
Suareza i Mesija izdali nedorasli saigrači i poslali na PSŽ, uzaludnih 4:4 Porta i Al Ahlija
Vreme čitanja: 6min | uto. 24.06.25. | 05:12
Gorčina usled ispuštenih 2:0 protiv Palmeirasa jača od radosti igrača Intera iz Majamija zbog prolaza u nokaut-fazu Svetskog klupskog prvenstva
Prejako bi bilo da tragedijom nazovemo ono što se Interu iz Majamija dogodilo u utakmici poslednjeg kola grupne faze klupskog Mundijala protiv Palmeirasa, budući da su izabranici Havijera Maskerana prošli u osminu finala, ali kada bi i okarakterisali tim rečima remi (2:2), ne bismo mnogo pogrešili. Imala je družina sa Floride zahvaljujući golovima Aljendea i Suareza 2:0 protiv favorita sve do 80. minuta i u džepu prvo mesto u grupi i izbegavanje PSŽ-a u osmini finala, a onda je Palmeiras u roku od sedam minuta došao do izjednačenja i tako ukrao Interu prvo mesto. Palmeiras će se u osmini finala u brazilskom derbiju sastati sa Botafogom, dok Inter iz Majamija čeka verovatno nepremostiva prepreka u vidu evropskog šampiona Pari Sen Žermena.
Spektakularan, ali uzaludan meč sa askpekta prolaza dalje odigrali su Porto i Al Ahli (4:4). Dva tima imala su šansu za prolaz jedino u slučaju da u duelu Intera i Palmeirasa ne bude nerešeno i kako je Inter vodio skoro celu utakmicu, činilo se da ima nade za Egipćane i Portugalce, ali je Palmeiras na kraju izjednačio i tako rezultat utakmice Porto - Al Ahli učinio nebitnim. Doduše, na kraju se ispostavilo da bi Palmeiras svakako prošao dalje čak i da je izgubio, budući da su Porto i Al Ahli remizirali. Egipćani su četiri puta vodili, a Porto je četiri puta izjednačio u utakmici koja je, ispostavilo se, bila revijalnog karaktera. Daleko najlepši detalj na utakmici bio je fenomenalan gol vunderkinda Rodriga More (pogledajte OVDE).
Izabrane vesti
A, žaliće mnogo Inter Majami. Bio je minut 73, temperatura u Majamiju i ritam meča polako su ubijali dah, ali jedan čovek koji je pre tačno 11 godina ugrizao Đorđa Kjelinija kao da je disao neki drugi vazduh. Luis Suares, u 38. godini, sa zglobovima koji su pretrpeli hiljade duela i kolenima koja znaju kako je igrati kad telo kaže "ne", ali srce vrišti "da", krenuo je u pohod. Primio je Urugvajac loptu na 40 metara od mreže rivala, leđima okrenut golu, a onda, okret, dribling levo, pa desno, telo mu više ne juri kao nekada, ali mozak i instinkt rade savršeno. Trojicu je ostavio u prašini kao da su senke, a ne igrači elitnog južnoameričkog tima. Prošao ih je kao kroz papir, lagano, a opet odlučno, više na volju nego na fizičku moć. Stigao je do ivice kaznenog prostora, pogled podigao, znao je gde će lopta pre nego što je šutnuo, pogodio za 2:0 i tako je činilo se rešio dileme oko osvajanja prvog mesta u grupi (gol pogledajte OVDE).
Palmeiras je iz jedne brzopotezne akcije, na prvi pogled ne preterano opasne (imao je Verdao mnogo opasnijih na utakmici iz kojih nije dao gol) uspeo da uhvati zadnju liniju Intera na krivoj nozi i golom Paulinja smanji na 2:1 u 80. minutu. A, onda je u 85. sve moglo da bude rešeno, Inter iz Majamija je iz kontra-napada stigao do kolosalne šanse, Mesi je poslao loptu na drugu stativu za Haićanina Fafu Pikoa koji je bio sam kao duh, a karipski ofanzivac je reagovao prilikom prijema lopte kao amater, nije uspeo uopšte da primi savršen pas, već je u pokušavajući odbio loptu pravo u ruke golmana Palmeirasa. Tog trenutka se činilo da će neka vrsta nepisanog pravila koštati Inter i koštalo ga je "debelo".
Samo dva minuta kasnije brazilski predstavnik je izjednačio milimetarski preciznim udarcem Maurisija iz šesnaesterca i došao do šokantnog izjednačenja (gol pogledajte OVDE), za povratak na prvo mesto u grupi, odlazak na megdan Botafogu u osmini finala i slanje MLS tima na najveću moguću planinu na koju u svetu fudbala u 2025. godini možete naleteti - planinu zvanu Pari Sen Žermen.
I upravo tu počinje tragedija u nastavcima — ne po rezultatu, jer prolaz je izboren, već po sudbini koju su Mesi i Suares zapečatili tuđim greškama. Ne možeš da imaš dva genija na terenu, da ti jedan stvori jedan od golova turnira u 38. godini, a drugi servira zicer koji mora da se pretvori u nokaut – i da te izda ostatak ekipe kao da su zatečeni, a ne učesnici Mundijala.
Jer Mesi jeste bacio pas za fudbalske udžbenike. A Suares je dao gol koji se piše mastilom, ne statistikom. Ali ne može da se računa na čudo ako Fafa Piko iz mrtve šanse pravi horor. Nije Inter izgubio prvo mesto zato što su Brazilci bili superiorni. Izgubio ga je jer su junaci sa Floride ostali bez pomoći saboraca kad je najviše trebalo.
Na kraju se ne pamti ni genijalni dribling ni pas koji je prosekao odbranu kao laserski zrak, pamti se rezultat na semaforu. I na toj tabeli piše da Inter ide na Pari Sen Žermen. Na zver koja ne prašta ni grešku, a kamoli propuste ove vrste. Neće tu biti prostora za još jedan promašaj poput Pikoovog. Niti će Mesi imati vremena da stane, pogleda, udahne i servira. Sve će ići brže, grublje, nemilosrdnije. A s kim da se nosi kad mu tim ne ume da zatvori utakmicu u kojoj vodi 2:0?
I sad, dok Maskerano bude pokušavao da zategne sve što se da zategnuti, moraće da zna: Inter je prošao dalje, ali ide tamo gde se ne ide bez savršenstva. A ono, očigledno, nije kolektivni proizvod ove ekipe, već trenutni ispad Mesija i Suareza. A protiv Pariza to nije dovoljno. Ne može Suares sa 38 godina sve da uradi. I ne može ni Mesi. Moraće neko da preuzme odgovornost pored njih. A ako se i tamo zadrhti u ključnom trenutku, ako se ponovo ne primi pas, ako se ponovo stane u defanzivi kao voštana figura – tada neće biti četvrtfinala. Biće lekcija. I bolna eliminacija. I ko zna, možda će baš tada neko u svlačionici Intera prozboriti ono što sad svi misle: "Šteta. Imali smo sve u rukama."
Šteta, da, jer ovo je bio poraz vizije, poraz sistema koji ne zna da zaštiti svoje umetnike. Luis Suares nije mogao samo da bude junak meča, on je morao da bude priča za kraj, šlag na torti, pasus posvećen starom lavu koji još ima u sebi poslednji urlik. A on je morao da vuče, da preskače mlade rivale, da uzme loptu, pređe pola tima i završi posao koji neko mlađi nije znao ni da započne.
Isto važi za Mesija, Leo više ne igra da bi osvajao, igra da bi stvarao magiju trenutka. Ali kad stvori, mora neko da završi. A taj igrač Fafa Piko, sa 34 godine i sa iskustvom igranja mahom u manje uspešnim klubovima MLS-a? Nije uspeo ni da zadrži loptu, a kamoli da zaključa utakmicu. I zato se sada Inter pakuje za susret sa Parižanima, umesto da se sprema za Botafogo, ekipu protiv koje bi imao šansu da krene i dalje, možda i duboko u turnir.
Maskerano to zna. Suarezu je jasno. Mesi to oseća i pre nego što je utakmica završena. Ne mora da da se bude trener, fudbaler, ni navijač da bi video, ova ekipa je napravljena oko dvojice titana, ali bez temelja koji može da iznese težinu tih legendi.
SVETSKO KLUPSKO PRVENSTVO, 3. KOLO
Utorak
Inter Majami - Palmeiras 2:2
/Aljende 16, Suarez 65 - Paulinjo 80, Mauriso 87/
Porto - Al Ahli 4:4
/Mora 23, Gomeš 50, Omorodion 53, Pepe 89 - Abu Ali 15, 45+2, 51, Ben Romdan 64/