Dragan Stojković i Dušan Tadić (©Starsport)
Dragan Stojković i Dušan Tadić (©Starsport)

Tadić je u pravu – zbog sebe, Mitra i Luke... I Piksi je u pravu, zbog sebe, Boškova i Lisabona

Vreme čitanja: 4min | pon. 17.06.24. | 10:07

Samo da malo suzbiju sujetu i više ne pominju temu o kojoj fudbalska Srbija polemiše od nedelje veče

(Od izveštača Mozzart Sporta iz Nemačke)

Samo nam je to trebalo. Da na početku Evropskog prvenstva registrujemo disonantne tonove iz tabora naše reprezentacije. Kao da nemamo dovoljno problema u igri, pa smo rešili da dosolimo oprečnim stavovima selektora i kapitena.

Izabrane vesti

Odmah da pojasnimo: obojica su u pravu. Koliko god se ovaj drugi ljutio. Dragan Stojković i Dušan Tadić imaju i naglašeni ego, koji bi valjalo malo da suzbiju, ako stvarno veruju u frazu kako je „ekipa iznad svih“.

Da li je?

Prateći hijerarhiju, selektorova je prva i poslednja i tu pogovora ne bi smelo da bude. Samo, nije li i to fraza i zar igrači nemaju pravo na mišljenje? Što reče kapiten, “ne moramo da se saglasimo, ali moramo da se poštujemo“.

Dušan Tadić ima pravo. Stvarno je najbolji igrač tima. Naravno da nismo zaboravili Aleksandra Mitrovića i sve što je dao selekciji, to su sad samo nijanse koji je prvi ili bolji, na kraju krajeva oko Tadićeve mišice (kad igra) je traka, u njegovim nogama kreacija, u mislima razumevanje sa Mitrom i to su samo neki od argumenata koji su mu omogućili da se oglasi posle premijere u Gelzenkirhenu.

Čak to ne mora da bude ništa loše. Naprotiv. Zamislite da smo pitali Tadića šta misli o odluci Stojkovića da ne počne utakmicu, da je uzvratio diplomatskim rečnikom “to je pitanje za Mistera, ne bih se mešao“. Ne, ne, ne... Danas se posebno cene oni koji imaju petlju da kažu šta im je stvarno na duši, a ne da se skrivaju iza dosadnih i davno nučenih stereotipa. Tokom izražavanja Tadić nije prešao granicu. Išao je tačno do mesta koje mu kapitenska uloga omogućava. Rekao je da je trebalo da igra od prvog minuta, da bi umesto deset dobio 100 lopti i nijednom nije uvredio glavnokomandujućeg, naglašavajući da imaju dobar odnos i da poštuje njegovu odluku.

Još dve njegove izjave sugerišu da je u pravu. Stvarno dugo nije igrao sa Aleksandrom Mitrovićem i ne deluje prirodno da njih dvojica, kao generatori uspeha reprezentacije poslednjih godina, budu rasparani. Uostalom, izraz Mitrovićevog lica kad je zamenjen sugerisao je da je nezadovoljan baš zato što neće provesti ni sekund na terenu sa Tadićem. Tu se krije i potka za drugu tačnu Tadićevu tvrdnju, jer bi Mitrović verovatno neku od lopti kakvu bi mu Dušan spremio poslao u mrežu Džordana Pikforda. Možda baš onu koja je išla do Luke Jovića, koga je kapiten opomenuo da je nije dobro primio. Tačnije, da bi je ubacio u mrežu samo da je prijem bio bolji. Znamo da nije bila baš laka pozicija, ali eto i rezervnom napadaču teme za razmišljanje zbog čega je – rezervni. Sledeći put nek prati kapitena.

Tadiću jeste proradila sujeta, i to kod većine sportista može da bude pogubno. Nadamo se da neće i u ovom slučaju, iako smo u prošlosti bili skloni samouništenju. A koliko ovo što se malo „zaljuljalo“ tle na stadionu Šalkea može da nas prodrma dobro zna baš – Dragan Stojković. U istoj poziciji kao Tadić pred meč sa Englezima bio je prethodni put kad smo videli EURO, jer tad Piksi nije počeo utakmicu na otvaranju. A bio je kapiten. I najbolji igrač generacije. Što reče nedavno, suočen na podsećanje na čuveni obračun sa Slovencima (3:3), „morao sam da uđem i namestim dva gola“. Da, da, tako je bilo. I kasnije nas kao lider u ekipi Vujadina Boškova preko Norveške i Španije doveo do nokaut faze.

Da bi to učinio i kao selektor, potrebno je da stvarno ostane dosledan rečima kako nema polemike ili razloga za debatu. Iako će javnost čekati „sledeću epizodu“, Piksi je ostavio utisak čoveka koji je tačku na slučaj stavio još u konferencijskoj sali i neće dozvoliti da se tema razvodnjava. Odmah je stavio do znanja da drži situaciju pod kontrolom. Da se za sve pita, kao što se nekad pitao Boškov.

Poput Tadića, i u on je u pravu. Setićemo se Lisabona kad je najboljeg strelca ostavio na klupi (doduše, tad rovitog, što je ipak mala razlika), ovaj ušao u drugom poluvremenu i golom nas odveo na Mundijal. Sličan plan je imao sa Tadićem, da njegove sveže noge i misli budu fatalne za Engleze kao što su Stojkovićeve leta 2000. u Šarlroi bile po Slovence. I, malo je nedostajalo... Ideja je postojala, nije prošla i OK. Idemo dalje.

Čak i ono „uuu, nije dobro ako je to rekao“, zapravo je Piksijev kvalitet da sa pozicije glavnokomandujućeg razbije pojavu samoisticanja u reprezentaciji. Ako je ima. Odgovarajući i na pitanje jednog kineskog novinara, kao da je želeo da pošalje dodatnu poruku rečima „nema prostora za individualce, sve je podređeno timskom duhu“.

I još nešto: ova grupa fudbalera i ljudi, makar za poslednje tri godine otkako je Dragan Stojković na klupi, nije imala aferu, skandal, detalj koji bi urušio fudbalske postulate. Čak ni na tračeve nije nasedala. Zato ni sad nema potrebe da sama pravi problem, makar u pitanju bile najviše stručne i igračke instance.

Hoće li posle ovoga uslediti razgovor u četiri oka, bukvica, „hlađenje“ samo je selektorov izbor i na njega apsolutno ima pravo. Bilo šta da izabere, utisak je da Piksi neće dozvoliti da se istup Tadića pretvori u rijaliti, a i za Dušana bi bilo fatalno ako bi se više govorilo o onome što misli, nego kako igra. I jedan i drugi su ličnosti snažnih karaktera, drže do sebe što je suštinski dobro, ali će obojica morati malo da popuste. Zarad interesa Srbije.


tagovi

Dušan TadićDragan Stojković PiksiEURO 2024fudbalska reprezentacija Srbije

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara