©Reuters
©Reuters

Sviđa se policiji, gospođici na mostu, brazilskom liku... Od Ramble do Ramble "Rumba de Barcelona"

Vreme čitanja: 3min | pet. 16.05.25. | 22:10

Oko 100.000 ljudi proslavlja šampionsku titulu Katalonaca, večeras je sve kao u stihovima Manua Čaoa

Barselona večeras ne spava. Barselona večeras ne priča, ona peva. Pleše. Smeje se. Grli prolaznike i nepoznate. Jer Barselona je ponovo šampion Španije i to se slavi baš onako kako dolikuje ovom gradu, na ulici, sa muzikom, sa narodom, sa dušom.

Fudbaleri Barselone, predvođeni Hansijem Flikom, ukrcali su se u autobus sa otvorenim krovom i krenuli u defile kroz srce Katalonije. Povorka je krenula u 18.00 sa stadiona Kamp Nou, a cilj je, simbolično, Trijumfalna kapija. Kao da žele da poruče: ovo nije samo još jedna titula, ovo je povratak identiteta.

Izabrane vesti

I dok se vozilo kotrlja po avenijama, hiljade ruku se vijore u vazduhu, hiljade glasova skandira, a iz zvučnika para etar stari dobri Manu Čao:
"Rambla pa'quí, Rambla pa'llá, esa es la rumba de Barcelona..."

Ulice žive, dišu, igraju. Deca u dresovima Lamina Jamala mašu zastavicama, starija gospoda u beretkama prislanjaju ruke na grudi i pevaju. I svi kao da govore: "Mi smo Barselona. Mi smo Rumbo del alma." (U bukvalnom prevodu "pravac duše" ili "put duše").

Sa svakog balkona po neki barjak, sa svakog prozora pesma. U rukama deca drže improvizovane pehare, neki su čak štampali Flikovu sliku i zalepili preko starog postera Ćavija. Uzduž cele trase, sve od Ešamplea do Gotske četvrti, Barselona je postala jedna dugačka, razigrana, razdragana Rambla.

I baš kako Manu Čao kaže:
"Le merce Bibi Malena, le merce perro chaval, le merce la policía, le merce Abdu Lila, le merce Madmuasel até ponte de Avignon..."
Večeras rumbu igraju svi. I mladi i stari, i policajci koji čuvaju red, i turisti koji ne znaju tačno šta se dešava ali znaju da su na pravom mestu. Čini da se čak i vozač autobusa nakratko uspravio, podigao ruku i viknuo „Visca Barça!“.

A unutar autobusa – prava žurka. Igrači snimaju storije, neki pevaju, neki su već promukli. Pedri nosi megafon, Arauho baca konfete, a Lamin Jamal… pa Lamin deluje ćutljivo, gleda sve to i smeška se kao neko ko zna da je ovo tek početak.

Barselona večeras nije samo šampion, nije samo grad, nije ni samo klub. Barselona večeras jeste rumba.

I dok su se poslednji taktovi proslave približavali Trijumfalnoj kapiji, a poslednji stihovi Manua Čaoa još jednom odjekivali ulicama, ostaje utisak da večeras nije slavio samo jedan tim – slavi čitav grad, čitava ideja. Jer, kako pesma kaže, "Rambla ovamo, Rambla onamo"… To je rumba Barselone.

Neko sa balkona je puštao vatromet. Svetla su prelivala boje crveno-plave, deca viču „Mesi!“, iako on više nije tu, ali... istina je – on je zauvek tu. U svakom koraku ovog grada, u svakom pasu, svakom driblingu koji deca pokušavaju na pločniku.

Hansi Flik, trener sa nemačkom disciplinom i katalonskim osmehom večeras, konačno, ne deluje kao strateg. Večeras je samo još jedan čovek u autobusu koji zna da je deo nečeg većeg od sebe. Dok mu skandiraju ime, on se hvata za srce i šalje poljubac masi. Prizor koji ni Almodovar ne bi bolje režirao.

A, u podnožju Trijumfalne kapije, dok se šampionski autobus približavao poslednjem stajanju, jedan mali dečak uzeo je dres iz 1992. godine (kada je Barsa prvi put osvojila Kup Šampiona), podihao ga visoko i glasno pevao u kameru
„Rambla pa'quí, Rambla pa'llá...“

Večeras, Barseloni ne treba komentator. Ne treba ni statistika, ni analiza. Večeras joj treba samo pesma, samo rumba.


tagovi

Barselona

Obaveštavaj me

Barselona

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara