatvora.
“Nikada nije odustajao. Posle se napada se nikad nije ni požalio. Odmah je rekao: idemo dalje. Ovo sada što mu se dešava je samo nagrada za sav taj trud. Kad Joan uvrti neku ideju sebi u glavu, učiniće sve da se ona i ostvari, bez obzira na to koliko će mu vremena biti potrebno”, priseća se njegov trener iz Lorijana Kristof Pelisije.