
Boža Maljković: Predložio sam da se Terazije preimenuju u Trg Novaka Đokovića, nikad niko kao on
Vreme čitanja: 5min | ned. 26.04.20. | 22:05
“Odmah su me napali jer kao to ne bi bilo u duhu pravnih propisa Republike Srbije jer se takva čast ne može dobiti za života. To majka ne rađa. Osim što je neponovljiv sportista on je i neverovatan čovek”, kaže prvi čovek Olimpijskog komiteta Srbije
Svaka čast svima koji su krojili istoriju srpskog i jugoslovenskog sporta, ali od Novaka Đokovića nema boljeg i većeg, teško da će ga ikada i biti. To nije samo uvreženo mišljenje u širim narodnim masama, to misle i oni koji su sport gradili na ovim prostorima i šire.
Tim mišljenjem vodi se i prvi čovek Olimpijskog komiteta Srbije - Božidar Maljković.
“Nikad niko neće biti kao on. To majka ne rađa. Osim što je neponovljiv sportista on je i neverovatan čovek. Evo vam primera. Ponudili smo mu da nosi našu zastavu na otvaranju Igara u Tokiju na što je on odgovorio: ‘Predsedniče, hajde nekoga drugog da učinimo srećnim. Nosio sam zastavu u Londonu. Pružimo priliku nekom drugom’. I zbog svega toga sam predložio da se beogradski Trg Terazije preimenuje u Trg Novaka Đokovića, ali odmah su me napali jer kao to ne bi bilo u duhu pravnih propisa Republike Srbije jer se takva čast ne može dobiti za života. A 'terazije' je turska reč za vagu”, rekao je Maljković u razgovoru za Večernji list.
Izabrane vesti
Otkrio je legendarni košarkaški stručnjak, ujedno i miljenik splitske košarkaške publike, kako ga je prvi reket sveta nedavno oduševio svojim ponašanjem...
“Pre mesec i po dana, Novak je bio u mojoj kancelariji i rekao sam mu da smo on i ja u istoj misiji, na što mi je on rekao: ‘Mislite ovo, mi i Hrvati’. Da, na to sam mislio. Radimo na zbližavanju dva naroda, no uništiše nas na društvenim mrežama. Na to je on meni rekao da ga ne zanima što drugi misle o tome i da je njegovo da kaže što ima u glavi i zašto misli da je dobro za sve nas”.
Zanimljivo je bilo čuti gde je Boža Maljković prvi put čuo za Novaka Đokovića.
“Verovali ili ne, na splitskim Firulama. Kada bih došao u Split, tamo bih popio kafu, da ne idem u gužvu, pa je tako bilo i te 2006. godine. Sedim tako u društvu Šurjaka, Džonija, Ivaniševića oca i sina, Macure, Šolmana i Bibe Bilića i neko od njih mi kaže: ‘Imate teniskog majstora koji će biti broj jedan’. Pitam ih ja, šta ima taj dečko, a oni kažu da ima glavu. Tada sam za njega prvi put čuo, s njegovih 19. Događalo se to u momentu kada je Novak razmišljao da se ostavi tenisa, usred njegove najveće krize i baš tada je izašao moj intervju u jednom listu s naslovom da će Novak biti broj jedan”.
Konstatacija hrvatskih kolega iz Večernjeg lista glasi: Da je krajem 80-tih i početkom 90-tih na odgovornim mestima u Srbiji bile više takvih mozgova kao što su Maljkovićev i Đokovićev, definitivno ne bi bilo rata...
“Sport je nešto nadnacionalno i nadpolitičko i ja sam uvek govorio da rata sigurno ne bi bilo da su države nastale raspadom SFRJ vodili ljudi koji su vodili košarku poput Slovenca Borisa Kristančića, Bosanca Emerika Bluma, Makedonca Vasila Tupurkovskog, Crnogorca Igora Popovića ili pak Hrvata Zorana Milasa, direktora kompanije Jugoplastika, koji je bio vrhunski intelektualac. Oni bi našli načina da se raziđemo mirno, kroz neku konfederaciju, da učinimo sve neka neki budući naraštaji odlučuju hoće li se ujedinjavati ili ne”.
Prisetio se Maljković vremena kada je sa jednim od najbogatijih Hrvata, Emilom Tedeskim, pokušao da izgradi uspešan projekat Cedevite u Zagrebu...
"Nakon zajedničkog ručka s predsednikom Cedevite Veberom i sportskim direktorom Mamićem, ostao sam nasamo s Emilom Tedeskijem koji me gađao u sentimente kazavši mi "hajde da gradimo novu Jugoplastiku". Otišli smo potom u Klub privrednika, na Dedinju, gde sam popustio, ali sam rekao Emilu da mi mora biti na liniji svaki dan. Ne da bi se mi družili, nego mi treba radi posla. Strašno mi je žao što nije ispoštovao što smo se dogovorili i zbog toga sam otišao, a ne zbog povratka generala Gotovine iz Haga ili pak ponašanja Marka Tomasa. Pa on je moje igračko dete. Te priče nemaju veze. Nepoznate detalje izneću u biografiji koju ću jednog dana napisati".
Za Emila Tedeskog Maljković je nekoliko puta ponovio da je odličan, pametan čovek, ali da ga je prilično iznenadio seljenjem Cedevite iz Zagreba u Ljubljanu.
"Emil je pametan čovek, ali taj odlazak u Ljubljanu, da nije tužan, činio bi mi se smešnim. To naprosto nema perspektivu, no neću da razvijam tu temu. Mogu sam reći da je Emil odličan čovek, ali da bi trebalo da ima pored sebe jednu sedu glavu kao što je to slučaj u Americi. Tamo pored trenera ili vlasnika klubova sedi po nekoliko mudrih glava".
Za svoje najdraže hrvatske igrače, Kukoča i Rađu, reći će da nikad, ni u jednom evropskom klubu, nije igrao takav tandem.
“Centra takve centarske tehnike kakvu je Rađa imao danas nema. Džordan je za njega svojevremeno rekao da je ponajbolji NBA igrač iz Evrope, a onda je za Kukoča rekao da je najbolji evropski igrač koji je ikad došao u NBA. Rađa je trčao jako dobro, imao je jake noge i visio je o teretani gde mu je kondicioni trener Mirko Krolo dao dimenziju fizičke superiornosti. Kada je i Kukoč postao atleta, čovek kojem s pola igrališta treba jedan dribling da zakuca, on je postao čudesan igrač. Za njega sam voleo da kažem da on ima ugovor s Bogom, a da on to ni ne zna. Šteta što nije hteo da bude trener, no novac koji je zaradio daje mu slobodu i on radije igra golf što je i bolje za njegovo zdravlje. Koliko čujem, Toni golf igra jako dobro. Kada sam najboljeg srpskog golfera Branimira Gudelja pitao da li je igrao protiv Kukoča i kako je prošao rekao mi je samo da ga ne pitam za rezultat".
U izboru američke Košarkaške kuće slavnih, Kukoča su ponovo zaobišli...
"Toni je bio igrač koji je uvek radio nemoguće. On je asistirao u nemogućoj situaciji, on je pogađao nemoguće koševe, on je osvajao nemoguće titule, a i sada je uspeo nešto nemoguće - nije primljen u Kuću slavnih. Meni kao 'subjektivnom' teško je razumeti odluku 'objektivnih' koji smatraju da mu još nije vreme za takvu veliku počast. Majkl Džordan, još jedan 'subjektivni' koji se ne razume u košarku, kaže da je Kukoč najbolji igrač kojeg je Evropa ikad dala. Dakle, ne Novicki, ne Parker, ne Divac... već Kukoč. Ne znam, možda Toni nije vičan lobiranju...ili ga to ne zanima. Ja znam gde mu je mesto, a ove čudne odluke ne štete Toniju nego košarci".
Foto: Reuters, ©Star Sport