(Star sport)
(Star sport)

Svi su krivi i svi moraju nešto da menjaju

Vreme čitanja: 4min | ned. 19.07.26. | 12:18

Za početak, uprava i struka moraju da razumeju transparent Grobara i učine Partizan boljim, jer ovo ne obećava

Svi su krivi. Danko Lazović, Rasim Ljajić, Saša Ilić, Radosav Petrović, igrači. Tim redom, što bi u čuvenoj opaski rekao Geret Bejl. Krivi ili odgovorni, kako god im je draže, ali su zajednički potpisali ovo što navijači Partizana videše na Ubu, a želeli bi da nikada nisu videli. Užas ispoljen na premijeri protiv Zemuna (2:2) nameće niz teških pitanja na koja niko u Humskoj trenutno ne nudi jasan odgovor.

Svako od navedenih morao bi ozbiljno da se zapita da li sebe pronalazi u rečima sa transparenta koji su Grobari razvili tokom drugog poluvremena:

Izabrane vesti

Od terena do uprave – verni istom grbu! Partizanu trebaju ljudi koji ga osećaju, a ne samo predstavljaju“.

Direktno u metu. Pristalice Parnog valjka nepogrešivo razumeju trenutno stanje u klubu i deluje da im je priselo da slušaju ili čitaju izgovore bilo kakve vrste. Ako ih je i bilo u bliskoj ili dalekoj prošlosti – kroz priče kako se favorizuje večiti rival, kako sudije kroje tabelu, a viša sila drži stvari pod kontrolom – onda za ovo što se desilo na stadionu Jedinstva ne sme i ne može da bude nikakvog opravdanja.

Protiv tima koji će verovatno ispasti (živi bili, pa videli), Partizan je pokazao više slabosti nego vrlina. Umesto da navijačima napiše najlepšu pozivnicu za evropsku premijeru, dobrano ih je zabrinuo i ostavio široko polje za polemiku. Ona se, iz kog god ugla posmatrali stvarnost, svodi na samo jedan zajednički imenitelj – ovaj tim je limitiran i skroman.

Možda će vremenom postati bolji, možda će uraditi nešto konkretno u kvalifikacijama za Ligu konferencije, možda će se u hodu i pojačati, ali to su u ovom trenutku samo klimave pretpostavke. Surova stvarnost je još jednom kaznila crno-bele za skromno vođenje kluba i neaktivnost u delu prelaznog roka kada je igrački kadar morao da bude značajno ojačan. Čuli su se sedmicama sa Topčiderskog brda glasovi kako je ovaj tim makar 30, pa čak i 40 odsto jači od prošlosezonskog. Uvodna utakmica je pokazala da ovako osvežen sastav nije u stanju da uzme meru ekipi koja bi, prema svim fudbalskim parametrima, u ovom trenutku pre trebalo da odmerava snage sa Teleoptikom nego da uzima bodove elitnim timovima.

Najmanje je ovde reč o imenima na terenu. U bilo kom sastavu da je istrčao, na bilo kom delu planete, taman da se igralo i na Aljasci, Partizan nije smeo da dozvoli kiks protiv Zemuna. Ovde se čak i ne radi o ambicijama (kao, trofejnim), postoje utakmice na kojima je omaška istorijski neoprostiva, a subotnja je upravo jedna od njih. Ona ostaje kao trajni beleg za kompletnu upravu, stručni i igrački kadar.

(MN Press)(MN Press)

Ako crno-beli u ovom trenutku nisu u stanju da dobiju Zemun, čime će to tačno animirati publiku da u četvrtak uveče dođe na stadion i podrži ih protiv Una Stresena? Ko će se uopšte odazvati na prvi meč kod kuće u prvenstvu protiv IMT-a? Ko veruje da je ovo bolje nego što je bilo i, povrh svega, ko je od igrača uopšte čuo opravdane zamerke sa tribina i ko je u stanju da ih artikuliše i pretvori u motiv, da se sagne, vrati u rudnik i krene da kopa?

Ko je spreman da čuje opravdanu kritiku onih koji ih vole, taj će na kraju i uspeti. Ostali će ostati u mraku koji godinama ništa dobro nije doneo klubu koji predstavljaju.

Zato pre ili kasnije moraju da se menjaju svi. I to iznutra. Danko Lazović mora da shvati da mora da vuče znatno drugačije i hrabrije poteze u prelaznom roku koji suštinski vodi, te da angažuje fudbalere sposobne da odmah prave razliku, a ne one koji dolaze sa vidnim viškom kilograma. Rasim Ljajić mora da se osvrne oko sebe i shvati da postoje dobronamerni ljudi koji istinski žele da pomognu Partizanu, te da generalni direktor ne može biti sportska sveznalica. Saša Ilić mora pod hitno da razume da ne sme da bude drugar sa igračima u svlačionici, jer će ga takvi prvi izdati na terenu, kao što su ga već izdali, pa nije čudo što se pojedinci uopšte ne vraćaju u fazu odbrane. Radosav Petrović mora pod hitno da pronađe način da angažuje kvalitetnog levog beka, jer su oba pogotka Zemuna pala akcijama kreiranim upravo po tom delu terena.

Ta promena iznutra je najteža. Nije lako muški priznati sopstvenu grešku, ali kako je to slikovito rekao sam Ljajić u periodu kada je Predrag Mijatović vodio sportski sektor: „Bolje je vratiti se sa pola pogrešnog puta nego istrajavati na stazi za koju jasno vidimo da nije put ozdravljenja Partizana“.

Ako to vide navijači, a biće da i oni znaju nešto o fudbalu, ako to vide bivši asovi i nekadašnji treneri – od kojih mnogi jednostavno nisu spremni da se oglase javno, ali zato sve glasnije govore u neformalnim razgovorima – onda je krajnje vreme da i u Humskoj spoznaju da stazom kojom trenutno koračaju neće daleko stići. Pošto se Lazović, Ilić i Petrović dugo poznaju, najbolju stvar koju trenutno mogu da učine za Partizan jeste da budu totalno otvoreni. Najpre jedni prema drugima u četiri oka, a onda i prema kompletnoj javnosti.

Za početak, dužni su da predstave jasan plan. Jer se nikakav plan u subotu uveče na terenu nije video. Zamaglila ga je, kako i sam Saša Ilić reče, anarhija. I to pazite – u prvom kolu? Posle pet sedmica letnjih priprema? Sa petoricom novih igrača?

Šta nas tek čeka u nastavku sezone ako se svi zajedno hitno ne promene. Upravo onim redom.


tagovi

FK PartizanMozzart Bet Superliga

Obaveštavaj me

FK Partizan

Sledeća vest